Dlan
Еталон, прамера за количину, најчешће ракије у стакленој флаши.
Мање мере су :
- С' прста.
- Подланица.
Још увек није уведен у светски SI систем мера, јер длан варира од 0.33l до 0,75l у зависности од мерног инструмента ( особе која врши мерење).
У земљи Србији има своју употребну вредност од вајкада.
Жена : - Опет си се наждеро!
Муж : - Ко пијан? Јел' ја?
Жена : - Јок, ја сам. Све се заносиш. Па, јел' ни по бадњак не знаш отићи у шуму, а да се не налијеш?
Муж : - Од чега, питам ја тебе? Раша и ја поделили по длан ракије из пљоске, није било више...
Жена : - Чији длан? Твој ил' Чугљев?
Муж : - Његов длан, његова и ракија била.
Жена : - Све ми је јасно. Ништа више не говори. То је по литре по њушци. Онај дрвосеча има руке ко лопате.
Omaž
Поступак који се примењује након обилатог јела, као својеврсно одавање признања кувару на изврсном оброку. Врши се тако што се откине комад леба, па се остаци хране у тањиру омажу истим.
- Немој да носиш тањир, морам омаж да одрадим!
Blažen među ženama
Standardizovan, krajnje iritantan komentar koji neoriginalni lik ili nešto ređe devojka ostavlja ispod slike na kojoj se nalazi baja okružen sa 3 ili više riba. Ispred sintagme često stoji ime baje, a na kraj se obično stavlja smajli.
Slika sa Ivaninog rođendana na kojoj u centru stoji Šomi sa zadovoljnim kezom, a sa njegove leve i desne strane u kadar se smestile po dve drugarice.
Neoriginalni drugar: Šomi, blažen među ženama :))
Seoska kafana Monako
Dragulj ugostiteljstva na našim prostorima. Narodno predanje i legenda kažu da se u radijusu od 12 kilometara od bilo koje geografske tačke na karti bivše Juge nalazi po jedna kafanica imena Monako. Najčešće locirana u centru sela, između mesnog ureda i poljoprivredne apoteke, neretko u sklopu privatne autoperionice-vulkanizerske radnje. Žila kucavica koja održava život palanke, životni univerzitet za one koji se nisu po završetku srednje sa peronskom kartom u džepiću jakne i koferom u ruci zaputili u neki veći grad da uče škole. Jedan svet za sebe, izolovan od spoljašnjeg, i jedino verodostojno ogledalo istog.
Sklad šara između betonskih blokova neizmalterisanih vanjskih zidova narušava prislonjeni bicikl sa okačenom zelenom najlon kesom o kormanu, par žutih cmuraka pur-pene od prozorske izolacije i beli nakrivljeni komad šperploče iznad ulaznih vrata sa capslock natpisom "MONACO", varijabilnog tipa i veličine fonta. Sa desne strane naložena Veso Kreka i kraj nje dva sepeta suvih drva stvaraju toplinu domaćinske atmosfere odmah se ulaza u lokal, a sa leve - kompletan kapacitet lokala: tri stola sa plavo-belim kariranim stolnjacima i 12 drvenih stolica. Dva preparirana fazana, crkveni kalendar sa svecima i zahvalnica za sponzorstvo turnira u malom fudbalu krase zidove obložene izlizanom lamperijom. Dijametralno od televizora sa kojeg fercera prenos Šešeljevog suđenja u Hagu, stoji ofrlje ozidan šank, obložen lakiranom orahovom daskom. Kraj šanka sa strane ulaza u klonju je postavljen frižider Radenske-Tri srca sa domaćim pivom, flaširanom rakijom sumnjivog porekla i kvaliteta, i kanisterčićem medovače preostale od zadušnica.
Za šankom stoji Slađa, seoska konobarica, vd. direktora kafane, samouki psiholog i nezvanična bračna savetnica, a naspram nje podbočen o šank Stevo Roka, četresetogodišnji autolimar, nekada perspektivni centarfor mesnog fudbalskog kluba Proleter. Flaša Jelen piva, kutija Sarajevske Drine sa promotivnim upaljačem Gebi stočne hrane, pepeljara sa logom Laškog piva i skoro popijena mala čašica vinjaka na stolu... Tišinu prekine samo poneko "eh" koje se otme iz grudi čoveka – šta reći više što nije rečeno i što već oni ne znaju...
Neuki formalni čovek korporativnog doba, zaslepljen stereotipima i strahom da ne bude prihvaćen od sapatnika upregnutih pod isti kapitalistički ular, seosku birtiju Monako vidi kao neuglednu rupčagu, mesto okupljanja nepismenog polusveta. Slađa i Stevo Roka, kao i još neko ko je imao muda da istupi iz stada, dobro znaju da neizmalterisani zidovi te iste birtije čuvaju svu mudrost, sve što je potrebno znati o groteskno-apsurdnom čovekovom gmizanju po humusu zemlje crnice.
Psovka i čašica žestine – jedini dostojan izbor čoveka osuđenog na smrt bez prava žalbe.
Ne gu diraš, ne te dira. A gu diraš, a te ape.
Osnovno pravilo preživljavanja na selima južne i jugoistočne Srbije.
Bugarska
Крајње сурова земља за стране туристе неупознате с инверзном да и не семантиком у Бугара.
бугар: Ош јест'?
турист :халапљиво клима главом, из уста кипи нијагара:
бугар: Океј, не мораш
Недељу дана касније:
ББЦ КАЗУЈЕ - ЏОНИ ВАЈСМИЛЕР УМРО ОД ГЛАДИ У БУГАРСКОЈ
БУГАР: ЈА НУДИО, НИЈЕ ТЕО
*********
бугар: Ош се јебемо?
туристкиња :згрожено одмахује главом:
бугар :маже кару, брком се смеши:
ЦНН - БУГАР УБИО ХЕЛЕН КЕЛЕР ОД КУРЦА
БУГАР: ЈА НУДИО, ОНА ТЕЛА
