Megacarski oprašivač, s kojim snošnja ima amnezivno dejstvo. Povresita mućaća biva restartovana i sav njen jebački histori pada u zaborav. Od danas pa ubuduće, tu je samo On.
- Kažem ti, Krešimir žigoše. Toliko me iznatačinjao sinoć da se danas samo sećam kako sam poljubila musavog Toplicu na početku sedmog razreda i to je to. Kad sam svršila poslednji put, mobilni na stolu poludeo, počeo da pišti i traži da unesem datum vreme i časovnu zonu.
Moderne Amazonke. One ne mogu da budu jebane, već su one te koje jebu. Odvaljuju od pičke. Pripadnice kulta "My hips don't lie" koji se obrušava svom silinom na vašu močugu. Za razliku od napred-nazad ili levo-desno devojaka, telo lomikurki ima naverovatne anatomske predispozicije i nadrealnu mogućnost translacije i rotacije u trodimenzionalnom koordinatnom sistemu. Posle samo par minuta "upotrebe" jednog reprezentativnog primerka ove sorte, tukidid će vam ličiti na kolenasto vratilo. Jedina njihova mana je što stvaraju zavisnost i podižu kriterijume do beskonačnosti. Nakon konzumacije lomikurke, svaka polna radnja sa pripadnicom nekog drugog kulta, imaće na vas dejstvo kao jedna tableta andola na intravenskog heroinskog zavisnika u trenucima krize.
- Krešimire, priča se po gradu da jebeš Šarliz Teron. Kakva je u krevetu, pričaj! - Ma...posle Cane dikbrejkerke, seks sa svakom mi je kravlja poza.
- Ajde brate požuri, pišaš već pola sata. - Evo samo da ga otresem i zakopčam šlic. - Ajde bre. - Ne požuruj me bre AAAAAAA - Šta ti je brate? Ej matori, šta je? - AAAAA Uhvatio mi šlic kapuljaču, jebe kevu koliko boli.
Kafanske pjesme koje se pretežno puštaju u kasnim večernjim ili ranim jutarnjim časovima. Obično se sastoje od tri strofe i refrena, a kao najznačajni predstavnici ističu se Toma Zdravković, Sava Radusinović, Tozovac i drugi. Svaka od ovih pjesama pogađa pravo u srce i iziskuje zvanje ture za sto, u nekim slučajevima i za cijelu kafanu.
- 'Alo muzika, može li jedna za društvo ispod stola? - Može, može... Hoćemo jednu kardivaskularnu?! - Hoćemoooo! - Kome li te maaaajkaaa obećala, kome li si svoju ruku daaalaaaaa... - Konobar! Svega 'vamo!
Igrače ovog tima lako možemo razvrstati po kategorijama.
Golman - Kaže se, imala majka dva sina, jedan je bio pametan, drugi golman. Veoma česta pojava u beton ligama su debeli golmani sa stomacima kao trudica, ali uprkos tome i dalje su tu, u svojim već uveliko četrdesetim. Ili golmani visine kao ćevap u skoku. Ili bilo koji drugi hendikep, kad ne možeš da budeš u polju, i da trčiš - budi golman.
Štoperi - Dva balvana, sekvoje, cepanice. Search, kill & destroy. Obično na tim mestima stoje oni koji su glavne "badže" u selu, kavgadžije, spremni u svakom trenutku da se pobiju. Tehnika nula. Vole da podmuklo udaraju, a često i otvoreno jer im sudija naravno ne sme ništa, u njihovom selu. Ne pokušavati sa vraćanjem udarca.
Bekovi - Bez želje za diskriminacijom, često ovde stoje pripadnici romske populacije. Valjda zbog svoje konstitucije, mršavi su, brzi a to se od beka i traži. Tehnika im svodi na pokoji centaršut i trčanje po liniji do iznemoglosti. Obično bekove igraju oni slabiji koji nisu uspeli da se probiju do mesta štopera. Ako nije ciga, onda je neki klinac, koji je tu stavljen da se kali.
Veznjaci - ovo je zaista sorta za divljenje. Stari, prekaljeni vukovi, glavni ispred svoje seoske prodavnice, koji istini za volju dele loptu kao Bekam. Ali njihov radius kretanja se svodi na krug na centru igrališta, tako da se od njih ne očekuje defanziva, već samo dobar pas, pokoji centaršut. Neretko su kapiteni. Godine naravno broje 45+.
Krila - Često, jedni od najboljih u timu iako su večito u senci Veznjaka ili Napača. Posao mu je kao i kod Beka, ali sa većom slobodom u igri. Naravno da tu već igraju stariji momci, koji su prošli Beka, i nazad se retko vraćaju, jer pobogu, tu su ovi klinci da trče za njega.
Napadač - možemo ih podeliti na dve vrste. Jedna je, smotani igrač koji bi bilo gde upropastio igru, sem u napadu, gol ne ume da pogodi ni na treningu, ali ipak ok je za atmosferu i svi ga vole u ekipi. U drugu vrstu obično spadaju mladi momci koji su u svojim dvadesetim, seoske devojčice se pale na njega, frizurica je uvek na mestu, ima dobar dribling, postigne i neki gol, čime se njegova "slava" pročuje i do susednog sela (čime automatski dobija naklonost tamošnjih devojčica). Ali neretko, dolazi na utakmicu polupijan jer je sinoć sa drugovima na kafani (šmekerima kao on, ali netalentovanima za fudbal) zaginuo do pet.
Trener - lokalna pijanica, koji je završio sa igranjem fudbala, legenda sela, ali svi ga poštuju.
Doktor - ko god se nađe slobodan u tom trenutku, dobija zvanje doktora. Jedini posao mu je trčanje sa flašom vode u ruci do povređenog igrača.
Ekonom - priglup, socijalan slučaj, dobroćudan čikica koga svi gotive. Nije mu mrsko da posle svakog treninga i utakmice skuplja pobacane dresove, štucne po svlačionici, pere i ponovo ih pakuje.
Izjava vrhunskog jebača (poput Lepog Znojka) kada šutne ribu koja mu je i noge prala u lavoru koliko se ložila na njegovu potentnost. Posle njega potop. Nijedan više nikada neće biti dovoljno dobar, pa žena može i da odustane od muškaraca...
Ucviljena opajdara: Lepi Znojko ne ostavljaj me, kuvaću ti i peglaću radnička odela i noge ću ti u lavoru prati, na kolenima te molim, ne uskraćuj mi moćnog Znojčića...
-Lepi Znojko: Lepi Znojko te je izgustirao, tvoja breskvica mu više nije sočna, zbogom..
Ucviljena opajdara, pomirena sa sudbinom svojom odlazi u manastir svesna da takvog baju nikad više naći neće, dok Lepi Znojko prelazi na sledeću breskvicu.
Vermiform appendix Premijer lige. Kao što se digestivni sistem sastoji iz stotinak elemenata koji imaju najrazličitije funkcije i jednog slepog creva koje nema ama baš nikakvu, tako se i Premijer Liga sastoji iz 19 igrački-kulturno/istorijski manje više značajnih ekipa i Fulhama, kojem se ne zna ni svrha ni cilj. Fulam ne gubi, ali ni ne dobija, a retko igra i nerešeno. Zapravo, bilo kog datog vikenda možete pitati nasumičnog pratioca engleske lige "Šta je uradio Fulam?" i šanse su 9/10 da neće imati pojma.
Vest Hem ima onaj film sa Frodom, Stouk ima finale kupa, Vila i Birmingem imaju derbi kao i Vulverhempton i WBA, čak i Blekburn ima relativno svežu titulu. Ostali klubovi imaju kop, naftu, muslimana, tajkuna, pedera, Roj Kina, lepe šarene dresove ili nekog crnca sa šašavom frizurom - Fulam ima najdosadnije dresove u ligi a jedini crnac kojeg imaju u ekipi je ošišan do glave.
Navijači Fulama su u dobrim odnosima sa navijačima Deportivo la Korunje, Liona i Fiorentine, sa kojima se okupljaju u aljaskanskim kolibama i pored kamina puše lule, čitaju anomalično velike novine, glasno se zakašljavaju i generalno bivaju ogromni smarači.
nasumični susret kod Marbl Arča
-QPR: Desi Fulame matori, nisam te video od mature jebote, au šta sve imam da ti pričam, jel znaš da sam opalio meleskinju u Nesebaru, haha zapravo bila je trojka, moja cura i ja se patosirali od nekog horsa, pričaću ti hahah.... znaš batalio sam faks inače, sad sam kao vokal u nekom rege bendu, ma nemam pojma, duvamo travu, boli nas kurac. Šta ima kod tebe?!?! -F: Ništa...sve po starom.... -QPR: Au jebote Fulame, koji si ti smarač.
Esencija kvaliteta, napravljeno da traje i da pouzdano služi.
- Ćale, 'oću da pazarim auto, pa reko da te pitam.... - Koje auto? - Fali mi kinta za učešće, pa sam mislio... - Koje auto?!?! - Ova, nova dačija logan... - Gledaj, moj si, pa ću s tobom fino. - ... da mi daš ... - Ne prekidaj izlaganje! Kad se budeš ženio, zaboli me krivak, sebi ženu biraš. Tebi će krv piti, a ne meni. - ??? - Žena ti može biti i Rumunka, Francuskinja i Moldavka, ako baš voliš egzotiku. Ali! Auto i pas, mora biti Njemačko!
Vremena dolaze i prolaze. Moje, tvoje, svačije... Kada prođe vreme veoma uticajne i stroge osobe, kada ona nije više na položaju a najčešće ni u snazi, onda se nađe gomila nekadašnjih dupeuvlakača koji tada "stvar isteruju na čistinu", pa prozivaju i kače ljudima sve i svašta. Tada ovaj izraz zaživi.
A: Direktor Djoka nije valjao... B: Ali imali smo redovnu platu... A: Jeste, a što meni nije dao stan. A? A šta ćemo s tim? B: Pa ti već imaš stan. A. Nemam. Taj se vodi na ženu.
Kada vam na razgovoru za posao kažu ovo, to znači da taj posao baš nije za vas. Nije najgori koji ste mislili da će vam ponuditi. Još je gori. To je posao koji teško da ima dodirnih tačaka sa vašom strukom.
- Dobar dan, izvolite. - Dobar dan, došao sam na razgovor za posao. Poslao sam vam CV... - Da, vidim. Završili ste Etf sa prosekom 9,79. Elektroenergetski sistemi. Impresivno. Znači dobri ste sa brojkama i kompjuterima ? Hihihi - Hm, pa da. Nisam loš. - E pa imamo posao baš za vas! - Super. O čemu se radi ? - Slobodno nam je jedno mesto u računovodstvu. - Kakvo bre računovodstvo ??!! - Pa tamo imate i kompjutere i brojke. Taman za vas. Sami ste rekli da vam to ide. - Da li ste vi normalni ? Ja sam drao živ kurac 5 godina da bi mi vi ponudili taj posao ? Pa to nema veze sa mojom strukom. - Ali kompjuteri i brojke... - Ma nabijem ti 15icu u tvoj flopi drajv pička ti materina. Nisam imao život bre 5 godina. Izašao sam jednom, do ispred Kst-a, da razmenim zadatke sa kolegom, koleginicom, jebem li ga šta je bilo. Još uvek mi je kita zipovana. Vi ćete mene da zajebavate ? Pa mogao sam Fifamegadunum da završim i da radim u računovodstvu da sam hteo. Mrš u pizdu materinu. Idem da razapnem diplomu i da kopam rupe za repetitore i bandere...