Komentari

Ovdje leži Taniša Crk od kraljeve Sutjeske, od kralja voljen, ali bez slobode, ko lovački pas kralju dodiljen. Živjeh, al vodom ne ugasih žeđ, niti plodovima zemlje ne utolih glad, jer se glad i žeđ vraćahu svaki dan, u utrobu moju, kao što se svaki dan ja iz polja vraćah kući isti, ali za taj dan drugačiji. I stalno mišljah na tebe Gospode, i sa molitvom tebi pred noć sklapah oči svoje, i sa molitvom tebi sa jutrom ih otvarah, kao što se jutrom otvaraju prozori i dvori doma tvojega i mojega. I stalno te čekah i nadah ti se stalno. Ali Ti se ne pojavi niti mi se Ti obznani. Samo muk.
I rodi se sumnja u duši mojoj sumnji nesklonoj, da i ti negdje, kao ja ovdje, uzalud ne čekaš spasenje od mene. I sa tom teškom mišlju legoh pod ovaj biljeg i tu misao usjekoh u tvrdi kamen da oni koji pročitaju vide ko će od nas dvojice prvi dočekati spasenje. Legoh gorak 1389. ljeta po Gospodu kad Tvrdko bješe kralj od Bosne, Srbije, Dalmacije i Zapadnih Strana, a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono što ne htjedoh vidjeti, a ne dočekah ono što srce moje stalno čekaše i samo to želješe.- D
Ne zna se šta je jače, paninarov aforizam, radjardova semantička razmišljanja ili Vučićevo pisanje. Ova vredi patrika zbog svega podjednako.
