Čudni momenti kod pozdravljanja
Svako ih doživljava, nekad i više puta dnevno. Ti momenti te dovedu do toga da na sekund razmisliš da li si blago retardiran. Do toga dolazi najčešće zbog iznenadnog nailaska na tu osubu koji pozdravljaš.
Valkira sindrom
Valkire, kaže wikipedija, nije da sam stvarno obrazovan, da su to neke premoćne ribe što vode pale ratnike u Valhalu da tamo loču, žderu i jebu uz jednookog Odina sve dok vuk ne uđe međ' ovce i dođe sudnji dan. Ragnarok se to zove, valjda.
E sad, te Valkire imaju poseban modus operandi, kad neki delija zagine u svijetlome boju sa mačem u ruci one siđu sa neba u vatrenim kočijama i obrati pažnju sad, ZASENE sve ostalo svojom moći i lepotom. Natovare rahmetli vojnika i odvezu ga na bahanalije sa Torom i ekipom.
Ako si obratio pažnju skapirao si poentu, Valkire zasenjuju. Objasne sve samom svojom pojavom, nije da moraju da pevaju i pokazuju sise kao sirene da bi navukle zagorele mornare na stenje. One dođu, kobjasne i odu.
Da se manem mitologije i jednoroga, sine, ima i takvih žena. I to kakvih sunce ti jebem. One ne da poseduju "ono nešto", faktor iks ili koji kurac već, nego ga imaju na tone. Unajmljuju kamion sa prikolicom da im ga vuče koliko je masivan. Nije to lepota, nije ni inteligencija, ma ne pomaže tu ni guzice i čmara ni diploma filozofskog fakulteta, jednostavno takve su. Dođu tako, ozrače te tim Valkira sindromom i ostave te rastegnute vilice do poda, onda ti se obrate pa na pitanje "Imaš upaljač?" ti odgovoriš "Imam tri 'ektara njive".
U stanju su da najmoderniju, po svim sadašnjim standardima "prepičku" spuste na nivo ovce oguljare tipe Suzane Mančić samo svojim prisustvom. Kao što pre rekoh, prepička se lomata, maše pičkom k'o Titov pionir zastavom 76', slomi se da pokaže kako se na nju svršava, onda dođe Valkira, kobjasni šarm i seksipil i ode kući da zavija sarmu, ili da gleda Žikinu šarenicu.
Koji je taj faktor iks ne znam, nisam pismen da to objasnim ali zato znam da ću zdušno da balavim po podu na ovakve pojave dok sam živ.
Ideju za defku sam dobio gledajući ovu sliku. Nerealno kako je Kristina Hendriks IZDOMINIRALA ovu cavu, čak me mrzelo da guglam i kako se zove, koga zabole kurac za to kad pored Kristine ne postoji, nema je. Stoji tu kao rekvizit da se uhvati što bolji kadar na Hendriksovu.
Otvaranje Olimpijade ''Beograd 2028''
Маракана.
Специјално je за ту прилику реновирана 3 дана пре рока. Бата Мрка, наравно!
Све металне и за бетон заварене столице на броју, преживеле последњи дерби.
Режија: Горчин. А ко ће?
Спектакл визуелно, преко твитера, преноси Карлеуша зато што има 12 милијарди пратилаца. Прате је и дупли налози. Користи само пола дозвољених карактера.
Представа почиње.
Доброћудни брка са шајкачом, праћен снопом светла, гура роштиљ са лесковачким специјалтитетима ка централној бини. Опојан мирис плени пристуну масу и допире у сваки кутак планете. Четврта димензија! У Њујорку неверица.
На прве тактове музике, на сцену излази Цеца и пева ''Лепе ли су нано Гружанке девојке'' на мелодију албанске народне песме ''Рока мандољина''. Жељко Лане је прати на хармоници, даирама, бенџу и ћеманима. Цеца има лепе обрве, и то је отприлике све што се види на њеном, попрсјем затрпаном, лицу.
Веља Илић нуди Путина домаћом препеченицом. Барак добија меку. Борис хлади Тачија лепезом. Чеда нуди лајне на сребрном послужавнику. Пипа Мидлтон се фемка.
Импровизована бара привлачи хорде комараца и пушта крв свим пристунима, као симбол вековне крваве борбе Срба за слободу. У Лондону мук, у Паризу сузе.
Дачићеве специјалне јединице катапултирају принца Ацу из импровизоване праћке. Аца се на течном енглеском обраћа свету: ''Велкам ту Сербиа!''. После краће станке, заповеда: ''Аплауз, стоко!''. Планета пљеска! У Пјонгјангу делиријум.
Затим на бину излазе Куста и Џони Деп видно одваљени од сканка и држе антиглобалистички говор док у паузама необавезно цугају Зајечарско пиво. У Русији дестилерије водке почињу да раде у 4 смене.
Негде у то време нестаје струја и пренос се прекида. Абер каже да је Ђердап послао пленитеље имовине због неплаћеног дуга. Мишковић пише чек јер ''Шоу маст гоу он'', вели. Милка Форцан пуца од муке. Роман Абрамович враћа буђелар на место.
Тек тада публика примећује омаленог старца са петролејским фењером у руци, скврченог од дуга и тешка пензионерска живота. То је чика-Крка, учесник првих савремених Олимпијских игара ''Атина1894'', додуше као судија, јер је био престарео за такмичење у голфу. Он коначно стиже до места предвиђеног за олимпијски пламен, али увиђа да је горионик украден, а и да је Бајатовић заврнуо гас, погађете због чега. Куста и Џони здушно прилажу по зипо упаљач и то све ферцера. У Грчкој почиње седница владе са новим идејама о додатним уштедама.
Струја поново нестаје јер је припити Веља у севдаху треснуо пуну флашу домаће о разводну таблу са главним осигурачима.
На крају церемоније сви заједно у мраку певају српску химну. Принц Аца не пева, јер не види да прочита речи. Ни Љајић. Адем. Расим пева, наравски. Нови Пазар не верује.
Игре могу да почну! Важно је учествовати.
Avangarda
Neprekidni ciklus prednjačenja u apsolutnom nerazumevanju samih sebe, što je u samoj svojoj srži divno, te je stoga i umetnost, u svakom pogledu.
Korak napred sa svim onim divnim i mučnim između. Život u sopstvenoj interpretaciji posmatran tuđim očima.
Meni je dosadno, želim da stvaram, ali ne želim da se smaram.
Napišem par stihova koje ne razumem, ali ih baš zbog toga volim, a i nisu loši u svoj svojoj nepovezanosti pošto govore suštinu o mom trenutnom sebi.
Ti ih pročitaš, ne razumeš, ali protumačiš na neki način pošto si ubeđen da neko tumačenje mora da postoji, pošto veruješ da je nemoguće ne pronaći ništa u nečemu, pošto svi možemo uvek pronaći barem malo nečega u ničemu. Stoga ti moje to preporučiš njoj.
Ona onda to pročita, kapira da si ti video nešto u tome, te me pita da se ljubimo pošto smatra da u meni ima toga nečega što njoj fali. Onoga nečega čega ja imam u sebi, nekakvu slatku želju misterioznog neštoa, koju mora upoznati.
Onda tako mi ležimo u krevetu, shvatajući da si u krevetu i ti, a i stihovi, iako smo zapravo od samog početka bili samo ona i ja.
Do sledećeg stiha, ili možda kraja naših života.
Čistačica na fakultetu
Особа која поседује академско знање, иако нема диплому.
- Професоре, да бришем таблу?
- Да, само остави Бернулијеву једначину и оне парцијалне изводе горе лево.
- Нема фрке.
Predaja ključeva sinu
Momenat obnavljanja prećutnih zaveta predaka. Danak duhu tradicije koji bdi nad porodičnim ognjištem generacijama i učvršćivanje armature familijarne sloge, uz obavezan nagoveštaj okrutnosti nemilosrdnog skota-života koji sada, kad prestaje da bude dete, mlađanog vozača vreba iz svakog ugla da na njegovom još glatkom licu ucrta bore. Prvoj vožnji obavezno prethodi očev muški zagrljaj i stisak ruke.
---Montgomeri, Alabama---
- Sine, predajući ti ovaj par ključeva ne predajem ti samo auto. Sa njima ćeš, o Dejvide, danas poneti odgovornost odraslog čoveka i moje puno poverenje. Neću ti govoriti šta da ne radiš, smatram da to već znaš. Imaš šesnaest i svestan sam da ne mogu da te tretiram kao dete. :zagrljaj: Izvoli, sine moj. Vozi pažljivo i učini svog oca ponosnim.
- Budi siguran da hoću, tata.
---Donje Trsište, Srbija---
- Ej, mali, zajebi taj crtani sad! Drž' ove ključeve i odjuri začas po pivo, dok nije došo Živan da pretera crep, nemam šta da iznesem pred čoveka! Desno skroz ti je gas, do njega kočnica, pa cepaj, samo nemoj da pogineš.
- Ali mama kaže da radim domaći...
- Pusti ti šta mama kaže i vozi po pivo da te ne uspavam pre vremena.
---Kinšasa, Kongo---
- Sine, dajem ti ove ključeve od...
- Sajle za bicikl.
- Ne, od auta.
- Čale, nemamo auto.
- Naravno da imamo.
- Imali smo kamilu koja je umrla. Nemamo auto.
- Aha! A, u tom slučaju, šta je ovo?
- Dedina slika iz radnog logora. Već smo ovo prolazili.
- Brrrrrm Brrrrm!
- Ćale, prekini.
- Brrrrrrrm...
- Ima šta da se jede?
- Nema. Šta misliš zašto ovo radim?
E sad vidi pa razvali
Imperativ kojim vam vaš ćale predlaže da uništite nešto što ste tek dobili.
E ova nova stolica je baš udobna.
A ti vidi pa razvali, na onoj si se klatio, na ovoj nećeš!
Je l' i vi čekate?
Pitanje koje će vam sasvim sigurno neko postaviti u čekaonici Doma zdravlja.
P: Izvin'te...a...je l' vi svi čekate kod doktora Čede?
J: Ne, nego čekamo na red za šteker pored vrata da napunimo mobilni!
