Pogledao me je!
Израз код клинки које се ложе на неког старијег лика из краја или школе кад их он погледа. Тај нема ни појма да она постоји, али она је убеђена да јој он у ствари шаље неке скривене поруке. Када му поглед негде одлута и то буде у њеном правцу, свим другарицама се хвали како ју је "он" погледао. У друштву, пошто само она и другарице знају његово име, можете чути само "ОН ме је погледа", "ОН је јуче везивао пертле", "да знам, и ОН је тамо био"...
-Јао, Љубинка, дођи морам нешто да ти кажем!
-Шта шта?
-Ааааааааааааа погледао ме је!!!
-Ко?
-ОН!!!! ааааааааааааааааааааааааа
-Он те је погледао? ааааа
-Да бре, ја идем улицом и нешто сам пала, небитно, и он се окренуо и погледао ме је!
-Ааааааа како те је погледао?
-Па знаш као у фазону, гледа ме и онда замишља да смо нас двоје заједно на некој плажи...
(за то време Он прича са другом)
-Е, брате, знаш шта ми се данас десило.., ја ишао по бурек и нека клинка се разбила к'о пичка, пала ту на 2 метра од мене...
-И?
-Ништа, ја је онако изненађен погледам кад она буљи у мене к'о теле у шарена врата и балави...неки ретард 100%...
Fudbal u prvom osnovne
Najlepši fudbal.Bežbrižan fudbal.Igra se sa gumenjarom koja je laka 100 grama,kupljenom na početku školske godine u kiosku prekoputa škole.Na lopti se nalazi lik nekog junaka japanske animirane kinematografije,a to uopšte nije bitno,bitne da ćemo kroz par minuta svi da vitlamo za istom.Fudbal se igra pre i posle škole i u svakoj mogućnoj pauzi.Pravila se ne poštuju...igra se na travi pored glavnog terena na kom igraju osmaci..aut ne postoji pošto teren nema čime da se označi.Stative su torbe.Nikad se ne zna da li je lopta koja ne ide po zemlji gol il ne pošto prečke nema.To je večita tema svadje koja traje dok neko ne uvati loptu i krene na mulaka na protivnički gol a onda se sve zaboravi.Igra se po sistemu svi trče za loptom..okruže je udaraju dok ne promeni pravac,a onda svi opet trče za njom.Svi su napadači,svi žele da postignu gol,a odbranu ko jebe.Brani ili neki slabić koga svi jebavaju,il postoji sistem rotacije,koji funkcioniše nekih 7 minuta do potpunog rasula.Nakon 20 minuta svako ima svoju verziju rezultata,tako da se konačan rezultat i ne zna.Al to nije bitno..bitno je da je to Vaš najbezbrižniji fudbal u životu..nema telefona,ne igra se samo kada imate slobodan dan na poslu,niste sa devojku,niste se otreznili od pijanke sinoć,ili nemate ispita..igra se uvek,svaki dan,ceo dan..dok ne porastemo.
Moja baba
Omnipotentno biće. Biće koje može da uradi sve iliti bilo šta.
"Ej! Vidi šta ja umem!"
"To? Pa to može i moja baba!"
<3
Internet znak za srce... Koristi se u varijantama:
mnogo te <3,
<3 sarmu i sl.
Takodje ga razne likuse (a sve vise i likovi) tretiraju kao osnovni deo facebook statusa: <3 Nikolina se smorila <3, <3 Nikolina je bolesna <3, <3 Nikolina je tuzna jer joj je umrla majka <3
Blaženo neznanje
je (ne)znanje koje se vremenom pretvara u UŽASAVAJUĆE SAZNANJE!
Blaženo neznanje nam pruža osećaj unutrašnje topline, sigurnosti, samopouzdanja i, tako neophodne, hrabrosti za učestvovanjem u životnom nadmetanju. Blaženo neznanje je ishodište većine naših eksperimenata i avantura, bilo da se radi o isprobavanju novog deterdženta, bilo da se radi o seksu bez kondoma ili plovidbi Titanikom. U blaženom neznanju smo srećniji, vedriji i zdraviji. Ovom obliku duhovne levitacije se lako prepuštamo kako bi smo brzo i lako obezbedili, baš izvikanu ali genijalnu kovanicu, LAKOĆU ŽIVLJENJA. Kako uopšte upadamo u katarzu blaženog neznanja ne znamo ni sami, inače nam se to ne bi ni događalo.
Sve ima svoj kraj pa i blaženo neznanje. Ljudi su blagosloveni darom da uče i da ZNAJU. Onog momenta kada se hipnotička magija blaženog neznanja raspukne pred očima blaženo-neznanjem-usnulog čoveka ona se eksplozivnom brzinom pretvara u UŽASAVAJUĆE SAZNANJE.
Prva reakcija na UŽASAVAJUĆE SAZNANJE je da ne znate šta ćete sa njim. Najradije bi se vratili u sobu sa blaženim neznanjem i tamo proveli ostatak života, ali potpuno izbezumljujuće po nas zaključujemo da blaženo neznanje više ne stanuje na toj adresi! Posledica svega ovoga je da moramo prihvatiti UŽASAVAJUĆE SAZNANJE kao ZNANJE i pronaći način da nas opsedne neko novo blaženo neznanje i pruži nam neophodni spokoj u ostatku života.
U blaženom neznanju ljudi su pravili uranijumske paste za zube i kreme za lice, stavljali olovo u benzin i pili vodu iz vodovoda sa olovnim cevima. U blaženom neznanju su medicinski časopisi (bilo je to davno) tvrdili da je pušenje zdravo. U tom istom neznanju su u prodavnice obuće instalirani Roentdgen aparati kako bi mušterija slikala stopala i u milimetar odredila odgovarajuću veličinu obuće. U blaženom neznanju su ljudi išli na turističke ture posmatranja nuklearnih eksplozija, kampovali u pustinjama Nevade, a neki su čak (sa optimalne udaljenosti) izlagali svoje genitalije blastu nuklearne pečurke kako bi poboljšali izglede za potomstvo ili dobili “kvalitetnije” potomstvo (usput su to debelo plaćali). Ima bezbroj ovih priča o blaženom neznanju koje ubrzo postade UŽASAVAJUĆE ZNANJE.
To je bilo nekada.
A šta je danas naše aktuelno blaženo neznanje?
Pa, užasnuli bi smo se kada bi saznali. Čak i da nas takva saznanja ostave hladnokrvnim, arheologe koji će uredno slagati naše kosti sigurno neće.
Blaženi su oni koji ne znaju, a oni koji znaju lakoću postojanja čine nepodnošljivom ili barem manje podnošljivom.
