Pljuskanje guzova vodicom iz WC šolje,prilikom obavljanja velike nužde...
McBayne
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite.
-Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni.
-Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led.
-E onda dobro.
Skida sako, seda na stolicu.
-Kolega, izvucite karticu sa pitanjima.
-Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite.
-Molim vas, kolega, izvucite karticu.
-Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće.
-Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu.
-Ako je do procedure, onda dobro.
Izvlači karticu, pročita je i kaže:
-Mogu li da zamenim pitanja?
-Zašto, ne znate ili niste sigurni?
-Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije.
-Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje.
Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu.
-Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje.
-Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola?
-Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka.
-Dobro onda.
I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara:
-Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu...
Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Čovek za koga je formula 1 nedovoljno izazovna vozačka okolina, previše ograničena pravilima i "propisima". Gde je tu uzbuđenje ako dok voziš 100 na sat ne ideš Slavijom u suprotnom smeru, ideš kroz Kneza Miloša suprotnom trakom, ili koristiš trotoar kao legitimnu treću traku za preticanje?
Kao i sam posao, proces selekcije je brz, nasilan i na granici ludila:
Preliminarni test uključuje pisanje sa desna na levo, i proveru nepoznavanja saobraćajnih propisa.
Poželjno je biti daltonista na dijagonali crveno-zeleno.
Onda se potencijalnim kandidatima prezentuje slagalica, a prolaze oni koji zatraže pneumatski čekić da je reše.
Zatim se posluži šoder za užinu, a nastavljaju oni koji traže repete, ali i oni koji odbiju da čekaju u redu već preskoče šank u menzi.
Na kraju, praktični test:
Trka kolima iz Batajnice do Kliničkog centra u petak uveče na kišni dan, preko Gazele na kojoj je lančani sudar. Ko uopšte pokuša, a ne odustane kod Genexa - prošao je!
Kao i svaki uspešni organizam, i vozač hitne pomoći ima svog parazita. Dok vozač razdvaja saobraćaj kao Mojsije Crno more, ovaj kandidat za prestižno mesto najmanje poželjne vrste u univerzumu napada ga sa leđa, tako što se prikači za zadnji branik i time se brže probija kroz saobraćaj.
Količina mržnje generisana ovim činom dovoljna je da ispuni svaki nedeljni ručak sa taštom u Beogradu tog meseca.
Žena koja te neprimetno, ispod stola, udara rukom, dok na slavi kod kuma ispijaš peto pivo, sasečeno sa par čašica domaće ljute.
U ekstremnijim slučajevima dolazi do upotrebe i nožne kočnice koja se manifestuje zarivanjem štikle po sred vaše noge.
- Kume, oćemo po još jedno ladno?
- NaraAAAAAAAaAvno kume.
- Šta ti bi?
- Ma, grč mi izgleda u'vatio nogu.
- Aham, tako je i mene ranije hvatao. Onda sam ga se rešio na sudu, ali mu još plaćam alimentaciju.
Stvarno zajeban lik. Da Miha puca slobodnjak, stao bi u živi zid a da ne pokrije jaja.
Najbolje je sa nim ne ulaziti ni u kakve prepirke, ali ako ti se slučajno desi, iskustvo ti ćutat veli. Najeb'o si svakako.
Tačka na konstatovanje iznenadne mlohavosti polnog uda. Rešio je da bojkotuje apstinenciju svog nositelja na žestokom postu, lišavajući ga bilo kakvog aktivnog migoljenja u boksericama.
Smežurao se poput prestarele holivudske zvezde, ne reagujući na bilo kakav vid erotskog nadražaja, čak ni na kombo geng beng salatu visokobudžetne pornjave u sastavu rasnih crnkinja, latinki, arijevskih bledolikih dojki i brazilskih guzica.
Ništavilo.
-Čoveče, otiš'o mi kurac na prevremenu invalidsku.
-Ma, opusti se, dođe svakome, opiči ga po alternativnoj pornografiji.
-Prob'o, ništa.
-Proći će, brate, nemoj da se bedačiš.
-Ma, kakvi, ni zori se ne raduje.
-E, onda primi moje iskreno saučešće, ako te ne pozdravlja ujutru to je to, što si pamprčio, pamprčio si.
Osim po zvuku i mirisu, ovo je autobus poznat po tome što se, kada je hladno, automatski prilagođava spoljnim vremenskim prilikama. Kad napolju pada kiša, pada kiša i unutra. Ako je napolju minus deset, i u autobusu je minus deset. Jedina razlika je u tome što unutra duva vetar čak i kad ne duva napolju.
U prosečnoj srpskoj porodici kafa se pije iz onih malih, dvogutljajnih šoljica, u "natprosečnoj" se pije nes, espreso, ili već tako nešto, ali ako dođete kod studenta na kafu, očekujte da ćete biti usluženi ogromnom kafom u nekoj šoljici za čaj, toliko jakom i gorkom da nenaviknutom gostu sledi kofeinski šok, pritisak 200 i dva dana nespavanja...
Nova, evoluirana verzija cugopola. Osoba, na koju je red da igra, baca kockice i time sebi određuje koju pesmu Ere Ojdanića će izvoditi i koliko dugo, dok se ostali okupe oko nje i ubacuju joj stiropor u usta. Pobednik je onaj koji se najmanje zacrveni dok šutira stolice i psuje sve što nije narodno.
- Lik 1: 'Ajmo, Srbomire, bacaj !
- Srbo: (samo da dobijem zatvor, samo da dobijem zatvor) -baca- E, jebem ti mater ! "Zlatibore, visoka planino" , 2 minuta.
- Lik 13: Uuu, moja omiljena ! Ošini po prašini !
- Srbo: "...još da mi je iz crepulje (PU) proje, kačamaka, sira i (PU) kajmaka, zlatiborske izvor vo(PU) vode hladne, oj, Užice, najmiliji (PU) grade... ! "
- Lik 9: Šta je, Srbo? Jesi lepo ručkio?
- Srbo: 'Ajde ćutite ! Puna mi usta stiropora bila dok sam pev'o ! (šut u stolicu) Igrao sam stiropol i sa Hrvatima i Muslimanima, nisu mi ubacivali ovako krupne komadiće stiropora ! (radi "američko rvanje" zahvate nad lejzi begom) Okačite onu harmoniku na kurac ! Neću više da pevam, neću da sviram ! (cepa tek oprane gaće i jede) JA SAM PROGUTAO STIROPOR I OTPEV'O SAM, BRATE ! (udara polnim organom plišanog medveda u čelo)
Lik 2: Au, Srbo, pa ti opet prvi ispade...
Srbo: ŠUPIČKU MATERINU !
Najtiražnije dnevne novine na Balkanu - što više govori o Balkanu nego o kuriru.
Ubili me ko pičku.
Gastornomski derbi.
O ukusima ne vredi raspravljati, to je poznato, ali svi znamo ko je pobednik u ovom vajkadašnjem duelu.
Da punjena paprika ima noge klečala bi pred sarmom!