Institut za oca i sina.
100qjuraca
Dokazati svoju superiornost pa još naterati protivnika da se pokloni. Izraz nastao iz običaja košarkaša da nakon žestokog zakucavanja preko protivničkog centra loptu nežno spuste na parket, kako bi protivnik morao da se sagne po nju.
- Šta bi sa Kizinom bembarom, je l` našao ko mu je ukrao?
- Nego šta nego je našao. Neki klinci sa Karaburme "pozajmili".
- I šta je uradio?
- Ništa, šta ima da radi, poručio im da ga operu spolja i iznutra, ispoliraju, napune rezervoar do vrha i da mu ga dovezu pred gajbu, sačekao ih i dao im kintu za bus-plus da ne troše džeparac.
- Znači, zakucao pa spustio loptu, molim lepo.
Poznati srpski pisac epske fantastike, čije ogromno književno delo „Srbija“ spada u sam vrh svetskog spisateljstva, rame uz rame sa Tolkinovim „Gospodarom Prstenova“ ili Martinovom „Igrom prestola“. Dobitnik je prestižne Noblicine nagrade za književnost, a jedinstven je po tome da je to uspeo da ostvari napisavši samo jednu jedinu knjigu.
Šaljiv po prirodi, a opet pun mašte, Boris je uspeo u knjigu da ubaci oba elementa, pa se čitalac ponekad od srca nasmeje dogodovštinama njegovih junaka, a ponekad samo zastane sa čitanjem, potpuno zabezeknut maštovitim događajima iz knjige ili maštovitim predelima i prelepim životom ljudi divne zemlje o kojoj upravo čita.
Plejada heroja i anti-heroja koje je stvorio u svom delu, preti da pomrači slavu čak i jednog Hari Potera, Džedaja ili Tolkinovih junaka, a najpoznatiji među njima su Žumance, upravnik izmišljenog grada Beograda, General vojske Srbije Šuntanovac, Komadant Kraljeve Garde Slobica (oko koga se vrti najviše onih komičnih događaja), upravnik trezora poznat po imenu Region, dok se vrhunskim spisateljskim potezom smatra ubacivanje Deda Mraza u priču i to na funkciju Visokog Sveštenika srpskog Velikog Veća.
Knjiga je postala čuvena i po tome što je Boris prvi pisac koji je ubacio sebe u knjigu, tačnije lik baziran na samom sebi, a to je Kralj Licko, najlepši čovek u Kraljevini koji jaše zmaja po imenu Čeda.
Zaplet se dešava u izmišljenoj zemlji Srbiji deceniju nakon pobede nad Onim Čije Se Ime Ne Spominje, u kojoj narod živi divnim i bogatim životom zahvaljujući vladavini Kralja Licka i njegovih prijatelja, ali sile mraka predvođene divljim poglavicom Gladnim Tomom i njegovim zlim ratnicima Neobaveštenim Različkom, Pičkoustim i samoproklamovanim poglavicom plemena Čačak zvanim Udaren s Leđa u Lice, pokušavaju da svrgnu Licka s vlasti i zemlju uvedu u vekove haosa, bezumlja, siromaštva i smrti.
Naravno Licko i prijatelji uspevaju da spasu narod posle obilja smešnih i opasnih zgoda i nezgoda, epskih bitaka i velikih ličnih iskušenja, ali uspevaju i da sačuvaju međusobno prijateljstvo kojim žele da narod svoje zemlje uvedu u novu eru blagostanja, većeg i od onog u kom se sada nalazi.
Ali zlo ne spava…
- Johnny Kurajber: Buksno, ajde uzmi koji vops, pa da se zabodemo kod mene i gledamo TV duel Tadića i NIkolića.
- Buksnetina: Ajde, evo me za petnajs minuta.
.
.
.
- Boris Tadić Mi danas živimo u zemlji koja je u svetu sinonim za demokratiju i poštenje. Ulažemo veliki novac u sve bitne sfere društva. Školstvo, zdravstvo, socijalna pomoć, velike strane investicije. Sve smo to mi doneli. Zato je danas Srbija zemlja koja se smatra liderom regiona i zemlja koja je okarakterisana kao zemlja najubrzanijeg razvoja u jugoistočnoj Evropi.
- Tomislav Nikolić: To možete da pričate nekom drugom. Nekome ko ne živi u ovoj zemlji. Građani jasno vide kuda nas vodi vaša politika. Mi ćemo sve da pohapsimo, uložimo osamstopedeset miliona u poljoprivredu, milijardu u industriju i razvoj malih i srednjih preduzeća, a naša zemlja se neće klanjati nikome u svetu.
- Boris Tadić E pa mi ćemo da uložimo duplo više, sada kada smo kandidat za prijem u Evropsku Uniju, a usput ne damo Kosovo, pripojićemo Republiku Srpsku Srbiji i nastavićemo trend povratka mladih ljudi koji su otišli devedesetih iz naše zemlje nazad, pošto smo već vratili oko četrdesetpet posto, a inače da naglasim, postali smo i svetski lider u borbi protiv organizovanog kriminala. Naravno podigli smo i MOST za osam godina.
- Tomislav Nikolić: Vi vratili ljude? Pa Srbija je danas zemlja sa najstarijim stanovništvom, dva miliona nezaposlenih, koje ćemo mi onim malim i srednjim preduzećima zaposliti, kao i dovođenjem Ruskog kapitala u zemlju jer naša stranka ima isključivu tapiju na saradnju sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom. A što se tiče Kosova, mi ćemo da insistiramo na rezoluciji 1244, koju ste skroz zaboravili i vratićemo našu vojsku i policiju dole, naravno uz saglasnost Evropske Unije kojoj svi težimo i koja bi nas raširenih ruku dočekala kada bi mi došli na vlast.
.
.
.
- Buksnetina: Au brate. Gde ova dvojica žive? Voleo bih u toj zemlji i ja da živim, majke mi.
- Johnny Kurajber: Ma idi bre, kada ih slušaš Švica je kurac za nas. Nego da menjam ja kanal?
- Buksnetina: Ma da bre. Ne mogu da ih slušam više kako seru. I crtać je realniji. Nego sve mi je privlačnija ona tvoja ideja da osnujemo stranku. Ako ovi budu na vlasti i ovi sa njima u talu u opoziciji još deset godina živećemo u šatorima.
- Johnny Kurajber: Može. Vreme je za promene. Prvo i osnovno, kako ćemo je nazvati?
- Buksnetina: Nemam pojma. Ajde da otvorimo temu na forumu pa izaberemo najbolji predlog.
- Johnny Kurajber: Odlična ideja.
To jest – ženщina.
Nepatvorena žena, esencija ženskosti. Prava, iskonska, trve žena, ona za kojom si tragao, o kojoj si čitao onomad još kad si kao suvašni i idealima zapojeni pubertetlija tek počeo da istražuješ šta je to što odvaja „nas“ od „njih“ i šta su to „one“ i kakve treba da budu a kakvih ih sve ima.
Oličenje ženstvenosti kojoj, sve i da hoćeš, ne možeš da se odupreš, sublimacija ženskoće koju ne smatraš iritantnom i napornom nego prirodnom i naprosto neodoljivom, žensko u svom najčišćem obliku, platonovska ideja ženskoga. Žena koju moraš da imaš, žena koja, u stvari, ima tebe. Ženщina ne lovi jer je to muški posao – ona skuplja, kao u najranije doba ljudskog razvitka; ona je skupljačica muškog interesa, strasti, obožavanja i želje. Ženka, u svom najčistijem vidu. Ženщina je plodna i plodotvorna, primačica i davačica – naravno. Ali ona kad prima, ti si taj koji se primio, ona kad daje – ti si taj koji je poklonio. Čitavog sebe. Ženщina te voli onako kako je to (zamišljaš ti) u najsavršenijim načelima propisano, ženщinu ti voliš izvan i iznad svakih zakona i propisa. Po svojim moralnim osobinama, duhovnoj snazi i čvrstoći principa – ženetina. Od tebe traži da i ti budeš ljudina da bi je zaslužio i odužio joj se za njeno bivstvovanje u tvom životu, za njeno ženstvovanje sa tvojom muškosti.
Pa ti vidi je l' možeš i je l' znaš. Ako je ikad pronađeš, naravno.
Znaju bre Rusi šta je žena. To je ženщina.
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
To je ptičija bolest.Prenosi se preko ševe sa patke na čavku i obrnuto.
Privilegija opakih. Najromantičniji ljubavni kut današnjice. Mesto odakle ultraurbani frajeri voajerišu žudeći za oblinama svoje "platonske" ljubavi bacajuću "sa' ću da ti jebem mater" poglede na ostale "beta" mužjake čopora uz "Čivas" ili "Džekdenijels".
Prostor u kome vazduhom lebdi žudnja, bes, gnev, gde sve vrvi od strasti, gde zgodna gogo igračica uz erotski ples zavodi alfa mužjaka, gde padaju halteri, gaćice, brusevi i rađaju se večne i uzavrele ljubavi koje žive i traju sve do sledeće pesme.
Kakvi balkoni, kakvo cveće, sveće, gitare, poezija, stihovi, pičke materine, priđi mom separeu!
P.S Romeo jebiga, nisi imao separe.
Ono što pojedine devojke, i pored silnog truda, mogu da budu jedino u horoskopu.
Kresnuti na brzaka.
Sama činjenica da se praznovanje 1. maja svelo na nerad i podsećanje na masakr čikaških radnika našem soju nije bilo dovoljno. Morali smo tu dodati još nerada, još krvi i uživanja u svemu što se po prirodi stvari smatra pogubnim po organizam. Sve primese totalnog ugođaja, gledano sa obližnjeg brda deluju kraljevski. Dakle blud i nemoral srednjevekovnih srednjeevropskih dvorova i divljaštvo Balkana i njegove dece ni malo plave krvi. Mojih pet predloga za otkačiti bi trebalo da bude veoma konstruktivna pomoć u postizanju prebačaja.
1. Potes, zvano mesto
Velika je verovatnoća da većina vas ima dobro utabane staze ka svetilištima ludila i razvrata u vidu omiljenog mesta za prvomajsko kampovanje. Međutim tradicije su tu da bi se rušile, ko što bi rekli mnogi superligaški klubovi pred okršaj sa , da se tako duhovito izrazim, večitima. Dakle odbacite logiku ''tamo nam je bilo dojajno lani''! Probajte nešto novo, nešto divlje! Odabir lokacije nije jednostavan ali probajte iskoristiti savremenu tehnologiju, dakle Google Earth, pa pravac tamo gde se najslabije vide konture terena i okoliša. Vojnu kartu razmere 1:25000, potraži staze i bogaze, da samo vi i vojni vrh zna kako doći do orgijališta. Bitne stvari koje bi logorište trebalo da poseduje: proplanak, šumičak, nedostatak signala i potok ('naš što sam gledao njavu sa potokom!).
2. Mazga vuče ali se teže jaše
Odabir prevoznog sredstva je vrlo bitna stavka. Ako ne možeš gajbu piva da staviš pod auto ne kreći sa njim! Dakle idealan izbor bi bila Lada Niva ili TAM 110 u nedostatku istih bilo koji službeni auto. Na kraju krajeva uvek može i peške da se krene ali onda to isključuje mogućnost posete živopisnih vukojebina kojima naša zemlja obiluje.
3. Ne guraj trougao u krug!
Nemojte od kuće nositi ono što vam neće pružiti užitak ili smanjiti patnju. Samo preko potrebne stvari poneti, dakle na uranak se ne nosi kišobran, suncobran i ostale brane. Tamo te čeka širenje spoznaje uticaja prirode i od toga se, kažu stari, ne treba sklanjati. Šta još kažu stari? Da, voda se ne nosi na izvor ili transkriptovano: ne nosite drva i ćumur (zato služi državna šuma). Ponesite neophodan alat u vidu sekire i upaljača, viljuška komada jedan, nož komada dva za seći meso i za odbranu od mesa, ko voli da srkne može da ponese kašike za celu ekipu (ako već pravite gulaš, pasulj i ostale plodove kotlića, ponesite i tanjire).
4. Umočiću!
Napomenuh li da je uranak svrsishodan u slučaju prisustva bluda i nemorala? Da, e pa onda svoje dušice, mačkice, kuce, maze i ostalne legalno steknute lepše polovine ostavite u kuhinji! Vazda si uporan u slobodno vreme sad je trenurak da budeš uporniji. Umočiti nešto sa strane na uranku je vrhunski ugođaj, stoga se postaraj da povedeš što više potencionalnih ženki za priplod ili pak neku siguricu kvota 1.15.
5. Brda eee, brda!
Kada je o količini alkoholnih, opojnih i hranjivih derivata reč, tu ne bi trebalo da imaš ograničenje. Bar 30 krmača, balonče žganje, nameštaja po ukusu, dva-tri keta dum-duma, loma dsa za trežnjenje i izobilje hrane (čitaj mesa) - je univerzalan recept za hedonistu kao što si ti. Ako baš želiš da se dokažeš pred društvom prikolji ono malo u džaku što je skičalo celim putem.
Na ti spisak, ispuni sve stavke i nećeš žaliti za uzalud pogaženom rosom i majskim cvećem. Napomena: sve što se desi na uranku ostaje na uranku! Osim ako nekog od ekipe ne pocepaju gladni vuci, međed ili besan lovočuvar. To onda lepo dokumentovano podeli sa nama. Aj' sad prioni na posao i doživi uranak za pamćenje.
Životinja, ne most.
Pasji život je milina, gazela je sjebana. Stres, stres, stres. Ne možeš ni vodu da popiješ a da nešto ne proba da te pojede.
Trava, trava, trava, pomera se trava LAV JEBOTE, LAV, SRANjE SRANjE SRANjE vetar, dobro je, trava, trava, trava, druga gazela još gazela, još, još, dobro je, možda neće mene da pojede nešto, trava, jedem travu jedem travu, gazele oko mene, beže SRANjE SRANjE SRANjE SRANjE HIJENE HIJENE HIJENE ne, dobro je, aukurac, juri se dečurlija, trava, trava, voda, voda, pijem vodu talasi SRANjE SRANjE KROKODIL U KURAC U KURAC IDEM U KURAC GOTOVO JE vetar, dobro je, opet cimanje, dosta vode, tripuje me voda, blato, prašina prašina prašina uuuuuu drvo, hladovina do jaja, hodamo, nećemo stati svi ali ko ih jebe žedne, trava trava drvo hlad, šta je to na drvetu LEOPARD SRANjE LEOPARD GOTOVO GINEM GINEM SRANjE LEOPARD aaaa šupičku materinu majmunsku upišah se neko se dere ŠTURA ŠTURA ŠTURA, LAV JEBOTE, STVARNO DžADA DžADA VATAJ DžADU u do jaja, skenjali su nekog random Gnua nisu mene trava trava trava vetar vetar...
I tako svaki dan, svaki minut, non stop. Aukurac.
Kurva koja se stidi svog zanimanja.Ova osoba radi ono što voli i živi ono što radi.To je osoba koja je želela holivudsku karijeru, a završila u pornićima. Prostitutka koja sebi uplaćuje penzijsko i zdravstveno osiguranje, i pri tom nema prekid u radnom stažu.