Majstor nad majstorima!
Visi naglavačke na plafonu, sere po njemu a ne umaže se nimalo.
6occu
Vrlo skupa tročasovna tišina u kući.
Je curica koja se ponaša kao da je dobila medalju za najbolju ribu, a nit je lepa, nit je pametna, nit zna da se obuče, i sveukupni utisak je da je pala u potok, ustala i baš meni prišla da prodaje muda za bubrege.
Mile: Što iskulira bre ovu, nije loša?
Žika: Ajde bre, gle kakva je potočarka.
Stilska figura u slengu. U priču uvodi nešto što sledi ubrzo zatim, a donosi potpuni preokret događaja.
- Odemo mi u kafanu, jedemo, pijemo, i kad da platimo, vidimo nemamo nemamo pare ni jedan ni drugi... sledeća scena: sviće jutro, a mi još peremo sudove...
Nadobudna tvrdnja svakog živog muškarca, da ne kažem pičkopaćenika. Naravno, iz potpunog neznanja budala može izgovoriti ovu rečenicu, ali šta se zapravo krije iza rupe? Ne pada vam na pamet depilacija, jebena čorba i bolovi u vezi sa istom, napadi depresije, ljubavi, pižđenje, histerisanje, preemotivni ispadi, kuliranje, slamanje srca (množina), nokti, kose, šiške, feniranje, šminkanje svakog jebenog jutra, detalji, prokleti detalji i naravno bol bol bol? I kome još može da padne na pamet da se svaki dan trsi?
Koristeći ženski unutrašnji monolog, zavirimo u svest jedne nesrećnice na samo pola sata. Pakao.
Da zar je već jutro ma mogu još pet minuta jebote nemam vremena gde mi je čarapa brus uf ala žulja ova žica pu majko što sam na tebe nasledila ovolike ali dobro bar sam visoka mršava iju na šta mi liči kosa pa dobro nije loše a jebem ti maskaru ko je izmisli zar je moguće tri dana ranije a sve ti pa zar danas gde su mi tamponi samo mi fali da se pokida končić šta bi rekla doktorka sigurno joj se to pre dešavalo smotanuša vidi je kao da joj je prvi put ali ne sigurno ne bi navikli su oni na to gde mi je telefon jao srce moje zašto me nije zvao skotina jedna ko zna s kojom se valjao sinoć ali boli me ja znam da on mene voli jao vidi ovu ćurku šta je obukla kako mogu tako u crno da se oblače kako im ne dosadi svaki dan gledati nakazu u ogledalu a kako je lepo jutro gde je glupi autobus ma idem peške šta je to dvadeset minuta opušteno ali pokvariće mi se šiške ma sačekaću kako je užasno biti mator nadam se da ću ja zauvek ostati ovakva vazduha bre majstore otvaraj zadnja kako ih nije blam da viču kao da ne znaju da će otvoriti uvek otvori da a šta ako je stvarno bio s nekom uu kako lepe oči srce moje da si mi samo na jedan dan mani se ludačo ti si zaljubljena ali šta fali ako mi se sviđa više njih u isto vreme sve je to normalno ti ga voliš voli i on tebe ma nemoj više razmišljati zdravo oštrokonđo kučko prokleta znam da si ga sa'vatala onomad vidi kakva ti je kosa zaobiđi me se neću više ni da te gledam nikad obećavam neću da razmišljam o njemu ne zanima me što su raskinuli ja sam srećna ali boli i dalje boli boli zašto zašto e povadiću sve šta će mi deca ikad biti potrebna u životu ali sin sa njegovim očima ipak ne ali deca seru kenjaju urliču ma misliću o tome posle i sad ovaj razglaba o boli me ćoše stilu oblačenja smaraču prokleti kako me samo pogledao tog dana da da da.
Fraza, obično upućena mlađem sagovorniku, čiji je cilj da istome stavi do znanja da ga smatramo zrelom osobom.
Kad čujete ove reci, znaćete da više niste klinac.
Postali ste čovek.
Ćale, idem na more sa ekipom!
-Sine, pičku si video, vojsku si služio... Radi šta hoćeš.
Aj, zdra'o!
Reč kojom se toliko toga može reći.
Telefonski razgovor:
- Ćao, šta radiš?
- Ništa. Perem neki veš i preslišavam dete istoriju, a ti?
- Ništa. Oblačim se, nameštam kosu i pokušavam da nađem onaj crni kaiš.
- Šta ima novo? Ništa. Juče mi je došla mama. Smorila me je, a kod tebe?
- Ni kod mene nema ništa, jurim po agencijama aranžman za more. Spremam se za neko ludo letovanje. Pričaću ti.
- Onda ništa, ćao.
Za nekoga kazemo da je besan kada izvoljeva, zahteva, trazi vise od onoga sto mu je ponudjeno... Ovim izrazom se sluzi uglavnom starija garda - moj otac.
Kuhinja...
Ja: Pravis palacinke?
On: Da
Ja: Je'l ima eurokrema?
On: Ne, imas dzem od sljiva,kajsija...ko'j ce ti eurokrem?
Ja: Pa smorio me dzem.
On: Eee... besan si ti...
Izlazak...
Ja: Gde mi je ona crna majca?
On: Sta ce ti crna majca, ta ti je super.
Ja: Cale, sad sam bio na fudbalu, vidis koliko je prljava.
On: Ne vidi se nista. Daj ne glupiraj se, obuci sta imas!
Ja: Necu da idem k'o klosar u ovoj strokavoj i smrdljivoj majci!
On: Eee...Nisi ti strokav, ti si besan...
Pitanje koje koristiš kada vidiš devojku sa dlakavim rukama i brkovima.
Endemski oblik života brdovitog Balkana. Jadno, neshvaćeno biće čije gargantuanske potencijale pravoslavna džamahirija nikako nije u stanju da shvati. Za svaki aspekt njegove bede nalazi krivce u nazadnom okruženju; za kvaran zub kriv je Milošević, kad neće da mu se digne, kriva je SPC, niko se ne divi njegovom muzičkom ukusu - kriv je RTS. Omiljeni hobi mu je svakodnevna pretnja da će da zapali preko grane, i tim činom za sobom ostavi milione unesrećenih talibana. Pitanje koje ga danonoćno opseda je zašto ga uzvišeni Zapad još nije uzeo pod svoje okrilje (poput ostalih velikana njegovog kalibra: Tesle, Pupina, i onog iz Leskovca što klonira ćelije) i pored njegovih nesumnjivih kvaliteta.
- Pandurčina smrdljiva! JA da mu platim kaznu?! Ovo ima samo u Smrdiji, ne u Normalnom Svetu. Ima da palim napolje prvom prilikom. 30 godina već trpim. Ovde samo zadrti fundamentalisti i neradnici uspevaju. On će mene da šikanira...
- Brate, išao si preko 100 na sat i prošao na crveno?!
- Jeeeb'te, šta sad ti sereš? Ima ćale da me ubije kad mu stigne kazna.
Kafana sa stepenicama na ulazu.
Što je veći broj stepenika, manja je mogućnost ulaska unapred ušikaniih gostiju.
Kaže se za pjesmu koju mnogo volimo, koja nas u srce pogađa, i zbog koje smo u kafanama mnogo novca potrošili.
(počinje pjesma)
-Kume, zbog ove mi kuća nema fasadu.