klasična muzika
Upozoravam da je ovo nešto duža definicija, kome se ne čita nek ne glasa!
Klasična muzika je vrsta muzike o kojoj postoji najveći broj predrasuda i najveći stepen nerazumijevanja. Sad ću pokušati da ih sve oborim:
1. PREDRASUDA: Klasičnom muzikom se može nazvati svaka muzika koja je kvalitetna i koja izdrži test vremena.
ISTINA: Tačno je da će svaka kvalitetna muzika ostati vječno aktuelna i da će postati svojevrsan "klasik", ali ipak pop i rok pjesme ma koliki status "klasika" stekle nikada neće biti klasična muzika u pravom smislu te riječi, jer se klasična muzika od samog starta stvara na drugačiji način i sa drugačijom namjerom nego pop i rok. Pop, rok i ostale vrste popularne muzike imaju prije svega cilj da zabave, da ispune očekivanja fanova i da se prodaju. Čak i najekstremniji i najnekomercijalniji žanrovi popularne muzike kao što je death metal i black metal nastoje ostati vjerni svojim fanovima i svom "zvuku" i ti bendovi kroz svo svoje stvaralaštvo manje-više proturaju istu tematiku i istu atmosferu. Za razliku od njih, kompozitori klasične muzike stvaraju muziku radi same muzike, bez namjere da se bilo kome dodvoravaju i bez namjere da ostvare neki veliki profit. Takođe glavni cilj te muzike je da prenese autorovu poruku ili emociju ili jednostavno da izrazi i razradi neku muzičku ideju, a ako se usput desi da se to nekome sviđa utoliko bolje. Zbog toga nema autentičnije muzike od klasične. Dalje, svaki kompozitor klasične muzike nudi publici mnogo veću raznovrsnost nego bilo koji savremeni bend. Dok su kod bendova sve kompozicije - pjesme koje traju od 2 do najviše 10 - 15 minuta, kompozitori klasične muzike stvaraju veoma raznovrsne kompozicije: kantate, opere, klavirske, violinske koncerte, gudačke kvartete, simfonije, koje mogu trajati i preko 2 sata i koje svoju poruku izražavaju tek kad se sagledaju u cjelosti.
2. PREDRASUDA: Da biste cijenili klasičnu muziku i u njoj uživali morate biti muzički obrazovani.
ISTINA: Iako vam muzičko obrazovanje sigurno neće naškoditi, možete bez problema uživati u klasičnoj muzici i ako ne znate šta je mol, a šta dur. Klasična muzika kao i svaka druga muzika je prije svega namijenjena publici (laicima), a ne profesionalnim muzičarima. Ona svoju poruku publici prenosi kroz zvuk, a ne kroz notni zapis. A zvuk i jezik muzike je razumljiv svima.
3. PREDRASUDA: Klasična muzika je ozbiljna i samim tim zamarajuća, ne-zabavna i sl.
ISTINA: Kao i u popularnoj muzici, tako i u klasičnoj postoje različite vrste kompozicija i različiti stilovi. Naravno da će jedan requiem, liturgija ili misa biti ozbiljni. To ipak ne znači da su i dosadni, jer zadržavajući ozbiljnost, oni mogu izraziti veoma raznovrsne muzičke elemente. Druge vrste klasične muzike kao što su violinski koncerti, klavirski koncerti, končerto groso, simfonija, opera, opereta i sl. nemaju toliko ozbiljnu tematiku i samim tim kompozitorima je data mnogo veća sloboda pri stvaranju. I oni zadržavaju ozbiljnost, ali se pod tim više podrazumijeva dostojanstvenost, kakvu bi trebala da ima svaka iskrena muzika. Tako je i Bob Dylan bio vrlo ozbiljan i mnogi metal bendovi su takođe ozbiljni. Ozbiljno je suprotno od nezrelo i blesavo, a nije suprotno od zabavno. Uostalom najbolja zabava je ozbiljna zabava. Uz sve ovo moram napomenuti da u klasičnom repertoaru postoji i veliki broj kompozicija izuzetno veselog, opuštajućeg i oraspoložavajućeg karaktera i njihovo slušanje nikome ne bi trebalo biti naporno.
4. PREDRASUDA: Klasična muzika je muzika prošlosti.
ISTINA: Iako je većina kompozicija koje spadaju u repertoar izvođača klasične muzike komponovana u periodu od 1650 - 1950 i dan danas postoji jako veliki broj kompozitora koji komponuju klasične kompozicije, samo što oni još nisu stekli slavu svojih prethodnika. Razlog za to je ne samo njihova nedovoljna afirmisanost nego i činjenica da mladi uglavnom ignorišu klasičnu muziku kao da ona uopšte ne postoji i gube se u stotinama žanrova i podžanrova popularne muzike.
Šta još da kažem, slušajte klasičnu muziku:
Evo nekih preporuka (sve se može naći na torentima i na youtube-u)
Na primer: Vivaldi - 4 godišnja doba, Bah: mnoge svetovne kantate, Brandemburški koncerti, tokata i fuga, Goldbergove varijacije za klavir, Betoven: sve simfonije su izvrsne, klavirske sonate: mjesečeva sonata, patetična sonata, Za Elizu, gudčki kvarteti Razumovski, velika fuga. Mocart: 39, 40, 41. simfonija, klavirske sonate, Mala noćna muzika, opere: Čarobna frula, Figarova ženidba, Čajkovski: 1. klavirski koncert, uvertira 1812. Dvrožak: simfonija iz novog svijeta, Karl Orf: Karmina Burana
Stravinski: Posvećenje proljeća ...
P.S. slušanje klasične muzike je jako dobro i za one koji nisu njeni ljubitelji, kao i za bendove koji stvaraju u domenu rokenrola, jer izlaganje uva klasičnoj muzici izaziva stvaranje brojnih muzičkih ideja i može da inspiripše autora da stvori nešto novo u rokenrolu.