Nazvati stvari pravim imenom
Nekako je priroda odredila da muškarac u kući ima samo najpotrebnije stvari - daljinski, televizor, rešo, brijač, jedan peškir, rezervni ključ od ulaznih vrata, francuski ključ, zvezdasti i ravni šrafciger, klešta i glinericu. Eventualno, još džezvu za kafu. Kod žena je to nekako drugačije. One vole da imaju dve seckalice za povrće, jednu da se slaže sa bojom ugradne tehnike, a drugu da se slaže sa bojom escajga. Ipak, ne zna se kada šta može da joj zatreba i za koju priliku. U kupatilu mora da budu tri peškira - jedan za lice, drugi za telo i treći za jebem li ga šta, ali znam da ih ima tri. I tako još stočetr'es' stvari, koje su krajnje nepotrebne, ali njoj život znače.
Kada dođe, ono vreme, a to je da se uplovi u bračne vode, najzajebanije je da se privikneš kako se koja stvar zove, jeb'o je ćaća.
-Šta radiš to, poludeo majci da bog da?
-Mutim jaja, 'oću napravim kajganu... kad bih tebe sačekao izgledao bih k'o moj deda kad je prelazio preko Albanije...
-A što mutiš u ukrasnoj činiji? To je za latice cveća...
-Koja je razlika između ukrasne i obične činije?
-Napusti objekat...
