Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite. -Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni. -Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led. -E onda dobro. Skida sako, seda na stolicu. -Kolega, izvucite karticu sa pitanjima. -Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite. -Molim vas, kolega, izvucite karticu. -Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće. -Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu. -Ako je do procedure, onda dobro. Izvlači karticu, pročita je i kaže: -Mogu li da zamenim pitanja? -Zašto, ne znate ili niste sigurni? -Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije. -Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje. Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu. -Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje. -Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola? -Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka. -Dobro onda. I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara: -Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu... Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Moderna verzija hiljadu i jedne noći. Poslodavac davi, a vi budete udavljeni do iznemoglosti.
- Ime? - Đoko. - Prezime? - Kurcagić. - Obrazovanje? - Imam. - Koji stepen? - Fakultet. - Koji fakultet? - Elektrotehnički. - Šta očekujete od posla? - Platu. - Zašto baš kod nas? - Bil Gejts me još nije kontaktirao. A pare za sopstvenu firmu nemam. - Iskustvo? - 15 do sada. - Molim? - Tuđe žene ne diram, odma' da se razumemo. - Mislim na radno iskustvo. - Raznosač pica u piceriji "China" u Jajcu, višegodišnji mlekar u Vlasotincu i šerif u Kanzasu. - Jeste li ikad radili u struci? - Kako da nisam. Menjao sam sijalice po kući, popravljao kompjutere. - Znači razumete se u računare. - Da pretežno u one računare starijih generacija. Proces popravke je kao kod EI Niš televizora. - Kako to? - Fizičkim kontaktom. Poželjno je da bude jak i brz, kao Brus Li što je svojevremeno znao. - Je l' me vi to zafrkavate? - Ne nego vas zajebavam. - Hoćete li biti ozbiljni? - Sve zavisi. - Od čega? - Pitanja. - Pa šta fali ovim do sada? - Kreativnosti. - Dobro. Jeste li vernik? - Ne. Ali mi je debeli Buda mnogo gotivan. - Imate ženu i decu? - Decu imam. Jedno dvadeset komada. Na svakom kontinentu po tri. - A žene? - Dođu i prođu. Drugovi ostaju. - Gde sebe vidite za 5 godina. - Sad je jul? - Da. - Na Havajima. Turistički. - Mislim poslovno. - Znam. - Pa... - U najmanju ruku, kao direktora Majkrosofta. - Ambiciozno, nema šta. - Pa kako drugačije da skupim pare za Havaje? - Živite sami? - Imam cimera. - Vaš odnos? - Pregovaramo na dve nedelje, kad ponestane čistih gaća i čarapa. Mora neko da odnese sve to na pranje. - Često vam je gužva u stanu? - Ne. Samo radnim danima. - Znači, nemate neke uslove za rad kod kuće? - Odakle vam to? - Stalno vam je gužva, pa sam mislio. - Loše ste mislili. - Imate li hobi? - Gledanje u plafon. - Jeste li timski igrač? - Sve zavisi s kim. - Vaš idealan partner. - Crnka, metar sedamdeset, grudi jaka trojka. - Mislim na saradnike. - Ko im jebe mater. - Imate li poroke? - Ne. - Znači ne pijete? Ne pušite. Ne drogirate se. - Pijem. - Redovno? - Kad mi se pije. - Vodite li računa o ishrani? - Naravno. - Pa kako se hranite? Zdravo? - Živo. - Hvala vam što ste došli. Zvaćemo vas. - Oćete kurac. - Molim? - Nećete zvati. - Zašto tako mislite? - Nema teorije da dobijem ovaj posao. - Što to mislite? - Zajebavam vas sve vreme. - Dobili ste posao. - Fala. - Vidimo se sutra u 8. - Valjda nećemo. - Što? - Jeste se pogledali u ogledalo? Doviđenja.
Pred svaki vazan kolokvijum/test nastaje pravo bombardovanje sms porukama,a svaka precizno govori o licnosti osobe koja je salje.
Od drugarice ŠTREBERKE:" Jel si ti učila i ovo sto ne treba? Ja jesam i to i ono što ćemo raditi sledeci čas, šta ja znam,za svaki slucaj!"
Od drugarice NEUPUĆENE:" Oćemo sutra na pivo?"
Od drugarice VEČITOG STUDENTA:"E,ja ne izlazim sutra na kolokvijum,nesto mi nije dobro,al idem u šoping,'oces sa mnom?"
Od drugarice NEZAINTERESOVANE:"Iz čega je ono beše sutra kolokvijum?"
Od drugarice SNALAZLjIVE:"Ja sam onih 500 strana sazela na 5,i to odštampala na jedan papirić,pa ću da uzmem dedine naočare ili neku lupu,i to sve ću da sakrijem pod suknju!"
Od drugarice PESIMISTE: "Aaaaaa,ne znaaam šta da radim učim ovo ko debil,al neee ulaaaziii miii u glavuuuu,ja koo da saaam reeetaardiiiiranaaaa,evo plačem ceo daaan,pašću godinu!"
Od drugarice IZGUBLjENE:"E gde to ono beše?Koja zgrada?Koja grupa?Jel to kod asistenta Voje?A jel treba indeks?A vežbanka?Ko sam ja?"
1. Kese za pseća govna razgrabe penzioneri iz parka jer im trebaju za ostavljanje zimnice u zamrzivače.
2. Novine "24 sata" bi trebalo da promene ime u "Nanosekunda", pošto je toliko vremena potrebno da se isprazni boks, a i svakome baš treba po 55 primeraka kako bi izigravali kolportere kod kolega na poslu ili kući ili jednostavno baš vole da brišu dupe njima.
3. Kese u prodavnici (mislim na one besplatne) - naravno da ih nikada nema pošto promućurni penzioneri nakon nadražujućeg dugog čekanja u redu, što im dođe kao predigra, seksualni vrhunac dožive tek kada se dočepaju kesa i brižljivo svaki proizvod posebno stave u po jednu (naravno, svi imaju i po najmanje jednu torbu).
4. Sećate li se priručnih čekića za razbijanje prozora u sredstvima gradskog saobraćaja u slučaju opasnosti, ni njih nema više jer su udomljeni u nečijoj kućnoj zanatskoj kolekciji. Slično je i sa promotivnim uzorcima krema u apoteci, bilo kakvim (najčešće nepotrebnim) reklamnim materijalima, telefonskim slušalicama iz javnih govornica, klupama iz parkova, itd., itd...
Kaže se za družinu koja ni po godinama, ni po karakteru, ni po interesovanjima ne bi trebala biti zajedno.
-Dogovorili ti se Ivan i ja da idemo u neku kafančinu da se opijamo ko ljudi, dokurčile nam više ove diskoteke, odem ti ja kod njega a pita nas njegov ćale “Je li momci gde ćete?”, ja rekoh idemo u onu kafanu “Oračeva sreća”, i tu ti on kaže nama “Jao, pa ja tamo nisam bio 10 godina” -Ne seri da je ćale krenuo s vama? -Ma ćuti, nije to najgore, odemo ti mi tamo, kad Šomi sa curom i sestrom -Šomi dileja? -Upravo on, zapeo on da sednemo kod njih, i mi ti sednemo, krenuše Ivanov ćale i Šomi da se opijaju, a Ivanu glupo da se opija pred ćaletom, a meni glupo da ja pijem a on da ne pije. Tu ti Ivanov ćale pozva nekog kolegu koji živi tu blizu da dođe, i čovek dođe i dovede ženu, i taj njegov kolega se napi, kao i Šomijeva riba. Njih četvoro pijani, Šomijeva riba ne zaklapa, a seka mu neka darkerka i celo veče pije guaranu, reč ne progovara, i sve nas osmatra, samo čekam kad će da izvadi neki nož da nas pokolje onde sve, ovi počeše da razbijaju čaše, ona žena se zgrozila, a ja i Ivan sedimo i pijemo sok. -Ahahaha ludilo, koja ekipa, pa vas kao Pižon da je sastavljao...
Superlativ Srbina! Karakteri koji neće pokleknuti pred naletima Kokakola čarolije, praznične idile Grand kafe, ciganmale ispred i u Ušću i povinovati se njemu, katoličkom Isusu. Sačekaće da prođe taj ozloglašeni datum "njihovog" Božića, uprkos dečijim molbama, insistiranju, plaču, preklinjanju i do pola već polomljenim ukrasima koji se danima vuku po kesama i ćoškovima i iščekuju odlazak tog "američko-ustaškog" praznika i početak "srpsko-pravoslavno-obrazno-ruske" ere proslava. Opšte je poznato da je ovaj naš Isus rođen sedmog januara i nema nikakve dileme po tom pitanju, svako preuranjeno obeležavanje praznika, značilo bi da će dete postati peder-ustaša-nesrb! Poznato je i da se u istorijskim srpskim spisima koji datiraju još iz doba Nemanjića, jasno navodi da je grešno i kažnjivo ukrasiti veštačkog četinara pre gorepomenutog datuma. Svaki neistomišljenik, koji se drzne da svom malenom detetu ne stvara bespotrebne traume i okači par kineskih lampiona po iskrzalom drvcetu istog porekla, nekoliko dana pre dozvoljenog, okarakterisan je kao nevernik, zlo i izdajnik jednak Vuku Brankoviću.
Rečenica koju na žurkama, sedeljkama i pijankama na kojima se okupljaju ljudi različitog muzičkog ukusa (i neukusa) izgovaraju ljudi koji ne pridaju toliki značaj muzici, ne obraćaju pažnju na muziku kada su u društvu ili "slušaju sve".
Kompromis je napravljen: Svi biraju pesme naizmenično.
Osoba A (pušta Whitesnake - Fool For Your Loving) Osoba B (izdržava do pola pesme, baca pogled na Osobu A, i kada primeti da ona razgovora sa Osobom C, šunja se do kompjutera i pušta Soundgarden - Black Hole Sun) Osoba A (primećuje da nešto nije u redu): Ej, bre, ko mi promeni pesmu?! Osoba B: Ja sam! Nećemo valjda da slušamo one tvoje šminkere? Osoba A: Ej, pa ne može tako, dogovorili smo se! Aaa, hoću da čujem svoju pesmu! (Ustaje) Svi: Sedi bre, sedi... Ajde, sad ćete da se svađate...! Osoba C (dežurni zajebant, iskoristiće svoje pravo da pusti nešto što blesavije - pesma koju je izabrala Osoba B ju je smorila, ustaje i šunja se do kompjutera): Ček da vidimo... Haha, jao ne mogu da verujem! (Pušta Vajta - Zlatna ribica) Osoba D (Nakon pola pesme primećuje nešto neobično): A bre, šta je ovo? Ko je ovo pustio? Aaa, čekajte da ja pustim nešto! (Ustaje i odlazi do kompjutera - Osoba C bira da ne protestvuje, ionako joj nije bilo previše stalo do pesme - Pušta Aca Lukas - Sada pao sam na dno) Aaa, eee, ovo je bre muzika, ne ovi vaši drekavci... Osoba E (Ustaje nakon deset sekundi pesme): Kakvu si, bre, ovo kukuruzovinu pustio?! Neću da slušam ovo! (Polazi ka kompjuteru) Osoba F: Pa majke mu ga nabijem, pustite bilo šta, samo nek ide do kraja!
Masa zombija koja se kreće, konzumira hranu, zauzima prostor, smrdi i šteti životnoj sredini, a čini sloj stanovništva koji takođe ima pravo glasa, a glas im vredi kao i moj.
- Brate, kakav je onaj Toma transfer blama. Njegova patetika je konačno poprimila ljudski oblik. Sad se ultimativno izbamirao i njegovoj političkoj karijeri je kraj. - Ih, to da je po pet 'iljada. Kurac, žgadija je podjednako patetična, a on im je idol. -------------------------------------------------- - Jesi vid'o što su ljudi navalili k'o muve na govno na japansku trešnju? - Jebena žgadija. To treba poslati na mesec dana društveno korisnog rada u vidu pošumljavanja goleti. -------------------------------------------------- - Brate, jesi čuo da Mladen Obradović ima ženu? ONO ima ženu. - Au, čoveče, tuga. To treba na vreme kastrirati da ne počne da se razmnožava i utaba put novim generacijama žgadije.
Strašno važna utakmica u srpskom klupskom fudbalu. Odlučuje koji će se tim narednog avgusta brukati u kvalifikacijama za Ligu šampiona, a koji u onim za Ligu Evrope.