Aca Radović

Prvi i jedini navijač koji je stradao na stadionima u Srbiji.

Na 113-tom večitom derbiju, nakon prvog gola za Partizan, nekoliko maloumnika sa Juga je ispalilo par signalnih raketa prema Severu, a jedna od njih je pogodila i usmrtila 17-godišnjeg navijača Zvezde.

Nažalost, za neke ljude ova smrt nije bila dovoljna tragedija, pa su svojim postupcima učinili da ceo slučaj dobije još gori i strašniji epilog.

Naime, navijači koji su osumnjičeni za ovo ubistvo su osuđeni na bednu kaznu od 8 do 23 meseca zatvora. Takođe, neki od tada čelnih ljudi iz Partizana, policije i pravosuđa su pokušali da zataškaju ovaj događaj, izmišljajući razne priče i teorije po kojima je mladić preminuo na ulici, iako je njegov život bio ugašen još na atletskoj stazi.

I dan danas se na Severu nalazi transparent sa njegovim imenom. Tako se na neki mali način odaje počast i oživljava sećanje na ovog momka koji je bez razloga izgubio život, dok krivce za to nikad nije ni stigla adekvatna kazna. Možda je baš to i razlog što su se slične nemile situacije dešavale i posle '99...

Sever je ceo crveno-beo, Radović Aca njega je deo!
САСамхаин · 1. sep 2010.
Komentari · 18
CE

A sta mislis kolika je kazna za ubistvo iz nehata? Po ovoj prici sam zakljucio da je rec o nehatnom ubistvu.

СА

Samo da kažem još dve stvari koje nisam hteo da stavim u def. Na jednoj od prvih utakmica na kojoj se našao ovaj tran. je došao i odg sa Juga, "vaša smrt, naša je pobeda", a druga stvar je da se ta utakmica igrala do kraja, iako je već bila utvrđena Radovićeva smrt.

Nije baklja, već signalna raketa. Verovatno i ne znaš razliku tako da se neću upuštati u raspravu.

Inače, Samhaine, dobrodošao nam na sajt opet. :)

СА

Hvala Peki. Vidim da sad imaš još gluplje ime. ;) A na povratku možeš da kriviš Minga, Dankana i kaspera. Pozdrav za njih ovom prilikom.

Izbrisaću definiciju, ovo je čisto da podsetim na ovog nedužnog dečka i na to što mu se desilo, uz nadanje da se nešto slično više neće ponavljati...

BA

Ok je to, ali svi ti ljudi, koji rade te stvari, ne zalaze na ovakva mesta. Slaba vajda da će oni kojima je ovo napisano pročitati. Al podržavam.

.,

Ne, ne diraj... Ja sam se tresao tokom čitanja, jer sam tad imao ako se dobro sećam keca iz filozofije i nisam smeo na tekmu... Apsolutno cela moja ekipa od 10 ljudi je nažalost bila u tom trenutku oko Ace, ima na snimku nekoliko njih koji pokazuju prstima "plus" kako bi dozvali jebeni "Anlave" ali već je bilo kasno, na žalost....

Govno tipa Čegija je otišlo u tvorza na neku malu robiju zbog toga, kao i ostatak tih GOVANA sa juga ( ne mislim na SVE navijače Partizana, naravno), a realno mi smo tad bili deca, navijali smo za klub, nije se išlo da se neko povredi, ili ne daj bože ubije, ali ta GOVNA su htela tako... Ne znam gde je Čegi, GOVNO sad, ali svaki put kad se setim ove tekme setim se kako sam i sam mogao da poginem... Nisam, na svu sreću, ali iako ni Zvezdu ne gledam više već 5 godina, ne mogu da promenim mišljenje i dan danas. Ako čitaš ovo, dbelo GOVNO, ubio si dečaka samo iz ličnog kompleksa, zato što smo te ubili od batina par derbija pre toga... Samo zato, PIČKETINO ISKOMPLEKSIRANA!

I nije Čegi kriv, on je odrobijo zbog nekog kretena...

GA

Krećemo zajedno kući. "Dokle ideš?", upitah ga. ''Do 29-og, pa do Dunav stanice, pa tek onda kući. Znaš, ja sam iz Opova, treba mi malo više vremena'', sa osmehom je odgovorio Aca. "Znam", rekoh, ''ali to ne znači da ne možemo zajedno do ugla 29. novembra i Džordža Vašingtona, pa svako na svoju stranu". I tako krenusmo ne sumnjajući ni malo da će nam to biti poslednja šetnja do mesta gde smo se rastali.

"Šta radiš sutra?", pitao me dok smo hodali zajedno. "Pa, derbi je, mora da se ide, derbi ne sme da se propusti", odgovorih. "Ja ne znam šta da radim, imam sutra nekih porodičnih obaveza, međutim moraću nekako da se izvučem", odgovorio je sa osmehom. "Kao što kažeš, ne sme da se propusti, a mislim da znam kako ću se izvući", nasmejao se bezbrižno, "dobijamo Partizan sigurno".

Ja kao za inat dobijem temperaturu 39.5 ujutro i zakovan u krevetu ostadoh kući da pratim rezultat. Dok sam slušao preko radija šta se događa, uhvati me neka jeza. Ma tripujem se, sve će biti u redu. Onako u krevetu, čujem na vestima inicijale momka koji je poginuo - A.R. Ma nemoguće, nemoguće, nije on. Uzimam telefon i okrećem druga koji je išao u razred sa njim, niko mi se ne javlja. Nakon 15 minuta okrećem broj telefona opet, javlja mi se njegova mama i kaže mi : "E... nije tu, otišao je, znaš, kod Ace da oda poštu, Ace više nema", progovori ona onako tiho kroz suze. "Ne mogu da verujem'', odgovorih ja. "Šta da radiš, sine, svima je žao", završi vidno potresena mama. Tu se i završi mogućnost da će Aca u ponedeljak sesti u svoju klupu. Umesto njega, stajala je njegova slika...

DA SE NIKADA I NIKOM NE PONOVI!
SVI SMO MI SRBI!
POČIVAJ U MIRU ACO!

Prijavi se da bi komentarisao.