Zid posle krečenja.
Jednostavno nemaš srca da ih zvekneš.
Zid posle krečenja.
Jednostavno nemaš srca da ih zvekneš.
Dobronameran savet sagovorniku da počne rezervisanije da troši vazduh jer će se u suprotnom udaviti u moru govana.
-E ćale, hoćemo da uzemo neki normalan sok jebote? Mislim, znam da smo sirotinja, ali ovo skida karijes sa šestice sa sve šesticom, da ne piše "cocca cola", verovatno bi pisalo biodizel ili tako nešto...
-Štas reko?
-Čuvaj dah sine, počinje.
-Pa bre ja sam sok ko ti pio jednom godišnje, i to ga delio sa tri sestre, bratom, roditeljima i babom iz Batočine, kace sve razdeli ostane ti taman toliko da sipaš u taj čep što dobiješ. Govno nezahvalno!
Pojam oslobođen suštine.
Posna sarma
Fraza koju koriste iskusni ali i tajanstveno nerazumni kupci sladoleda na malo,godišnjeg uzrasta od 4 do 8 godina, usled koje prodavci zapadaju neku vrstu kombinacije nervnog sloma i anafilaktičkog šoka.
-Reci mali?
-Daćete mi jedan ovaj i jedan ovaj.
-Koji? Ovaj i ovaj,jel?
-Ne, nego ovaj i ovaj.
-Aha, evo izvoli...
-Nije taj nego ovaj drugi i ovaj...
-Pa evo hoćeš ovaj...??
-Ne nego ovaj...
-Kapri?!?
-Ovaj,ovaj...
-I jebem li ti krvavo sunce u pičku, pa koji, jebo te lebac...eve ti i ovaj i ovaj i ovaj i ovaj...!!!
-Maaamaaaa....!!!!
Uglavnom je tvoje i verovatno si bio mali i voleo si da ga čuvaš, ali jednoga dana je nestalo i naravno završilo u čorbi.
Tada se isplačeš najviše u svom životu, većinom zato što si rekao ćaletu da puši kurac ili da jede govna jer ti je zaklao pile, pa te ubio od batina.
I onda više ne moraš da ga poštuješ.
-Gos'n policajac, uz svo poštovanje i to, ali bato, da li ti misliš da ja imam 50 000, majku ti bre jebem, onu nenormalnu?!
---------
-Gospodine profesore, mislim da ste vi, uz svo dužno poštovanje, jedna iskompleksirana matora drtina kome ću da se narokam keve!
Rastanački kliše. Izjava kojom onaj koji je rešio da okrene novi list prikazuje da je i dalje brižan, da vodi računa o sreći ovog drugog, stajaćeg bića, koje ga upravo gleda belo dok mu slepoočnice udaraju u ritmu tam-tama kroz noć.
- Selim se ujutru. Imam nekog.
- Imam i ja baku, pa se ne selim nigde. Šta pričaš bre?
- Ma, našla sam drugog.
- A?! Nije valjda onaj instruktor grnčarije, video sam kako te gleda dok vajaš pikslu.
- Ma ne, zove se Kompas Pavlović, dizajner je nameštaja za pse.
- Kuku, pa zar sa pederom da mi ode ženska?!
- Saberi se. Tako je bolje za oboje.
- Aha, za vas oboje. A ja?
- Snaći ćeš se već.
- Misliš da će on pristati na trojku, a?
- Idiote!
- Okej, probao sam.
Slamka spasa za koju se hvataju oni sisari koji u repriznom terminu šalju esemesove da ostanu Ekrem, Vera i(li) Sok, kakoveć. Zapljun ljudskih ljuštura i mediokriteta po vokaciji u igri žmurke sa smislom svog postojanja. Konačno - najziljaviji mogući razlog sleš opravdanje za sopstveno bitisanje na plavoj planeti još od kako je Noje rekao "A ko će (onda) da im otvori dizađu??". Mis'im, klasična židovska pizdurina.
Pa, opet - koji je to onda naš zadatak na ovom ogromnom elipsoidnom govnetu što lebdi u crnini Vasione i koje nazivamo svojim domom? Da produžimo vrstu? 'El to to? Ili eventualno postoji nešto veće od pukog i instinktivnog razmnožavanja sa jedinkama koje dele našu biologiju i geneologiju (brđane ne računam; prim.prev.)? Doduše, treba istaći da nam ni taj naš "dom" ne pomaže nešto specijalno u aspiracijama koje bismo hteli da imamo jer, naime, koliko god savremeni Čovek stremio nekom višem smislu i cilju, utoliko će ga država i socijalna sredina gurati dublje u svoj digestivni trakt iz kojeg će, na drugom kraju, najposle izaći kao kašasti ostatak neostvarene ljudske individue, u arheu definicije jedne kao takve. Ovaj autor ne želi da veruje u takav ishod života. Srdačan.
(par slobodno koncipiranih alegorija na temu iz naslova)
:ŠKRIIIIP, SKRŠŠ!!!:
- Aman, gospođo, pa 'el vi gledate gde vozite, koji kurac?!?!
- Joooj, izvin'te, nisam stvarno 'tela...nego žurim, večeras je "Narod pita" pa da ne zakasnim na mog Sašu, hihihi...
...
- A kako ce zove kuca?
- Zove se Kasper. A kako se ti zoveš, lepotic...
- 'Alo, bre, ti! Sklanjaj tu džukelu dalje od mog deteta, ščuo?!
- Bih ja, gospodine, samo sumnjam da će vam ovaj kaiš stati oko te vratine...
...
- E, izvini, 'sti možda ona glumica Mirka, kako beše, Vasiljević?
- Možda...
- Pa, možda si i glumica, e!
I, stvarno - nekima je "uloga majke" i zaista uloga života.
Idealan poklon, kada ste u nedoumici šta za rođendan darovati prijatelju koji ima sve.
A, nije lako, brale moj, nemoj niko da te laže. Jeste sve: i 'ladno i vrućina i standard i uređena država, ali nešto fali. Tojest, fali mnogo, stvari za koje nisi ni sanjao da mogu da nedostaju. Ovako to ide, nemoj da bude da nisi znao:
Došao si u inostranstvo, pobegao, spasao se, ej bre, samo nek je glave na ramenima! Srećan si i ne možeš da veruješ da kad na semaforu pritisneš dugme za pešake, zaista i bude zeleno uskoro, u parku klupe i kante za smeće sve u komadu i redovno održavane, a na izletištu u divljini stoji ispravan roštilj spreman za upotrebu! A ulice čiste, ni plastična kesa da proleti kad dune ustoka, stalno idu neki komunalci i briskaju, glade, trljaju i glancaju. Administracija - milina, kancelarije osvetljene, svi nasmejani i predusretljivi, prosto im dođe drago što treba nešto da ti pomognu, a ti ne moraš da ih podmitiš. Gradski prevoz tačan u minut, ako, pak, voziš, signalizacija je perfektna, niko te ne zaustavlja osim ako napraviš prekršaj ili je petak veče pa su zatvorili random ulicu da odrade alko-test. Ti ne veruješ, živiš bajku, štipaš se za obraze, pa i posao si našao, jezik ti dobro ide, konačno te krenulo, batice! Iznajmio si gajbu, frižider je pun limenki piva i škotskih viskija, kupio si komp i instalirao net, uleteo si u polovan auto u ekstra stanju! Kući javljaš da ti se snovi polako ostvaruju, i da ne možeš da veruješ koliko si vremena izgubio u propaloj Srbiji, savetuješ svima da se što pre otisnu u beli svet! Upoznaješ kolege domoroce koji su tako pažljivi, učtivi i kulturni, 'Bečka škola' u praksi. Sa tobom radi devojka koja se preziva na ''ić'' i dok pokušavaš da se predstaviš, ona ti govori da je rođena tu, da ne govori srpski i da veoma žuri na sastanak. Tebi proleti kroz glavu da je sigurno neka naša pokondirena tikva, i ako ti kojim slučajem pođe za rukom da je odvedeš u krevet, trsio bi je 3 sata bez prestanka, čisto iz inata, dok bi sve vreme mislio na brčine Vuka Karadžića i njegovu drvenu štulu, kako bi odložio ejakulaciju.
Onda shvatiš da ti nedostaje neko naš, ko je u sličnoj poziciji, da malo razmenite iskustva i da ti kaže gde ima 'Don kafa' da se kupi, jer ti 'Nes' oduvek pomalo ide na ganglije. I tu upoznaš par likova i nekoliko mladih parova sličnih godina, i oni su se fino snašli, lepo se živi, neki čak nisu bili u zavičaju po 3 godine, niti im pada napamet! Ti ipak misliš da je to malo previše, sva ti je familija tamo, i svi ortaci i bivše ribe, i najbolji burek, i najbolji jogurt, i kevina sarma, i ćaletovo prase pečeno na vinovoj lozi, i sve tako nešto, ali potisneš sve to, jer praviš karijeru i krećeš od nule, imaš perspektivu i može samo da ti bude bolje!
Dok si se okrenuo, prošlo je godinu dana, situirao si se, čak si i kući poslao 300 evrića, veliki su rashodi, ali opet ostane. Petak je, slaviš godišnjicu u dijaspori, sam u svom studiju (čitaj: garsonjera od 17 kvm) uz pesme sa tjuba i čašicu Balantajna, kojeg si kupio još pre 6 meseci, shvatiš da si obišao grad i okolinu uzduž i popreko, da komentari na fejsu aludiraju da smaraš sa slikama i statusima o svom uspehu, i da ti je, iskreno, socijalni život ravan nuli. Ovi ovdašnji su drugi svet, drugačije se zezaju, nemate zajedničke teme, a probao si, nije da nisi, i sad žališ za lovom koju si stucao sa njima u pabu, plaćajući sam sebi piće. Izašao bi malo u klub, u ormanu su iste one stvari koji si doneo, kapiraš da koristiš samo odeću za posao i majice za spavanje. Lista kontakata u mobilnom da se prebrojati na prste i verovatno svi već sprovode svoje planove za vikend u delo, a i ako bi kod nekoga otišao - nisi se najavio. Stučeš celu flašu viskija i otvoriš limenku piva kojoj je davno istekao rok, a na tjubu sad piči Šabanova ''S namerom dođoh u veliki grad'' i pitaš se odakle znaš tu pesmu, ti: roker, erudita, evropejac i intelektualac, a ovamo te steže u grlu da jedva dišeš. Hvataš se za telefon, nije te briga šta košta, keva se javlja i ti spuštaš, jer ne možeš da govoriš od ridanja. Zoveš bivšu ribu sa kojom si proveo 4 godine, ona te najbonje zna i njen buraz ti govori da se ona udala pre 3 meseca i da čeka bebu, i da je već kasno, a on mora da uči. I zoveš najbolje drugove na mobilni, oni te ne čuju, jedan je u kafani, drugi na fudbalu, treći u pozorištu, niko ne može da razgovara sada, a i šta, koji moj, hoćeš, pa tebi je bar dobro, zar ne?
Ne znaš baš kad si zaspao, svetlo je ostalo upaljeno, mamuran si cele subote, lupaš sebi šamare pred ogledalom i kivan si zbog trenutka slabosti. Ipak rešavaš da sutra odeš u našu crkvu, jer Kolo srpskih sestara sprema ručak, a ti si željan nečeg čorbastog. I tamo svi znaju ko si ti, ali se čude otkud tu, pa sam si rekao da si ateista, šta sad? Pališ sveće za zdravlje i za mrtve, miris tamjana te vraća u detinjstvo, prožima te neki čudan osećaj. Posle službe, sediš sam za stolom, simpatične su ti one bakice što spremaju pileću čorbu i mešaju salatu rukama, lepo si ručao i zalio ''Knjaz-Milošem''. U povratku kući pada odluka da ideš na duži odmor u Srbiju, i dok kalkulišeš koliko to može da te košta, shvataš da nećeš to sebi moći da priuštiš, jer si do guše u kreditima, odmora nemaš jer radiš na ugovor, a ni troškovi puta i poklona nisu zanemarljivi.
Odjednom ti puca pred očima da su ti jaja u procepu i da ništa više nije sjajno, ako je ikada i bilo. Od svojih si se otuđio, a da se ovde nisi asimilirao i ne znaš da li bi ostao ili bi se vratio, ništa više ne znaš. I vremenom, materijalno stojiš daleko bolje, a duhovno si skoro bankrotirao, i svaki dalji korak je sve teži i neizvesniji i ne usuđuješ se da išta promeniš, jer može biti samo na gore. Da bar nisi ni dolazio ovamo, ali bi i onda svakako kukao, jer ni kući nikako da krene na bolje. Pa da, ali si kući, svoj među svojima, jok, ajde sad svi da zapalimo preko!
Od tamo te bodre da si pametno uradio što si otišao, dok ti njima govoriš da ne napuštaju zemlju nipošto i ne razumete se, jer je trava uvek zelenija sa one druge strane.
Danas si opet obukao košulju za posao, koristio isti javni prevoz, kupio duži espreso za poneti, stigao na posao i otvorio vesti iz Otadžbine. Odsutno si pogledao prema nebu i prepoznao avio-prevoznika koji vozi u zavičaj. Usresređuješ se na posao.
A zemaljski dani teku...
Nisi se oženio do trideset pete, pa čekaš drugo izvlačenje.
Uglavnom ti zapadne razvedena dobrodržeća koka sa dva tinejdžera ili postarija devojka sa uočljivim nedostatkom.
- Ej Šone, čujem ženiš se, otkud to?
Odgovor 1: Eto brate, konačno nađoh srodnu dušu. Ma serem, znaš da sam se uvek palio na milfe. A i ko da se zeza sa bebama.
Odgovor 2: Humanost je pobedila. Volim da pomažem stare, sakate, slepe i nemoćne. Moja Dragica je sve što sam oduvek tražio.
Ker koi voli da se dobacuje loptom