Ž.
Jedna od najvećih misterija djetinjstva. Crtać prije dnevnika, nindže kornjače provaljuju u tehnodrom, po hiljaditi put spašavaju smotanu Ejpril O'Nil i tutnje nazad u kanalizaciju da podijele picu, meni puno srce, već spremam strategiju da natjeram mamu da mi kupi Leondardove mačeve. Do tada se zadovoljavam donatelom i drškom od metle... Kreće odjavna špica, i ponovo čujem to zvonko, toliko puta doživljeno - Ž! Zbunjenost, mrštenje, podizanje ivice usne, nijem pogled ka roditeljima, pa opet namršten ka Tv-u. Filozofski, pogled u dubinu zida, slovo mi i dalje odzvanja među ušima, ideje o razrješenju misterije - nigdje. Uto zamirišu špagete ili prženice sa stola prekrivene majčinim zovom, što je dovoljno za skretanje misli na nove teme. Do sjutra.
Majstor tona: Miodrag Ž. Vučković.
