Nekoliko lajni kokaniđe ili spida (zavisi za šta se ima) paralelno poređanih jedna do druge i uredno spremljenih za snifanje.
- Šta je sa Dekijem, rashuktao se k'o nenormalan?
- Ma mungos sabio ceo redenik, mislim da ću da ga vežem za radijator.
Nekoliko lajni kokaniđe ili spida (zavisi za šta se ima) paralelno poređanih jedna do druge i uredno spremljenih za snifanje.
- Šta je sa Dekijem, rashuktao se k'o nenormalan?
- Ma mungos sabio ceo redenik, mislim da ću da ga vežem za radijator.
Tip koji startuje isključivo mortus pijane devojke.
- Brate, je l' se micala bar, peglala, davala bilo kakve znake života?
- Ma kak'i. Posle minut zaspala, ja obavio svoje i ostavio je tamo u jarku. Sutradan čuh kako je završila na ispiranju.
- Koji si ti nekrofil!!
Devojka koja prima goste, a i domaće. Šavija se od kurca, u prevodu, pendreči se kao da joj je poslednje. U društvu poznata kao radodajka višeg stepena. Oličenje inporta.
- Kakva je ona Vanja iz tvoje zgrade, dogovorili smo neko piće pa rek'o da mi daš neki savet?
- Hoćeš savet? Ne troši pare i vodi je odma' kući, ali ne štedi na kondomima!
- A jes'?
- Brate, recepcionerka, ona okorela! Cela zgrada je prošla kroz nju, čak i čika Žile u'vatio priliku, našao je jedared pijanu na stepeništu, posle ga optužili za nekrofiliju.
Apsurdan oblik života; ogranak nešto većeg plemena koji nedvosmisleno pokazuje da Srbi
- 1. ne uče svoju istoriju
- 2. ne uče tudju istoriju
- 3. da je Srbin seljak bolesno vezan za svoj komad zemlje kao dete vezano za majku pupčanom vrpcom
- 4. lakše nam je uterati u dupe nego u glavu
- 5. na svetu ne opstaju mudri i civilizovani, već prevashodno narodi sa najizraženijim instinktom i nagonom za preživljavanje.
Za razliku od svoje nešto pametnije braće koja su mesto pod suncem i parče hleba potražila u drugim zemljama - pa i na drugim kontinentima, Srbi u Hrvatskoj ostaju tvrdi u odluci da pokažu svetu kako je moguće ostati uzdignute glave i kada si na kolenima. Ako imaš noge...Rešeni da u trpljenju zajebu i poljske Jevreje, a nespremni na to da se poput kakvih Indijanaca ponižavaju životareći u ogradjenom rezervatu, ovi čudni sisari su svoje uporište zauzeli u sred neprijateljskog tabora koji ih vekovima proganja vatrom, gasom, tupim i oštrim predmetima i svim vrstama lakog i teškog, modernog i zastarelog naoružanja. Ali nema veze. Prirodno nenametljiv, svoju krsnu slavu proslavlja bez uobičajene pompe, trza se kada malo jače zalupi vratima, tera ženu da mesi hleb kako ne bi morao od dušmana da kupuje kruh...Ne ide na stadione, ne peče prase na dvorištu, ali se ipak potajno obraduje kada Šešelj - s vremena na vreme - zapali poneku hrvatsku zastavu.
- E ćale, porazbijali opet one ćirilične table.
- Video. Popraviće...
- Juče torcida pevala ustaške pesme, Srbe na vrbe, za dom spremni...Znaš već repertoar.
- Znam. Stoka ustaška, seme im se zatrlo.
- Maloj Milici razbili ciglom glavu u školi i urezali joj kukasti krst na čelu, eno je na urgentnom, rekla mi keva da ti kažem da je otišla da je obidje.
- Šta si navro? Igraju se deca, bilo je toga i u moje vreme. Oćeš pivo?
- Neću tata. Tata...
- Molim sine?
- A što lepo ne prodamo ovo ovde i odemo negde medju naše, u Čikago ili Sidnej? Ili u Vojvodinu - tamo sad ima kuća za 5000 eura, mogli bi da živimo ko grofovi.
- Nećemo sine. Ovo je naša rodna gruda, i deda je ovde živeo, i pradeda. Nikad ne napuštaj svoju rodnu grudu, nigde nije kao kod kuće. Zapamti moje reči vredeće ti.
- Pa da, ali pradedu su sa celom familijom bacili u jamu, jedva je živ ostao. A i deda je bio u Jasenovcu i...
- Ne preteruj sad. Oćeš pivo?
- Neću. E ćale - eno skupio se neki narod ispred kuće sa bajonetima, sekirama i buktinjama, deluju preteće. Da skoknem u podrum po pušku?
- Narod kažeš? Izadji vidi šta hoće, možda su došli da pazare onaj šporet - ajde šta si se tu ukipio, nemoj da ljudi čekaju!
Eufimizam za: dijete mi je u zatvoru. Sve češće čujam da se roditelji lijepo prave ludi iako je javna tajna da im je čedo iza rešetaka i bezeze ti prodaje drugu priču. Krenulo ga u životu, otišao čovjek za Ameriku, odlično! A on nesretnik izdržava neku kaznu ko zna zbog čega.
Tip koji dugo nije umočio, pa je ublijedio kao duh sa sjekirom.
-Tebreks kudaš to?
-Odoh malo na nudističku da skautujem.
-Džaba ti to, da si Venger ti ne bi ubo.
"Nisam ja te sreće."
- Srećno punolestvo, brate moj !! Dogodine ako Bog da, da umočiš šta !
--Heh, neće mene ta buva ujest brate...
Skupiljati nešto na prilično težak i iscrpljujući način, uz ostvarenje samo minimalnih rezultata.
-E komšo, ša mai?
-Ma evo predajem papire za penziju, peset godina radih u Slobodi, pa konačno da odmorim...
-Napreduješ li?
-Napiljah ove papirčuge nekako za 5 godina, pitam se da li će da mi dadnu penziju, a sa ovim papirom bi' mog'o šurnajst godina guzicu brisati...
Idealno pivo koje krase savršena termička svojstva. Onako 'ladno, vlažno, da po flaši kapljice klize k'o mače niz oluk. Kad ga otvoriš, a ono zapuši poput golfa kad krene u preticanje. Pa cepiš, sa merakom, jedno po flaše, odjednom. Uf.
- Komšo, aj bani na pivce, kupio sam auto pa da se počastimo.
- Al' da bude zmiče.
- Kako drugačije, molim te.
Osećati se bolje nego vlasnik hita "I feel good" je retko neverovatna pojava. Neki bi za osobu takvog raspoloženja rekli da je na drogama, što je neretko i slučaj.
- Šta ti je?
- Boli me nešto glava.
- Sad ću da ti dam nešto, ima da se osećaš bolje nego Džejms Braun.
Milina. Bog da te vidi.
Upišeš kurs nemačkog, zapališ preko grane i milinko.
Šta da se mučim da učim, prodam lepo kravu, kupim diplomu i milinko.
Trpeo sam do kuće i kad sam pustio mlaz, 'naš koji milinko.
Uleteše Pardubice iz iksa. Milinko.
Stepen dekadencije na crnogorskom primorju.
- Brate, viđi onu jahtu... 80 metara druže... Čeh neki dovezao juče... a pogle piletine što se čvari na palubi.... UH!
- Eeee, na kakve smo grane spali, da nam Česi jebu Čehinje...