Eto mene
Još jedan dokaz tvrdnje da je kretanje brzinom većom od brzine svjetlosti sasvim izvodljivo, kao i činjenice da je moguće biti na dva mjesta u isto vrijeme. U mislima, naravno.
- Sama?
- Aha.
- Eto mene.
- 'De?
Komentari
- A
Znači da mora da bude *dokaz tvrdnji* i *dokaz činjenice*? Dativ, pa genitiv? Ozbiljno pitam, ne znam, al' kad sam već voljan da ispravim, voleo bih i da naučim. Zašto prvo jedno, a posle trugo? Da li je to neki termin iz prava koji mora biti u tom obliku, ili...?

Jednostavno, uobičajeniji je genitiv, bar kod nas, a ja sam mislio da je ono "tvrdnji" genitiv množine (dokaz tih tvrdnji). Napravio sam ovde i malu debatu o tome, svi prednost daju genitivu u ovom slučaju, mada, priznajem, koristi se i dativ, ali vrlo retko, češće u zapadnoj, da ne kažem nekadašnjoj hrvatsko-srpskoj verziji (dokaz tome).
Dalo bi se raspravljati u svakom slučaju.- A
Može biti da je "tvrdnji" genitiv množine, nije mi to palo na pamet, mada je u produžetku rečenice jedna konkretna tvrdnja (osim ako se ne misli da ima više tvrdnji koje idu u korist jedne, tj. napisane tvrdnje).
Ostavio bih ovde da nam autor napiše da li je za taj sitan edit, ili nije. Možda se u modernizovanom crnogorskom češće koristi *dokaz tome*, umesto *dokaz toga* :)
- A
Ne bih se nastavljao ovako u pisanoj formi.
- A
Tako da ga izmenim? Ja sam za to da se u svakom slučaju slaže prvo i drugo. Ili tvrdnji/činjenici, ili tvrdnje/činjenice.
