Kad tražiš promenu prebivališta zbog čestog prebiVanja...

Jedna od stvari koja omogućava miran san.

Pretkomora muškog srca.

Što bi rekao jedan od kolega vukajlijaša: Priznajem samo poeziju koja ne koristi riječi. Ali vukajlijasu dragi, kako da ja upoznam i razumijem bez riječi čitav jedan narod samo kroz njihove gestove i tišinu? Ili, ne daj bože, rafale svjetlećih metaka?
Ne, ovo nije još jedna proruska definicija a ja nijesam još jedan beskompromisni rusofil. Ja sam samo ljubitelj poezije, one sa riječima.

Nema više svrhe definisati ženu. Ne zato što je već odavno definisana već zato što nikad nije dodefinisana. Pjesnici su se mogli uhvatiti samo jednog njenog djelića u pokušaju da je definišu- blijede ručice, toplog stopala, crnih jezerskih očiju...
I haljina. Najmilijeg eolskog instrumenta.
Kratkih, balskih, lepršavih- koje otkrivaju. Dugih- koje pobuđuju na otkrivanje. Sve one imaju svoje posebne mirise, mirise žene i sve svoje izglede, izglede boginja i muza. Ali sve one jednako zvuče. Sve haljine šušte.

Svaki pokret, i onaj ženski, nježni, lagani i onaj, opet ženski, temperamentni, nagli- prati zvuk. Zvuk trenja jednog dijela platna o drugo. Zvuk dodira glatke kože i platna, drvene stolice i platna, grube muške ruke i platna korseta haljine. Ne, tu stvarno ne trebaju riječi jer taj zvuk ruši i zidove prostorija kroz koje haljina prolazi.
Kuvarice, bake, otmene djevojke i majke su podjednako vlasnice poezije koja zvuči. A čitavi ruski romani su samo zvuk jednog šeljesta, daha povjetarca, načuljenih ušiju i naglih pogleda ka izvoru zvuka. Jer nešto nagovještava, nešto se od tog zvuka očekuje. A sve zbog toga što taj zvuk uvijek ima nešto da kaže.
A govori mnogo, zbilja više od riječi. Jačina tog zvuka će zaljubljenom muškarcu dati uvid u jačinu osjećanja vlasnice a frekvencija zvuka je naznaka raspoloženja.
Sve što treba znati je znati tumačiti. A to nije egzaktna nauka, to je poezija.

Region brijanja klasičnih homo homo balkanikusa. Suviše gej za homo četnikuse, a suviše strejt za homiće.

Bogotac među psovkama. Nije za svakoga, pošto vrlo često ume da se obije o glavu. Da bi je koristio moraš da budeš izvorni preldžija, gazda u kući inače si najebo.

Jedna od najvažnijih odlika frontmena svakog iole uspešnijeg rokenrol benda.

Огромно стопало. Обично се користи за људе који имају ноге ко хибридни пилићи- кошаркаше, одбојкаше... Негдје се користи још и термин лапаћка.

Odgovor ljudoždera na pitanje zašto je dovukao toliko drva pored kazana.

Štos koji koriste iskusne jebačice u toku dogare i kojim prosto bude okrutnog mazohistu u tebi.

Kavez za koke nosilje.

Likovi koji samoinicijativno glume moderatore na forumima i opominju učesnike.

Animalna predstava inteligentnog života.

Vojvođanski sleng koji označava neodređen broj osoba prisutnih na nekom skupu.
Neodređen je uglavnom iz dva razloga.
1. Nikome nije baš ni važno koliko je osoba prisutno.
2. Broj prisutnih se stalno menja pa niko ne želi više puta da broji.

Zveknula ga SKANIA, šleper od šurnaest metara.

Opsesija naučnika i strah alkoholičara.

Pitanje koje je dokaz da smo lud narod. 2 u 1. Najmanje!
Ko normalan sam sebe zove?
Nema tu: kako ti je ime, kako te zovu i druge logične varijante!
Jebo logiku, svoji smo!
Kako se zoveš i tačka. Odnosno upitnik.

Izraz koristimo za osobe svetlog tena, svetle kose i plavih očiju.

Pitanje koje može biti prilično uzbudljivo i napaljivo dok smo sa curom sami u sobi.

Malo sve to ima drugačiji prizvuk kad vas isto to upita Mustafa Krvojebac u mračnoj ćeliji turskog zatvora u Denizliju.

Poslednja rečenica novajlije kada ga plavci metnu u ćeliju.
Prethode joj snažni urlici, udarci o metalnu šipku kreveta i povremena suza kao znak nemoći i nepravde. Mali je gadno zaglibio, dobio pet godina rešetaka "ni kriv ni dužan".

Dakle, u pitanju je totalno nevin tip osudjen na mardjelj sa još dvojcom prekaljenih robijaša što pičke nisu videli dvaes godina. Mališa je obr'o zelen bostan. Jebi ga. Žao mi je.