U dvorima serbskog velmože iz nekog od jednocifrenih vekova, promaklog povesničkoj znatiželji (kao što je, uostalom, zvaničnoj nemačkarskoj istoriografiji promaklo 99% srpskih ličnosti i priključenija pre Stefana Nemanje):
Verna ljuba: Prcoslave, gospodaru moj i vojine, naše mužesko čado je dovoljno stasalo, prispede čas imenom da ga imenujemo. Evo, pred dvorom je i tvoj ljubljeni brat po zavetu Bran sa svitom svojom, željno čeka da kao prejemnik iznese našeg otroka pred volhva, da ga posvetimo Perunu, Svarogu, Stribogu, Dajbogu, Velesu, Svjatovidu, Triglavu, Đevđeliji...
Velmoža Prcoslav Dokolenović: Ahm, znači došo Bran? Jbg ode pušnica i sve što sam nalovio za ovu zimu... Dobro, zapovedi da ga puste. Nego, ljubovce moja, kako ti mniš da ovog našeg mladenca mi imenujemo?
VLj: Neam pojima, o vojine moj. Imaš li ti neki blagoslovestan naum?
VPD: Hmm... Kad se on ono, beše, rodio?
VLj: Dvadeset i sedmoga šumobrsta, leta... E sad, po kom ćeš kalendaru? Napraviše nam ovi Romejci hronografsku zbrku samo tako...
VPD: Ma ne pitam to! Kog dana u nedeli se rodio? Je l' u štvrtak?
VLj: Ta ne, gospodaru moj, licem na sredu!
VPD: Onda je sve ustrojeno: imenovan će biti Sred!
(utom prihodi zavetnik Bran, koji, već podnapit, umalo nije pao sa pokretnog mosta u opkop pun izgladnelih aždera)
ZB: Ka... ako će...
VLj (ne konstatujući Brana, oduševljeno): Sred?! Oh, yeah!
ZB: ...ćemo imenov... Sredoje?! Pa, nemate nikogže takvoga u rodu i otečestvu... Al' dobro, kad tako oćete... Nego, kol'ko naplaćuje ovaj vaš žrec ovde? Onaj kod mene... hik.. dere...
Konstantin Koprofagit, De Servis illustribus:
"Sredoje Prcoslavić (6??-6??) (osim ako nije u 9. veku): srpski velmoža nepoznate titule i još nepoznatije jurisdikcije. Sin Prcoslava Palamarevića (Dokolenovića?), prozvanog "Branoubica".
Prcoslav (preračunavajući se na putu do žreca): Ček malo... Koj će mi moj ovaj prejemnik, kad mi još nismo ušli u Hrišćansku uniju (a teško i da ćemo bar još 150-200 godina)? Brane! Ej, Brane! Pridider, pobro, vamo u kraj, da ti nešto rastolkujem...