Epski junaci u našoj književnosti
Likovi koji će doživotno biti deo naše svesti, imajući u vidu procenat zanimljivosti koji su proizvodili u nama za vreme osnovnoškolskog i sredješkolskog obrazovanja. Uprkos tome, imaju neprocenjivu vrednost u srpskoj književnosti, ali, ipak, neverovano je kako i naše junake nisu zaobišli stereotipi...
-Svi piju crveno vino
-Svi imaju staru majku, ujedno i najboljeg mogućeg savetodavca
-Imaju i 'verne' ljube koje ih uporno čekaju da se vrate sa bojišta
-Svi imaju brkove
-Svi imaju konje vrane
-Gavran je uvek vesnik najgore nesreće, a soko im je najbolji prijatelj (pored konja)
-Svi su pošteni, nezainteresovani za dukate, čelične volje, i najtvrđe vere
-Od trenutka kada osedlaju konja odlaze na put u trajanju od tri bela dana
-Svima vila sugeriše na neprijatelja
-Svi objavljuju rat neprijatelju rečenicom: Nećeš se glave nanositi!
-Svi izlaze na megdan, jedan na jedan, sa neprijateljom im crnim Turčinom
-Svi koriste isključivo desnicu ruku u borbi
-Koplje, sablja, buzdovan- trojac oružja koje uvek imaju na bojištu
-Svi su neviđene delije, takvi da golom rukom uhvate protivnikovo koplje i slome ga na dva-tri komada
-Na kraju megdana, na kom naravno odnesu pobedu, za dokaz uzimaju neprijateljevu glavu, koju odnose caru, bacaju mu pod noge, i za to dobijaju nagradu od tri tovara zlata
Komentari
- BH
I većina su izmišljene ličnosti :). Msm, who the fuck are Srđa Zlopogleđa, Kosančić i Toplica :)!?

Генијално :)
Међутим не бих се сложио да на крају мегдана увек однесу победу, обично изгубе зато што је непријатељ (турчин) имао пар стотина војника више од њега (који је наступао сам)
И да! Понекад га је и невјерна љуба зајебала, је је јбг то женско без кичме. Он се у њу поуздао а она му увалила курчину и отишла са непријатељем.
Или га је зајебо неки рођак нечастивог Вука Бранковића...:-)
