Sreća u očima večnog Marfijevog ljubimca
Marfijevi ljubimci su upoznati sa pojavom da je sreća veoma zajebana stvar.
Ako ikada dođe, dođe u najnezgodnije moguće vreme.
Dok mizantropskim pogledom posmatraš pokvarene ljude kako se otimaju za svoju sreću, gaze druge ljude i sebično koračaju, misliš da si ti iznad toga i da ti je večno smaranje i ravnodušnost donelo jasno i hejtersko razmišljanje kojim se toliko ponosiš.
A onda se pojavi dašak osećaja sreće i potpuno se oduzmeš.
Zaboravio si na taj osećaj, ni sam nisi znao koliko ti znači trzanje u stomaku, osmeh osobe koja ti se sviđa, spontani pogled.
Zanesen si dok posmatraš kako stvari dolaze na svoje mesto, sve dok se Marfi ne seti da i ti postojiš i da je bilo tako nemarno od njega što te tako dugo nije posetio.
*Od dvadesetoro ljudi na žurci, priđe ti baš ona osoba sa koje ne možeš da spustiš pogled, samo da bi posle nekog vremena saznao da ta osoba ima mononukleozu.
*Lik koji ti se sviđa već pola godine se baš slučajno seti da ti postojiš baš kad si našla savršeno dobrog dečka. Može taj dečko da bude dobar koliko hoće, ali pola godine je pola godine.
*Sve one retardirane situacije kad poželiš da ti se te dobre stvari nisu ni desile, zato što kreću mnogo lošije posledice.
ZAKLJUČAK: Saseci sreću u korenu, ne donosi ništa dobro.
Komentari

Mononukleoza moze da prodje, sve dok nisu kondilomi, brod jos uvek nije potonuo. Borba izmedju fortune i bedaka ti je vecna, nesto kao Centar i Naselje u Sremci. Podigao sam ti palac, ali pogledaj neku komediju da ti podigne raspolozenje. Dobre su ti def, ali sve teme su u nekoj crno-sivoj nijansi. Sem onog crnca metalca, dosad me nista nije nateralo da se naglas nasmejem

Ne mogu da verujem da znaš za naselje i centar, ja sam potpuno zaboravila na to! :)...Kako sam pogubljena, ne verujem...
Burzume, nećeš verovati, ali ja sam poprilično nasmejana osoba. Vukajlija je mesto gde mogu da se izduvam, uopšte ne pokušavam da nateram ljude da se nasmeju, više pišem zbog sebe... A komedije stvarno ne podnosim.
