Može on da ode iz grada ali grad iz njega neće nikad
Usud raje nenavikle na prostranstvo. Stisnuti u zgradama kolektivnog stanovanja, bez radosti života, smerni i ponizni, puni pažnje prema bližnjima. Pa oni čak i ljubav vode tiho, bez glasa, da ne uznemire nikog. Ne prde, ne smrde, bez boje, mirisa i ukusa, kao kakve senke od ljudi, čak i kada im primanja dozvole da se izdignu od svega i konačno sebi priušte kuću na selu.
- Vide li ti ovo? Onakav ručak, bre, a oni sve nešto lome lebac prstima, pa kašika, pa nož i viljuška, pa salveta, ni da podrignu ko ljudi? A totalno su mi se zgadili kada na kraju počeše da se zahvaljuju.
- A onoliko sam se mučila... Rekoh ti ja, mogu oni da odu iz grada ali grad iz njih neće nikad!
Obećana zemlja
Nasmejano dete trči preko livade, juri leptira i preskače potočić, usput preplaši dva zeca i pticu dok ga u pozadini pozdravljaju ovce. Gleda u svetlo plavo nebo tražeći leptira dok ga obasjavaju savršeni sunčevi zraci. Neko ga doziva, brzo se vraća isto tako neverovatno realno nasmejanim roditeljima koji mu daju jabuku kako bi imalo energije za još trčkaranja na pikniku. U pozadini se čuje neki glas, pojavljuje se slogan na ekranu: “Za bolje sutra!” i skraćenica neke političke partije.
Reklame su završene i nastavljaju se vesti. Voditeljka saopštava kako se Vuk Jeremić zahvalio Angoli na podršci po pitanju Kosova, a na traci u donjem delu ekrana se ispisuje: Sutra počinje isplata dečijeg dodatka za septembar 2011. godine u iznosu od 2.205 dinara.
Ofrlje
Начин одрађивања посла. Незаинтересовано, површно, без икакве ватре и претеране жеље, или једноставно простонародно речено - преко курца.
-Инспекторе Хорејшио, жао ми је, нисмо нашли никакву везу међу жртвама...
-Немогуће! Да ли сте проверили да ли имају заједничког вулканизера, ветеринара, сакупљача секундарних сировина...?
-Jесмо, и ништа. Бојим се да убица бира жртве методом офрље.
Zlatni metak
Nemili događaj prilikom uriniranja (primećen zasad samo kod muškaraca), dešava se povremeno po završetku urinade, prilikom "pakovanja" vršnjaka u stanište u vidu gaća/bokserica - par "neotresenih" kapi se spusti između noge i nogavice, što se završava laganom jezom i primerenim uzvikom, pogotovo ako ste pomenutu radnju obavljali napolju po hladnom vremenu
Ćao đaci
Čudna fraza sastavljena iz kombinacije odomaćenog italijanskog pozdrava i grupe mladih učenika kojoj je isti upućen, a stoji za:
1. konačan oproštaj od neke stvari ili osobe, odlazak zauvek;
2. bespovratan gubitak, "piši propalo".
1. Ako se nešto ne promeni pod hitno, ja već sutra odlazim i ćao đaci!
2.
A: Izgubio sam mobilni na autobuskoj pre pola sata, u sred špica...
B: A, pa to ti je ćao đaci, sto puta do sad.
Izvlačili bi me iz nje ko mač iz kamena
Stepen jebozovnosti kojom određena ženska osoba zrači.
- Ne razumem šta se svi lože na ovu Enu Popov. Ništa posebno...
- Sine, pa ja kad bih se zavukao među one guzičetine morali bi vojsku i narodnu miliciju da zovu da me skidaju sa nje. Izvlačili bi me ko onaj mač iz kamena, njih trijes! Na kraju bi morali bobingera da mi poprskaju sredstvom za odvijanje korodiranih metalnih delova pa da popustim.
Živeti na leru
Ulagati najminimalniji mogući napor koji je potreban da bi se preživelo. Često se svodi samo na disanje i obavljanje najnužnijih potreba i obaveza.
profesor: Dakle, ispit se polaže na sledeći način: 51 bod kolokvijum, 30 bodova prisustvo i ostatak usmeni deo koji nije obavezan.
Ja: A jel obavezno prisustvo?
profesor: Nije, ali vam preporučujem jer...
Ja: Ne bih ja ako nije obavezno. A šta treba za kolokvijum?
profesor: Od 32. do 147. strane. Samo ipak vam je bolje da budete na predavanjima zbog veće ocene.
Ja: Jok ja, meni šesca dosta.
profesor: Kolega sa takvim stavom nećete daleko dogurati u životu.
Ja: Nit sam planirao.
Stokton za Melouna
Dodavanje bez gledanja pravo u reket gdje loptu čeka Poštar i držeći se za uvo, nonšalantno zakucava silinom od svojih sto kila mišića.
Kombinacija dva lika koji se poznaju u dušu.
- E, zgodni, je l' imaš upaljač?
- Nemam.
- Aaa... je l' znaš koliko je sati?
- Nemam ni sat, al' vidiš onog baju na drugom kraju šanka? On ti ima i upaljač i sat.
.
.
.
- Brate, jesi kar'o sinoć onu što sam ti je poslao?
- Ne da sam je kar'o... Navalila k'o da joj je zadnji put, a i ja sam bio posebno inspirisan.
- Ma, priđe meni, vidim, spremna da učini, al' oko mene šurnaest ženinih drugarica. Snima radar sa svih strana, pa rek'o da je pošaljem nekom ko je neće razočarati.
- Znaš me, znam te. Revanš slijedi prvom prilikom.
Smeo bih da stavim glavu na panj
Fraza koja se upotrebljava isključivo onda kada smo sigurni u ono što govorimo.
**Životinjska farma. U toku je debata međ' živinom.**
**Kokoška**: Dobro jutro, komšija. Gde ti je supruga?
**Patak**: Komšinice, šta je to sinoć pucalo oko pola 8?
**Kokoška**: Šta je pucalo?
**Patak**: Patak mi je pucao za tvoja jutarnja pitanja! Da se nosiš u kurac krasni, bre.
**Kokoška**: Samo ti kleveći, jebaće tebe moj đuvegija, čim se vrati iz teretane.
**Patak**: Kokoško glupa, pa on te vara za jednom cverglankom a ti imaš kokošje slepilo.
**Kokoška**: Jedi govna. :u razgovor upada ovan:
**Ovan**: Koji vam je kurac? Čujete se čak do obora. Slušao sam Acu Pejovića na mp4 plejeru, čuo sam vas i preko sluški! Aman.
**Kokoška**: Ovaj kaže da me muž vara sa nekom iz teretane.
**Ovan**: Pa, ne znam ja...
**Patak**: Šta ne znaš, pa reci joj, u kurac te ljubim.
**Kokoška**: Slušajte vas dvojica. Namerno me zavlačite. Smem da stavim glavu na panj da namerno hoćete da mi srušite brak. :dolazi gazdarica i hvata kokošku:
**Kokoška**: Koko-koko-dak. Koko-koko-dak.
**Patak**: (priča ovnu) Jeb'o je panj, evo joj ga panj.
Zamena gumice
Obavezna majstorska aktivnost na mestima gde curi.
- Komšija, možeš li da svratiš da promeniš gumicu kod mene u kupatilu?
- Mogu komšinice, ali mislim da bi udobnije bilo u spavaćoj sobi...
- Pa tamo nemam česmu... IJU, sram te bilo!
- Hehe, malo šale nije na odmet, navratiću za pola sata...
- Dođi bolje za sat i po, ide muž na sastanak u stranku, sad će izbori pa se zadrži duže...
Bananamen
PK
Moderator lak na okidaču. Naizgled je savim običan dečko, sve dok ne sedne za komp, loguje se na sajt i počne da pregleda privatne poruke krcate kojekakvim pritužbama i forum teme za prijavljivanje uvreda i plagijata.
Tad dolazi do neverovatne promene. On postaje Bananamen i kreće u Donkihotovsku bitku sa neprimerenim sadržajima na dragom mu sajtu. BAN-BRISANJE-DELETE-LOCK-BAN-BAN-BAN...
-Nekoliko kolega se žali na tebe. Kažu da deliš banane za svaku sitnicu.
-Ali šefe, nisu to sitnice.
-Kažu da su i na mod forumu pokušali da te obuzdaju, a čak su i javnu temu otvorili o tom problemu.
-Šefe, jako su postali vulgarni. Samo se vređaju, spemuju forum i čet, i po ceo dan spominju one reči na K i P.
-Bananamene, kurac, pička, jebanje matere i napušavanje su reči koje čine sastavni deo srpskog rečnika i folklora, i ti to ne možeš promeniti.
-Gazda, ovaj ti je samo tri dana, kao opomena. Sledeći je trajni!
Nije bez ništa
Све се дешава са разлогом. И последицама, наравно. Поготову у селу, где ништа не може да се сакрије.
Насупрот градској средини где има свашта и наоко (али само наоко), свако гледа своја посла, село живи за ласцивне приче кад пукне брука.
- Је л' ћеро, што'но лају кучад сваку ноћ кад отиднеш да легнеш?
- Не знам, мамо, очију ми.
- Није то без ништа.
- Мирно спавај, нано.
--------------------------------------------------------------------------------------
- Миломире, нана ми нешто сумља, треба да престанемо да се јебемо по месечине.
- Немо' Стамена, к'о бога те молим, види га каки се удрвио.
- Ај' добро, ал' неће то да ни прође без ништа, осећам.
------------------------------------------------------------------------------------
- Миломире, багро, силаз' са тавана, знам да си гор'! Д'идеш одма' да ми водиш ону курвештију из куће док се није окопилила, да не вадим танџару. Ово неће да прође без ништа!
Božja čestica
To је то! Сада можемо да се праскамо и стварамо универзуме кад нам се 'оће. Не свиђа ти се твој такозвани живот, не капираш сврху свога битисања, како то да си баш ти социјално инфериоран а интелектуално супериоран, зашто си ти у ствари ти, а не мушка верзија Париз Хилтон? Молим, батали размишљањa о самоубиству, ево решења и за тебе.
:на трафици у предграђу Варварина:
- Молим те, Милена, две Божје честице, колико му то дође?
- Шта је комшо, опет те оставила цура?
- Откуд знаш?
- Па знам, прошли пут кад си мењао универзум, исто је било. Него, мени овог пута запале 2 броја веће сисе, види раздељак, а?
- Оууувај, па кад ти се завршава смена?
- У 7, кхм, кхм.
- Заборави честице, дај 3 паковања кондома, па се видимо у... ма знаш већ!
Dalilud Siti
Čuveni fudbalski klub iz Škotske četvrte lige, koji je postao poznat široj svetskoj javnosti, ne zbog slavne prošlosti, lepršave igre u sadašnjosti, niti zbog toga što će imati svetlu budućnost, već zbog toga što je to klub koji je ušao u Ginisovu knjigu rekorda u nekoliko kategorija kao što su, najviše crvenih kartona u jednoj sezoni, najviše polomljenih kostiju protivniku ikada i najviše faulova na jednoj utakmici.
Klub je nastao 1921. godine, kada je nekoliko gorštaka drvoseča sa krajnjeg severa Škotske, gde se grad Dalilud i nalazi, odlučilo da umesto tradicionalnog sporta "Gađanje stenama" proba sa novim sportom u kom bi smrtnost učesnika bila daleko manja.
Ideja se ubrzo pretvorila u fudbalski klub, koji i dan danas neguje igru kakva se forsirala i na samom nastanku istog, a to je, čvrsta igra, sa obiljem grubih faulova, izrazito defanzivna bez neke preterane želje da se ugrozi protivnički gol, sa glavnim osloncem na visoke, jake i mentalno vrlo nestabilne igrače.
Najpoznatiji fudbaler i jedini stranac koji je ikada nosio crne boje Dalilud Sitija je čuveni Žilimi Jaja koji je pred sam kraj karijere i definitivni oproštaj od travnatih terena, odigrao polusezonu za ovaj klub dobivši šest crvenih kartona čime je zaslužio da mu večno stoji zastava na ogradi "Daliludskih Sadista" još čuvenijih navijača tog kluba.
Žoze Murinjo: Hoćemo do Škotske da odemo?
Kristijano Ronaldo: Šta ćemo tamo koji kurac?
Žoze Murinjo: Ponudio neki klub odande prijateljsku. Dobri su za punjenje.
Kristijano Ronaldo: Koji klub?
Žoze Murinjo: Nešto Dalsilud Siti ili tako nešto, ne znam.
Kristijano Ronaldo: Da nije Dalilud Siti?
Žoze Murinjo: E taj, taj. Idemo da ih oderemo.
Kristijano Ronaldo: Murinjo, da li lud si ti decxko? Pa tamo bi i tebe pored klupe povredili, a kamoli nas. Na kladži ne možeš da igraš crvene kartone kad oni igraju. Nema kvote.
Klima uređaj u kafani
Misteriozno sokoćalo. Za old skul konobarice ili matorce koji sami drže kafanu koja se po njima zove, što će reći da su baš matorci, često nerešiva enigma. Učiti rukovati novim daljinskim, posle dvadeset godina apsolviranja rada Rudi Čajaveca, taman kad su konačno provalili da se pojačava na desno a prebacuje na gore? Ma kome to još treba? Zagušljivo ti? Id’ u baštu! Pa šta ako je februar?!
Ako i radi, nemoćan je protiv Filtera57 i Drinstona. Mož’ da isisava grinje kol’ko oće i da osveštava prostor, džabe mu, začepiće se brže nego sudoper posle pranja studentskih šerpi. Vremenom možete da uživate posmatrajući kako nekad bela plastika poprima žućkastu nijansu od dima, kao i zidovi kafane. Zato nije ni čudo što ga je moler prekrečio letos.
Ipak, ima i pozitivnu stranu, kada se koristi kao predmet opklade.
-Aj se kladimo da nećeš znati da ga prebaciš na grejanje?
-JA? Ajde, u dva piva!
........posle dva, tri minuta........
-’Bem ti! O’š ladno il’ iz gajbe?
-Alo, ej, Sajla?
-Šta je?
-Aj damo ti tri rakije ako popiješ čašicu one vode iz klime što curi?
-Daj, pa nije toliko lud?
-Popio bi taj i guščije govno..
.......srrrrrrrrk.......
-Haaa, ladno popio! Svaka čast, Sajla! Sajla?
-Sajla?
-E, ajmo mi lagano...
Glava porodice
Plećat muškarac u ranim četrdesetim, oštrih crta lica i strogog pogleda. Potomak poginulog solunskog borca od koga je naslijedio brigu o porodici. Služio je vojsku Kraljevine Jugoslavije, u kraljevoj gardi. Vratio se na svoju rodnu grudu, oženio se, nastavio da proširuje imanje i postao oslonac - gromada od koju se vihorovi lome.
Ima jedanaestoro djece, i sva su sita i obučena. Naučena da poštuju starije i naučena da rade od malih nogu. Vaspitava ih savjetom, prijekim pogledom i psovkom, ali i tvrdim, seljačkim dlanom kada mnogo zgriješe. Onda udara, ali to radi da kazni - ne i da ponizi. Biće mu zahvalna kasnije.
Školuje i ženski djecu, iako po selu pričaju kako u školu idu samo kurve. U glavi mu se tad stvori slika njegove ponižene sestre i smijeh činovnika jer je umjesto u sresku kancelariju potrefila u klozet ne znajući da pročita natpis na vratima. Zakleo se da se njegovim curicama to neće desiti.
Domaćin je u svojoj kući i o svetom Stefanu pred goste iznosi slavski kolač. Iako je srednji sin, braća ga smatraju glavom porodice. Starijeg je izvadio iz kockarskih dugova, a mlađeg nekoliko puta spasio seljaka kojima je kidisao na kćeri i žene. Bio luda glava, ali ga je prošlo. Sad su obojica ugledni i poštovani - ljudi za primjer.
Pobožan je i ne propušta crkvenu službu. Slavi slavu i posti uz poste. Uveče, prije nego ugasi svijeću, pred spavanje naglas, da svi čuju, izgovori Očenaš, a zatim i njegovu ličnu molitvu koju kao mantru ponavlja kako bi je urezao djeci u sjećanje i prenio kao zavještanje budućim naraštajima.
Bože me sačuvaj
zla časa
i rđava glasa
velikoga duga
i rđava druga.
Amin.
