Horoskopski argument
Sveto slovo pojašnjenja estradne profuknjače.
Pogledaće vas svojim krupnim očima, duboko udahnuti vazduh i u jednom dahu izdeklamovati objašnjenje koje ima status aksioma.
I time je sve kazano. Nema priče, nema rasprave, nema nevjerice - daleko bilo. Samo jedno veliko indijansko haug! - ja sam svoje rekla.
- Da, kuća vam izgleda zaista impozantno. Molim vas, recite našim gledaocima, kako postižete da je sve tako čisto i uredno, od bazena, do lifta? Imate li poslugu?
- Pa, ne... Znate, ja sam škorpija u horoskopu, a mi škorpije smo poznate kao perfekcionisti... (bla, bla, truć)
------------------------------------------------------------------------------------------
- Da li vam se nekad desilo da zakasnite na gostovanje u TV emisiji?
- Nikad. Ja nikad ne kasnim, jer sam riba u horoskopu! Mislim, riba sam i ovako, a ne samo u horoskopu.
------------------------------------------------------------------------------------------
- Srpska maiko, je li tačno da ste spavali sa kompletnim timom Obilića te hiljadu devetstodevedeset...
- Pa, ovo je nečuveno! Vi vrlo dobro znate da sam ja djevica u horoskopu...
- Oh, oprostite, kako sam samo mogao da zaboravim!
Glumi sliku
Објесио се.
-Комшија, каква је ово гужва, гдје је Митар?
-Ето га у кући, глуми слику...
-Шта ради???
-Објесио се.
Emancipovan
Kulturološki osvešćen čovek. U životu se rukovodi starom krilaticom, da lepa reč i gvozdena vrata otvara.
*Ukoliko bih te krajnje snishodljivo zamolio i obećao ti pritom, da ti neću oduzeti previše vremena, da li bi postojale makar promilske šanse, da te spavam u dupe?*
pozz
Ненадјебиви, џиберски начин завршавања сваког вида интернет расправе (намјерно писано малим словима, због потпуне аутентичности), а уједно и крајњи аргумент у корист реторичара. Једноставна, кратка и ефектна фраза којом се павијан издиже високо изнад противника у својој простодушности, непоколебљивости и самоувјерености. Овим ти на крају још имагинарно пружа руку, као знак помирења, јер је великодушан у својој побједи и благонаклон према немоћном ривалу.
Јер он је све своје ставове исказао, аргументовао и одбранио, и свака даља расправа за њега била би беспотребно и бесциљно губљење времена. То је крај. Енде.
- Молим Вас не причајте глупости, Александар Македонски Србин? Шта све људима неће пасти на памет.
- Мали немој тако да причаш самном, ја сам старији од тебе 30 година. Александрова мајка је родом из села поред Гацкога, од куће Филиповића. Али не могу ја то објаснити теби кад још за тобом носају туту да пишаш. позз
----------------------------------------------------------------
- Ало мала, рећи ћу комшији Гаврилу да ту качиш голе слике, да те пребије ко вола у купусу. Срам те и стид било.
- Добро комшија, онда ћу ја рећи тати да сте ми слали слике свог курца преко интернета. Хаа!
- Ма немој мала, то се комшија Недељко само шали. А добре су ти слике, хаха. позз
Naivčina
Posprdno etiketiranje čoveka koji pleni nesebičnošću i verom u ljude. Na 'lebac da ga namažeš.
Takav do srži, do poslednjeg krvnog zrnca, ne čini dobro ni iz kakve lične koristi. Ne kuka da ga drugi koriste, jer kad se to dešava on ni ne primećuje.
Kao takav, postaje nepromašiva meta parazita koji život provode prelazeći s grbače na grbaču i zlih jezika koji će rado dočekati njegovu nevolju - jer svoja se nevolja vazda najbolje lečila tuđom.
- Zamalo da me prebiju oni Perini lešinari juče, kad naiđe Mita, rastera ih, obeća im isplatu sutra i pozajmi mi pare. Tek tako.
- Pa on jedva kraj s krajem sastavlja.
- Što mi dade onda, majku mu, da neće da me ucenjuje posle?
- Jok bre. Jedan bubreg da ima i njega bi ti dao ako ti zatreba. Naivčina teška. Ne moraš ni da mu vraćaš, boli te, snaći će se on.
-----------------------------------
- Kako biste okarakterisali svoju suprugu, ne smeta vam razlika od 53 godine?
- Nikako. Nama ljubav cveta, ja sam joj i muž i drug i očinska figura, koju sirotica nije imala. Plemenita, dobrodušna, život bih joj poverio, šta je imovina spram toga.
- A vi njega?
- Naivčina, hihihi.
Stranac u Beogradu
Moj rođeni, bilo ti je to 'vako:
Krenem ti ja sa onim mojim malim rođakom, Milivojem, prošle godine da obiđem ćaću na VeMeA. Uvatili prevoz odavle, ženin ujak išo na nakav sajam, dovuko nas skroz do pred bolnicu. Ja da vidiš tamo čuda i uređaja! To su doktori, to su gospoda. A što su uljudni, to ti je tek za priču. Ovaj doktor što mi ćaću liječio, uze mi samo dvjesta evra. Kaeš ovi naši uzimaju pedeset? Uzimaju al' zato ništa i ne urade. Ne mereš ti to porediti. Ovaj je odradio svaki evro, ruke mu se pozlatile! Eno ćaće, kovrcnuo se, ko da nije onaj. Završi se posjeta, reko đe ćemo sad, Milivoje? Prvi autobus za Romaniju u tri sata po noći. Vidiš kako su se ljudi dosjetili da nam stave da ne moramo noćevati. Veli Milivoje - ajmo u nakav Čarli Braun, kae gledo na onim internatima, ima svakakog žemskinja. Šta ću, mali ga nije još umako, grota je da ga ne povedem.
Izišli mi na cestu da nađemo taksi, ne umijemo ti onim gradskim prevozom, ima onaj Pus-bus, kad ti priđe Milivoju nakav ćelo s plavim šalom, pita - Seljo, za kog navijaš? Čudim se ja kako mu pogodi prezime, kad veli Milivoje - Za Partizan! Jes vala, potvrđujem ja, đed mu je bio u četnicima, al' je i on navijo za Partizan. Tako svi u fameliji. Nasmija se ovaj, pa zovnu momke što su stajali malo poizdalje. Vidi se da je neki radan narod, svi sa lancima i sikirama. I kako prilaze, nama stade taksi, a oni ostaše pozdravljajući sa sikirama. Fina omladina. Jes da im ne valja što su ćelavi, al se vidi kućni odgoj.
A, što smo ti tek naišli na finog taksistu! Svega nas je do tog Čarli Brauna vozio sat vremena. Jes da smo pored jedne zgrade prolazili triput, al' to valjda tako treba. Naplati nam jedva četres evra i još veli da će nas sačekati dok se vratimo. Ljudina jedna. Ispred ulaza cura - nemaš im šta skinuti. Taman mi tamo da uniđemo kad iziđe jedan grmalj, veli - De si pošo, Tebrinjo? Pitam ja Milivoja ko je taj, veli on - brazilski fuzbaler, nosaju ga đeca po Sokocu na leđima. Zakoračim - kad ovaj kae da se ne mere bez cipila unići. Šta ćemo, vratimo se do taksija. Vidim ja, Milivoje se pokunjio. Nado se siroma da će noćas da ga zada. Kaem ja taksisti - vozi nas u park. Pita - U koji? Reko - znaš ti dobro u koji.
Stigosmo ti mi, odma' priđe jena. Pita - Će da radimo? Reko - Kolko para? Sto evra. Daj bona kakog popusta, nisi taksista. Malom prvi put, valja se. Viče - Nemoj da ti zovem svoga čoveka da ti on da popust po glavi. Kakav ti je to čoek, bogati, kad te pušta da se kurvaš. Pogledam ti ja bolje - Jes to ti, Jelo? Juče sam ti oca sreo, fali se kako učiš nake visoke škole u Beogradu. Nisam ja -veli, okrenu se i zaplaka se. A bila je ona, na moju mi dušu, samo joj je kosa bila plava. Pošto viđesmo da nam nema tamo selameta, produžismo na stanicu.
Na stanici, dok smo čekali da nas upuste, priđe mi nakav mrčo, oće vjetar da ga odnese. Kae - Torimau, ciba neku dindžu, treba mi za mić da se sredim. Vidim, ne zna naški, nesretnik, ko zna odakle ga je voda donijela, podam mu malo, valjda išće da pojede nešta. U tom dođe vozač, upušća nas unutra, te ti se mi povaljamo ko janjad po sećiji. Jedva su nas na Romaniji probudili da iziđemo.
I da ti još ovo kažem, rođeni.
Nekaka me je tamo nelagoda pritiskala, baško da sam s neba pao. Osjećo sam se ko potpuni stranac, al' valjda to tako treba. Tamo su ti, meščini, i domaći jedni drugim stranci.
Navijam za Zvezdu u fudbalu, u košarci za Partizan
Slina u najavi. Ljigavac u razvoju. Bezbojna, bezlična i bezoblična masa, bez ukusa, ali ne i bez mirisa. Kandi mnogo. Čuj mene vnogo. Mnogo.
Početkom devedesetih, u vrijeme najveće sportske ekspanzije na ovim prostorima generacije rođene krajem sedamdesetih i u prvoj polovini osamdesetih opredjeljivale su se u navijačkom smislu za Zvezdu ili Partizan, podjebavajući navijače Zvezde za basket, a navijače Partizana za fudbal, ali su isto tako bili spremni da istrpe provociranje iz suprotnog tabora na račun slabije pozicije svog kluba u jednom od sportova. Upravo ta podjela omogućila je da na površinu isplivaju djeca konformizma.
Pitanje kome će se prikloniti carstvu za njih je imalo jednostavan odgovor - onome koje u tom trenutku i u tom sportu ima više bodova na tabeli. Postoje ljudi koji navijaju za Čukarički. Postoje ljudi koji ne navijaju ni za koga, koji su neutralni i koje sport ne zanima. I to je u redu. Ali, postoje i gorepomenuti kvislinzi, koji, zauzevši vin-vin poziciju, izbjegavaju bilo kakav otvoren sukob u kome bi bili u podređenoj ulozi. Za njih navijanje nije emocija, već prosta računica.
Sačuvaj me, Bože, takvih ljudi.
- E, momci, jeste vidjeli kako ovi naši odvališe sinoć...
- Ćut'! Koji naši?i? Sinoć si s Delijama, jutros si sa Grobarima. Takvi kao ti su cvijećem dočekali Hitlera. Ako ne prestaneš da kenjaš, mogao bi neko da ti malo polomi kičmu! A, da.... Ti nemaš kičmu.
Mile Lopata
Pripadnik čuvene CSI Beograd jedinice.
Jedan od najboljih forenzičara kod nas, čiji je uspeh u prikupljanju materijalnih dokaza u vidu direktnih priznanja, najveći u Srbiji.
Još dok je bio veoma mlad kod njega je bio primetan izuzetan talenat za forenziku, pa je poslat u Sremsku Kamenicu na četvorogodišnje školovanje koje je završio sa odličnim uspehom. Ne sa odličnim ocenama, nego sa odličnim preporukama starešina.
Odmah pošto je stigao u Beograd prebačen je u forenzičare kod kojih je i dobio nadimak Lopata, a sve zbog izuzetne veličine i snage monstruoznih šaketina koje poseduje, za koje neki nesrećnici koji su se zatekli na pogrešnoj strani istih, kažu da je kombinacija udarca kombija i groma od koje su često zaboravljali kako se zovu, ali ne i šta su uradili da dođu njemu pred oči.
Ponekad se dešavalo da i sam Miletov izgled, bez upotrebe lopata ili dirigentske palice toliko prepadne nekoga, da je odmah priznavao i ono što nije uradio, samo da bi senka planine koja se iznenada nadvila nad njega, sklonila se bez da mu iz udarca otkine glavu.
Šefov omiljen čovek i neko koga zovu samo kada je potrebno brzo i efikasno pribaviti ključni dokaz za osudu.
Šef: Božo!
Boža Pub: Izvol'te šefe.
Šef: Pojačaj televizor, Dačić nešto priča, a deluje važno.
Boža Pub: Evo šefe, mada priča o nekom Kaletu, brdima i planinama. Ništa važno.
Šef: Kako ništa važno Božo majku mu, kada gazda priča sve je važno. Jel ti tako i za mene kada nisam tu pričaš kako lupam gluposti?
Boža Pub: Ma kak'i Šefe. Nikako. Ja poštujem vašu reč k'o Sveto Pismo.
Šef: Tako treba. Nego reci mi šta je sa onom dvojicom u trojci? Jesu priznali?
Boža Pub: Jesu šefe.
Šef: Odlično Božo. Tako volim. Efkasno. Samo efikasno. Jesu ih odveli u CZ?
Boža Pub: Pa nisu šefe.
Šef: Kako nisu? Pa gde su?
Boža Pub: Uf Šefe, pa prvo nisu hteli da priznaju i Mita Mitologija i ja ih ispitivali onako kako ste nas učili. Dobar policajac, loš policajac.
Šef: Dobro i?
Boža Pub: I ja kako god ih malo zaplašim mašući penfrekom, Mita im donese kaficu, pa sok, pa im upali cigaru, a ja nikako da u'vatim da ih bijem, da se ljudi ne uprljaju ili ne daj Bože ispeku vrelom kafom.
Šef: Joj koji ste vi idioti, pa to svet nije video. Dobro i šta se desilo sa njima?
Boža Pub: I tu Mita dođe na brilijantnu ideju i pozove forenzičare, znaš da oni šefe ne gledaju to vrela kafa, prljava majica, ništa, a oni poslali Mileta Lopatu. Mile bio kući, jer je radio celu noć, i taman mu žena ispekla neko meso, a znaš kol'ko voli da jede, pa kada je zazvoni telefon i kada su mu rekli da dođe, on da prostiš Šefe, popizdeo skroz, dojurio u stanicu i polomio ih obojicu, da prostiš Šefe, k'o pičke. Na urgentnom su sada.
Šef: Au, pa gde čoveka od stola dižu majku im banditsku.
Boža Pub: Kažu Šefe, da je stigao nazad kući, a ručak se nije ni o'ladio.
Šef: Zajeban taj Mile, ali neka. Čelično. Samo čelično. Daj mi jaknu Božo.
Boža Pub: Idete kući Šefe?
Šef: Ne. Idem do bolnice. Jedan je pao niz stepenice više puta, a drugi se povredio pokazujući nam kako je njegov prijatelj padao niz stepenice, takođe više puta.
Boža Pub: A ako neće to da kažu Šefe?
Šef: Ih bre Božo, pa jesi ti do sada upoznao čoveka koji Mileta 'oće da vidi dvaput.
Svaka škola se plaća
Osnov hiperprodukcije kadrova.
- Znam da se student ne pita, ali koliko još do kraja?
- 2000 evra.
Vidi ko ti doš'o
Videće, al' malo sutra, jer je ovo uvertira u kuknjavu nekog od pokojnikovih najbližih pri ulasku ljudi u kapelu.
- Crni Milee, što mi odee, ostavi me da se mučiim! Ko će Milee njivu da nam oree? Jao mene majko moja. Vidi Milee ko ti doš'oo! Ustaj Mile kuma da pozdraviš! Ustaj Mile da legnem mesto tebe! Evo Mile, kum ti oprostio onih trista evraa!
- *Khm*...
- Kuku meni kukaviciii! Jao Milee, snago mojaa!
- Kumo, primi moje saučešće.
- Hvala kume.
- *Khm*, a one evre ćemo da prebijemo kad prođu četrdes' dana.
Ultimate fight
Како отети лизалицу сирочету које је цео дан просило за тај тренутак среће док му се кроз сузне очи види нада у боље сутра? Како испљувати циганина на улици који само жели посебан контејнер за себе и своју породицу, да буде свој човек? Како шутнути кера на улици који се залетео на парче кифле које ти је испало, ако знаш да три дана није ништа јео? Како очекивати од мене да се попишам у очи аутору који једва има просек од 15 плусева по дефиницији и чија је најоцењенија дефиниција има једва пешес стотина гласова?
Водећи се оном "трпај магаре док су му ноге у блату", нашао сам оправдање да једним повећим говнетом измажем крајнике горепоменутом аутору, који изгледа тако да кад би био Мађар, звали би га Габор. Не, не изгледаш паметније ако си узео надимак на латинском језику. Да се ја питам, ти би овде носио надимак Димус Вагинус. На вукајлији си држач свеће, јер је твој допринос сајту добрим дефиницијама једнак броју успешних приватизација које је Тадић остварио за време свог председничког мандата.
Шта си зин'о, нећу још да свршим, тек сам поч'о. Подигни ту десну ногу на астал поред. Е тако.
За годину дана скупио си два'ес пратилаца, углавном људи који те читају како би се уверили да ипак и од њихових гована исписаних на овом сајту има горих срања, па им улепшаш дан. Почетак дефинисања делује као да си дефинисао из кабинета информатике, кад си први пут добио приступ рачунару. Још само да те нахранимо пиљевином и убијемо. Такве као ти треба бановати, не само са вукајлије, него у главу, за стално.
Упс, извини за ове оториноларинголошке пожуде, нисам намерно, прснуло је по носу и ушима. Ево марамица, обриши се, па клекни и стави руке на зид. То, баш тако. Би ми те жао за трен, ал' онда сконтам како добро мешаш у тој пози. Не, нисам завршио, а кад завршим, има да се смејуљиш и да питаш има ли још.
Помислих како ћеш након овога отићи са сајта на неко време од срамоте, ал' онда сконтам да си овде утицајан као Дачић на уличним нередима у Новом Пазару, па нико и не зна за тебе. Кад ми рекоше ко ми је противник, морао сам да се консултујем са пар аутора да видим је ли такав аутор заиста постоји, или ми смештају неку фору. Јебига, ко ти је крив, туђем курцу си правио весељe.
Ruski rulet
Kada se brišete po licu posle tuširanja,a niste sigurni da li ste već tim delom peškira obrisali muda.
Izostavljanje glagola
Znak da se toliko dobro razumiješ sa bračnim partnerom, sa svojom ljepšom polovinom, da je nepotrebno bilo kakvo dalje komplikovanje konverzacije.
-Prozori. Krpa. Odmah.
Priđi, priđi mi
Znala sam!
Sjedim za šankom čitavo veče cjevčeći ovu cijeđenu narandžu, a niko ni da me opsuje, niko da mi priđe. Pun kafić frajera, loču onu pivu i samo gledaju, niko ni piće da pošalje.
A, koliko sam se samo spremala... Prvo, frizura jutros u deset. Čitav dan nosim glavu k'o da je u njoj nitroglicerin. Steže ovaj pušap - sise hoće da mi oči izbiju. Tange vire iznad minića. A, bogami i ispod, hehe. Štikla od 12 cm mi je ostavila trajne posledice na kičmu. Depilirala noge, depilirala ruke. Uradila manikir. Za čije babe zdravlje?
U šta su se to pretvorili današnji muškarci? Pa, samu bi sebe spopala kako izgledam. Za koga sam se ovoliko montirala? Gledaj onoga! Visok, zgodan, obučen, vidi se da ima kintu. I samo blene. Blene... Ali, čekaj! Da li on to prilazi? Jeste! Eto ga pravo na mene! Priđi, šećeru, samo mi priđi...
- Zdravo. Ja sam Dragan. Cijelo veče ne mogu da sklonim pogled s tebe. Hoćeš neko piće?
- Pali, nakazo! OPAAA!
