Majko još jednom rodi me da vratim godine
Konačno suočavanje sa realnošću ostarele "devojke". Napokon je skupila snage, pogledala se u ogledalo i prestala lagati samu sebe.
Na drugoj strani ulice videla je komšiju Radeta koji je pre dvadeset i pet godina godina trčao oko nje kao dete ispred prodavca kokica. Na vreme je shvatio da nema ništa od toga i našao drugu. Za tri nedelje ženi sina. Uskoro će postati i deda, a ona živi sa dve mačke i jednim televizorom. Setila se i onog trgovca kome 6 meseci nije htela dati. Ovaj otišao kod prve koja je htela i sada ima četvoro dece sa njom. Pre dvadeset godina mogla je imati bilo koga, ali ona nije htela bilo koga. Niko nije bio dostojan uvažene profesorice književnosti. Sada izgleda da je bila u pravu: niko i nije.
Sada stoji ispred pet tona uglja koje nema ko da unese i u sebi ponavlja reči sa naslova. I da ih izgovori naglas, ne bi imao ko da ih čuje osim mačka Boleta koji se igra sa grumenom uglja.
Detinjstvo u periodu 1995-1999
Устанеш у 7 сати како би одгледао Витеза Коју. Боли те паче за све, знаш да кад упалиш Тв нећеш гледати Тадића како сере, педере како се балаве и Ивана Ивановића како једе говна. Баба ти испржи кајгану..уфф како је тад кајгана добра била. Одеш до продавнице и за 5 динара купиш десетак турбо жваки, са којима правиш ненормално велике балоне. Ако је субота, у 10 сати укључиш Пинк и гледаш Бадија, пса кошаркаша. Заврши се Бади, а ти одеш код ортака да се играш кликерима, узмеш му два стакленца, ал изгубиш мермерца, ал нема везе, прошле недеље си му узео нафталинца. Онда одете код комшије и крадете му трешње, умажеш се као свиња, одеш кући, кева ти опали два три шамара јер ниси био кући кад је долазила тетка коју ниси видео две године. Укључиш РТС 1, одгледаш Срлета и Пајчета или Штрумфове, зависно од тога који је дан био. У пола 8 одгледаш Лаку ноћ децо, истушираш се и легнеш да спаваш.
Јебала вас Европа и геј параде, оћу своје детињство !
Da smo u nekoj normalnoj zemlji
Izgovor da se ponašaš kao potpuna budala u Srbiji.
A: Brate, moraš li da bacaš djubre na ulici?
B: Da živim u normalnoj zemlji, pa da ne bacam.
A: Dečko, što ne ustaneš gospodji sa bebom?
B: Da živimo u normalnoj zemlji, pa da ustanem. Ovako me zabole tukson.
A: Gospodine, ako nastavite da perete kitu u fontani, moraćemo da vas uhapsimo.
B: Prao bih ja kitu kod kuće da živimo u normalnoj zemlji! Ovako...Hapsite, pičke pandurske!
Dejan Cukić
Osoba koju navodimo kao primer kada želimo nekome da kažemo da o određenoj temi nemamo apsolutno nikakvo mišljenje.
-E, kakvo je tvoje mišljenje o brazilskoj autoindustriji?
-Pa...to ti je meni kao Dejan Cukić...
-Pa šta ti to znači?
-Nemam neko mišljenje o tome...
I stvarno...pitajte nekoga šta misli o Dejanu Cukiću...većina samo slegne ramenima...niko vam neće reći da ga mrzi, ali niko neće reći ni da ga gotivi...
lizing
Kupis Punta na kredit i lizes prazan tanjir pet godina.
A ako ga nabavite sa klimom, centralnom bravom i ostalim dodacima, lizacete samo sake.
Idem da stavim neki kurac u usta
Verovatno najbizarniji način da nekom date do znanja da idete da jedete.
Obilazak muzeja na ekskurziji
Kulturno uzdizanje pred moralno srozavanje koje će nastupiti još iste večeri.
Uzimam njeno prezime
Rečenica koju skoro nikada nećete čuti na venčanjima, iako se vodi kao potpuno legitimna opcija. Izreći ovu rečenicu pred čitavom bližom i daljom rodbinom je za muškarca siguran način da ga se ista odrekne. Pogotovo ona bliža, pogotovo ona sa očeve strane, pogotovo ona koja nosi isto prezime, pogotovo ona u pravoj liniji, pogotovo muški deo iste, dakle, otac i deda. I pradeda ako je živ i dovoljno razuman da bude svestan sramote.
Oni koji žive u gradovima bi, teoretski, bezbolnije preživeli ovakav čin, morajući da podnesu samo podsmeh svih prisutnih i večito zezanje na istu temu. Oni, pak, koji žive u nekoj ruralnoj sredini, bi, ponovo teoretski, verovatno bili izopšteni iz društva i obeleženi zauvek ovim gnusnim činom. Porodica bi ih se odrekla preko lokalnih novina, radija i televizije, bili bi zauvek izbrisani sa porodičnog stabla, o nasledstvu bi mogli samo da maštaju, a svako od rodbine bi pljunuo u njihovom pravcu kada ih sretne i presao bi na drugu stranu ulice.
Matičar: Da li vi Marko Markoviću zadržavate svoje prezime ili uzimate prezime svoje buduće supruge?
Marko: Uzimam njeno prezime.
U sali muk.
Glas iz mase: Brzo zovite hitnu pomoć! Deda Miloje se šlogirao!
Destilovana krv
Finalni proizvod dugotrajnog procesa inplementacije vlastitih snova u podsvest sopstvene dece. Poslednji pokušaj posrnule ambicije da stigne gde joj nikada ni nije bilo mesto.
Voz za prošlost. Poslednji peron.
Potomak u staklenom zvonu, zaštićen kao himen ćerke jedinice šefa turske narko-mafije. Uposlen k'o mladi Kurdi na bauštleli nadomak Menhengladbaha. Nema prostora za zajebanciju.
Biće od tebe sine nešto -pijani ćale kad ti kaže. Učićeš jezike koji te ne zanimaju, sviraćeš instrumente za koje nisi talentovan, bavićeš se sportom iako imaš dve leve i što je najvažnije -završićeš škole iako si glup k'o kurac. Na silu, ako nikako drugačije. Destilovaće tebi ćale krv, neće biti štrokava k'o moja.
Problemi nastaju kada proces destilacije ne ide željenim tokom. Potomak prsne k'o rumunski kurton i otera sve u pizdu materinu. Počne da glođe čaše po kafanama i gasi cigare pevaljkama o sise, da se bode prekrštenom pajom i umače palamar u podgrejan pinđur dok zamišlja brata Marije Šerifović. Noćima.
Jebiga krv nije voda, -teže se destiluje. Šta'š?!
-Dokle ti je mali stig'o sa čkolama?
-Četvrti srednje.
-Gde'š ga dati na fakulteta?
-Nigde, neće da studira.
-Mora bre da studira, ti nisi pa vidi kako se mučiš.
-Neće jebiga da uči...otvoriću mu neku kafanu, pilanu, salon za pedikir-manikir noktiju za kerine...štagod. Pa nek radi, šta sad?!
-Nije ti to dobro, nisi uopšte ambiciozan. Šta želiš da ti sin bude u životu?
-Ja?! Želim da bude...srećan.
Nemoj sve da trpaš u isti koš!
Ono što iznervirani čovek kaže supruzi kada navuče svoje čiste, roze gaće.
Patriotizam
Kada i u najtežim trenucima smogneš snage da zaštitiš čast svoje otadzbine.
Strankinja: Au, kako ti je penis mali..Odakle si ti?
Srbin: Iz Rumunije sam..
Slavski paket
200 grama kafe.
200 grama ratluka.
Flaša vina.
Čokolada X broj dece u kući u koju se ide.
Daje se uz tri srpska poljupca. Konzumira se samo čokolada. Ostatak se forwarduje.
Patoloski lazov
Patoloski lazov je onaj koji pred vama prica pricu kojoj ste zaista prisustvovali, a vi jedva cekate da zavrsi pricu da vidite sta ce da bude na kraju.
Pavlovljev refleks
Kad toliko masturbiraš pod tušem da ti se posle digne čim padne kiša.
Dete u nama
Svetinja. Mrtav je čovek onaj kome je dete u njemu utihnulo. Ne zna za šalu, smeh.. Zna da radi refleksno već, zgrće pare, naruči hranu i to je to. Nije to loš čovek, samo prazan. Nikada neće sesti da pogleda crtani iako ima već krš godina, prihvatiti šalu na svoj račun, igrati fudbal sa klincima i zajebavati ih, biti razdragan jer je dobio čokoladicu, neće se debilisati po kući ne bi li samo zasmejao nekoga ili reći dobar dan nepoznatoj baki i dedi na ulici, jer je tako učen kad je bio to dete. Sigurno neće.
Srećom, dete u meni je neuništivo, i često ga pustim da me vodi. Tako je savršeno u toj svojoj nesavršenosti.
A u vama?
Večiti dečaci
Велика, топла бића која заувек задрже барем делић детета у себи.
Од најранијег детињства добри другари који временом постају венчани кумови.
Нежни очеви својој деци који причају најбоље приче, измишљају најлуђе игре и деле крадом по штанглу чоколаде пре ручка да мама не зна.
Бољи од ботокса јер подмлађују своје лепше половине у тренутку ђаволским погледом и широким осмехом.
Иако су често као тинејџери били одбијани као незрели, једном када се ожене, барем неколико женских срца потајно уздише: "Где ми је памет била?"
Ne ide to tako
Neutemeljen odgovor vaše majke, babe, dede, šefa ili već neke starije osobe kad predložite nešto novo. Šah-mat, jer svaka dalja diskusija je nepotrebna pošto nećete dobiti objašnjenje zašto ne može.
Eksperiment sa majmunima:
Staviš nekoliko majmuna u kavez i spustiš im bananu po sredini. Čim je vide, jedan će krenuti po nju, a ti onda leden šmrk, pa sve okupaj. Onda će nakon toga drugi da pokuša, a ti opet sve okupaj. Na kraju će zajebati bananu, a ako neki krene po nju, ostali će da ga biju kako ne bi dobili šmrk preko leđa.
E sad je vreme da se skloni šmrk.
Izvadi jednog majmuna, ubaci novog. Ovaj novi naravno vidi bananu, krene po nju, ali ovi ostali krenu da ga biju (znajući da će dobiti kaznu) i spreče ga. Sad izvadi još jednog iz stare grupe i ubaci drugog novog. Naravno, on će posegnuti za bananom a svi će početi da ga biju. Ovaj prethodni novi će se rado priključiti sprečavanju dotičnog jednostavno zato što grupa to radi.
Vadi jednog po jednog iz stare grupe, i dodaj nove i ovaj prethodni proces će se ponavljati. Na kraju, kad ih sve zameniš, imaćeš x majmuna koji gledaju bananu po sred kaveza, ali nikom ne pada na pamet da je uzme, a ako nekome i padne na pamet, drugi ga biju. Šmrk odavno nije tu, kazne nema, ovi nikada nisu dobili ladnu vodu preko leđa, ali banana se ne dira. Zašto? Pa, Ne ide to tako.
