Ako nekoga zovu Kiza, taj neko mora da je neki zajeban lik (uglavnom iz kraja)... To je nepisano pravilo! Da je neki Zoran dobar dečko, zvali bi ga Zoki... Isto važi i za nadimke "Ćozla, Pirke, Ćime, Dandža, Ledu i slicno..."
PR (zajebana verzija) - Brate! Sinoć smo Kiza, Šomi i ja odvalili onog Copeta! Jebali smo mu mamu! PR (umiljata verzija) - E, izvini, jel znas da je Zoki uradio bolje pismeni od Miše? To je za pohvalu! Ali je Peca i dalje najbolji...
- Jel` hoćeš da mi vratiš pare? - Dogovorićemo se. - Vrati mi moje pare! - Pa rek`o sam ti dogovorićemo se. - Vraćaj bre! - Što si bre nekulturan, dogovorićemo se.
Vapaj majke u trenucima rasprave u kojima su saterane u ćošak nizom argumenata koji se nikako ne mogu porediti sa patetičnom izjavom koja dete podseća na tih bolnih 9 meseci punih mučnine, proširenih vena, gigantskih stopala i oscilacija hormona. Koliko god da ste u pravu a ona ne, koliko god da ste zrela i odrasla osoba, kad' majka izvuče ovog keca iz rukava samo ćete podviti rep i izviniti se. Jebiga.
- Pa zašto sine, zašto mi se nisi javila? Pa mislila sam da te onaj manijak kasapi na beer festu, zamalo da umrem od muke?! - Kevo mislim ajde iskuliraj, pukla mi je baterija na fonu. Idem sad da spavam. - OBEĆAJ MI da to više nikad nećeš uraditi!!! - E kevo... Laku noć... - Ispod srca sam te nosila, zar ovako da mi vratiš?! - Obećavam, neću više nikad, kunem se, oprosti mi za sve i hoćeš da ti skuvam kafu?
Prva prolećna depilacija, nakon konspirativnog zajedničkog delovanja zimskog perioda i odsustva kurca.
- Koja blamčuga sinoć, jebote. Odem bezveze do Marte na kafu, kad njoj došao brat iz Italije. Bili mi u nekoj šemi pre par godina. Ajme, majko moja, on još lepši i sve me onako gleda, ma kida pogledom. Vidi Marta koliko je sati i kao prispavalo joj se u 6 popodne. Ostanemo mi sami, sedne on pored mene i...ma nije me ni dodirnuo još a u gaćama more Jadransko. Al džabe kad je oko pičke klasje panonsko. Vrpoljim se ja tu, kao snebivam, pokrivam ruke ne bi li sakrila dlačurde, a jebe mi seeeee u pičku materinu. I ništa, on odustao posle 10 minuta, video koliko je sati, a ja sačuvala obraz. Odoh danas kod Slađe u studio da me detaljno iskombajnira. Koliko sam zarasla, otići će mi pola plate.
Samo jednom u životu, dovoljno je da uđeš u čađavu mehanu. Odmah znaš da li je kafana tvoja subina. Kada ti otvore vrata od kafane, prizor je uvek sličan: krčma stara, krčmarica mlada, ide pesma za društvo u ćošku, veseli se poslednji boem sa dva dobra druga, dva prijatelja, dok u uglu sam za stolom jedan čovek sedi. Posle kratkog vremena postaješ jedan od onih koji bi djavolu dušu dali za merak. Luduješ i lumpuješ do zore. Iznova i iznova, dok napolju steže zima, u kafani punoj dima, slušaš pesmu ciganina. Kada te sestra upita: ,,Kuda brate, noću odlaziš'', odgovaraš sa: ,,Opet sam ti u kafani!'' A onda, dok je jesen u tvom sokaku, po prvi put, ugledaš oči jedne žene, koja udje u tvoj život kao slučajna prolaznica. Kada odlučiš da dotakneš te usne koje dugo želiš, shvatiš da ne možeš bez nje. A onda počne nešto čudno sa vama da se dešava. Kad poveruješ i srcem i dušom da ćeš život deliti sa njom, ona ti bez razloga kaže zbogom, i rastanete se jedne letnje noći. Od tog trenutka, ljubav ti srce mori, lažeš sebe da možeš bez nje, i tešiš se kako nije život jedna žena. Prazna čaša na tvom stolu tera te da se zapitaš šta si ti u njenom životu? Da li te voli ili se kaje? Dani prolaze, a nje nema. Počinješ da tražiš ljubav novu, da staru iz srca zbrišeš, jer šta će ti sećanje na nju, kad ljubavi nema više? Dok bez nje piješ gorko vino, cigani ti tiho tiho sviraju, sviraju noćas samo za nju. Proklinješ crne kose i moliš srce da zaboravi dan kada je srelo. Ali izgubljene ljubavi vraćaju se same. Zvala te je jer želi da te vidi. I dok se gledate skriveni od kiše, shvataš da je kasno da se menja. Ti si je voleo,drugi je imao. Ona nije znala za bol srca tvoga. Shvataš da u ljubav više neveruješ.
Ne mora biti poznat, ne mora biti učen i sa fakultetskom diplomom. Često se pijanci nazivaju boemima (uglavnom od sebi slicnih pijanaca u cilju održanja samoobmane), ali nedostaje im ono sto je boemima cinilo Đuru Jakšića, Mirka sajdziju, Tomu Zdravković, Zorana Radmilovića, doktora Zorana, Omara al Hajama i mnoge druge poznate i nepoznate posetioce kafana, barova i drugih mesta okupljanja uz piće.
Boem je i kada je najpijaniji svestan da je čovek, ne životinja. Može da bude naporan ali ne može da bude dosadan i ne interesantan. Ne mora da zarađuje puno, ali ne mora ni da troši sve što ima. Može da ima svoje žute minute, ali ni tada nije dosadan društvu u kome je. Može da zavede skoro svaku devojku, ali može da provede pola života tugujući zbog izgubljene ljubavi u samoći.
Bezuslovna, neuzvraćena i potpuno nezaslužena. Kao ljubav roditelja prema detetu kretenu, ili ljubav naivnog muškarca prema ženi koja ga je sto puta prevarila i izdala.
-Je si gledo finale u vaterpolu, kako smo im jebali kevu!? -Pa nisam, ne pratim to... Mislim, svaka čast momcima, al jebiga kad me ne interesuje vaterpolo... -A Đoković prvi na svetu! -Ma jebo te Doković, pun mi je kurac tog Đokovića! -A jel si čuo da Duda Ivković ostaje selektor, imaćemo sad ekstra šanse da opet uradimo nešto!? -A, basket, čuo sam, pa dobro, šta ja znam... Nego kad mi igramo sa Farskim ostrvima, trebaju nam ti bodovi ko leba?!