Hibrid fotelje, invalidskih kolica i ajpoda.
- Da pređemo ulicu.
- Ček da prođe ovaj sa električnom foteljom.
Hibrid fotelje, invalidskih kolica i ajpoda.
- Da pređemo ulicu.
- Ček da prođe ovaj sa električnom foteljom.
Defanzivni mehanizam u obliku usklika, ljudi sateranih u ćošak bez daljih argumenata.
1) - Gospodine ne smete parkirati tu.
2) - Zašto? Zar ovo nije razumno mesto za parkiranje?
1) - Gospodine, ovo je trotoar Trga Republike, a haubom ste odrali sedam metara fasade Narodnog muzeja.
2) - ... Fašizam narode!
------------
1) - Gospođo, ja sam vaš komšija, živim jedan sprat ispod vas. Naime, vaše mačke mi svako veče ulaze kroz prozor i seru mi po posteru Nenada Zimonjića, pa sam samo hteo da vas zamolim da zatvarate prozore pre nego što legnete.
2) - Ja senilna? Pa zar smo se za ovo borili? Mrš fašisto! Živeo drug Staljin i svetska revolucija! ::pljas vratima::
------------
1) - Deco, po završetku Drugog Svetskog rata javila se parola kao odgovor na kontraideologije koja glasi "Smrt Fašizmu..."
2) - MOJ TI U ORGANIZMU!
To jest nudimo sve što ima pristojna domaćinska kuća, zato mojne mi tu izvoljevaš.
- Šta ćete da popijete?
- Ja pivo.
- I ja.
- Isto.
- Ja ću samo vodu. Ali ako imaš neku flaširanu. I da je ladna, mogao bi leda da staviš, tri kockice. I cedni mi malo limuna u nju leba ti, a još ako imaš neki list nane...
- Džamirokvaj, evo tebi papir i olovka da ti to lepo zapišeš na rajder listu dok ja odem po vops, može?
Pojava vidljiva prilikom snošaja sa cupikama teškim jedva 50-tak kila, vižljastim kao mačići, koje prevrćeš po rukama, nosaš ih na kiti uz stepenice, obrćeš ih naglavačke za stojeću šezdeset devetku... a kad treba da iz gepeka izvučeš vreću cementa od 50 kila da bi na ujakovoj terasi u Čortanovcima zakrpio popucali beton kičma ti puca i stenješ "Pu, pedeset vam majki jebem svima koji ste ga pakovali tako!"
Životni moto pod kojim žive ljudi koji iznenada dobiju priliku da se susretnu sa nečim sa čime nisu da tada. Ne znaju kako to da koriste, ne znaju šta će im, čemu to uopšte služi, ali znaju da jednostavno moraju da ga imaju. Posle to nešto samo skuplja prašinu i privlači pažnju i traži hranu.
Kao tviter. Ili deca.
Jedini čovek koji pošteno živi od kriminala.
Da je Dante kojim slučajem rođen sedam vekova kasnije, njegov Pakao bi imao deset krugova, a taj deseti krug bi bila čitaonica na Pravnom. Atmosfera je teško opisiva. Do početka proleća i đene-đene, a sa prvim udarima toplote, donja ivica dekoltiranih majica i bluza pripadnica ženskog pola teži da dostigne gornju ivicu mini sukanja, a to radi i donja ivica istih tih sukanja, i tako se stapaju u jednu linije negde na sredini tela. Sve u svemu, pola riba je golo a pola neobučeno. Buka je na nivou buke u pogonima Ju Es Stila, što je uz prethodnu stavku o golopičastim pripadnicama ženskog pola fenomenalna atmosfera za učenje svakom studentu nekog tehničkog fakulteta, kome se smučilo da gleda najbolju ribu na svom faksu - domara Stevu. Pakao je uvek bio gotivniji od Raja.
U čitaonicu ulazi TNT u obliku žene. Nosi Ustavno pravo sa samolepljivim medvedićima na koricama i 8 flomastera u raznim bojama. Istovara karton guarane i četiri milki veja na sto. Uči 3 i po minuta, zatim uzima Guči torbu sa cirkonima i izlazi napolje, jebozovno mešajući kukovima.
Zagoreli ETF-ovac, sav u goloj vodi: Izvini, ej, kolega, ko je ova bomba?
Pravnik, iskolačenih očiju od bubanja neke suve materije: Če da vidim u Ze Ka Pe-u....koji član reče?
Etf-ovac: ??? Ama, koji Ze Ka Pe, za onu ribu te pitam što sad prođe?
Pravnik: Ribu? Šta ribu??? Ijaoooooooo, 12 sati...Oliver Antić drži predavanje u Petici, aaaaaaaaaaaa, Kosovo je Srbijaaaaaaaaa ( trk napolje )
Etf-ovac: I posle kažu mi ludaci ( trza glavom u levu stranu )
U pozadini student medicine pokušava da izvrši harakiri grafitnom HB olovkom, jer mu Patologija tog dana nikako ne ide.
Turetov sindrom je, u pičku materinu, nasledni neuropsihotični poremeđaj, moga kurca, koji se uglavnom javlja kod, jebeno retardirane, dece, jebem im familiju nenormalnu, i najčešće se ispoljava kroz tikove, nabijem ih na kurac, kako fizičke, tako i psihičke, koji su najčešće praćeni i, jebem im kevu mrtvu po sred međunožnog ostatka, vokalnim tikovima. Ime je dobio po, jebenom slepčini, francuskom, jebem im mamu brkatu, neurologu Džordžu Albertu Edvardu Brutusu Žilu de la Turetu, nabijem ih na kurac sve, koliko god da ih ima.
Reč kojom se toliko toga može reći.
Telefonski razgovor:
- Ćao, šta radiš?
- Ništa. Perem neki veš i preslišavam dete istoriju, a ti?
- Ništa. Oblačim se, nameštam kosu i pokušavam da nađem onaj crni kaiš.
- Šta ima novo? Ništa. Juče mi je došla mama. Smorila me je, a kod tebe?
- Ni kod mene nema ništa, jurim po agencijama aranžman za more. Spremam se za neko ludo letovanje. Pričaću ti.
- Onda ništa, ćao.
Onaj sto samo lize i nista vise...
Zabava za ometene u razvoju.
- Sine, nemoj vise da jedeš stiropor, počinju Kursadžije.
Vraćaš se peške sa večere podružnice sindikata najeden i polupijan, usput razmišljaš kako si postao mator, kako si izgubio interesovanje za provod, kako si se nekad dobro zezao, kako ti je seksualni život sa ženom postao rutina, želiš da preduzmeš korake da to popraviš, da uradiš nešto perverzno, nešto o čemu nikad nisi smeo da razmišljaš, dolazi ti energija, prolaziš lift - trčiš na stepenice, ulećeš u stan, ne pališ svetlo, ulaziš na prstima u spavaću sobu, čuješ damare, otkopčavaš pantalone, spuštaš gaće i...
...tvoja žena ulazi u spavaću sobu i pali svetlo i zatiče tebe na krevetu, kao od majke rođenog, samo sa belim sportskim čarapama na sebi i varjačom u ruci kako si se natrtio i prdiš u usta svom stricu iz Trstenika koji stenje u snu i ispada mu jezik iz usta dok spava, a koji je došao ne bi li vam prepisao kuću na Zlatiboru jer nema nikog rođenijeg.