Totalac
Fini naziv za nekoga čiji je IQ dvocifren.
D: Kakav je ovaj Ðura totalac.
S: Majke mi, čovek je ozbiljna pojava.
Zatvoren pistać
Gordijev čvor modernog društva. Legenda kaže da onaj ko uspe da ga otvori i pojede da će taj ostati večno mlad i život provesti u izobilju svega.
Lik1: Matori, kako meni uvek zapadnu ovi zatvoreni pistaći.
Lik2: Hehe, batice, to ti je Gordijev čvor, hehe.
:kvrc nemoćnog pistaća:
Lik2: Batice, pa nije u redu čekićem da ga otvoriš!
Lik1: Jebiga, pa i Aleksandar Makedonski je Gordijev čvor rešio mačem.
Diftongara
Razmažena klinka koja udvaja vokale. Obično živi u urbanoj gradskoj sredini.
Muoj duečko je Boaban sa Duorćola.
Hamurabi
Nadimak lika koji bi sve rešavao oma i po kratkom postupku, pogotovo posle pete rakije. Naravno, pun je predloga i rešenja.
Nekog reda mora biti. Samo čvrsta ruka, ne možeš sa stokom drugačije. Batina je iz raja izašla. Vidio bi ti da te lupe po džepu. Nije Švabo lud.
Obično puno laje, a malo grize.
- Kažem ja tebi kume, ko ukrade jaje, seć mu ruku u laktu rđavom testerom, ne bi lopova bilo nijednog u roku tri dana da sam ja na vlasti.
- Kumaro smrdiš sav na dizel što si isisao iz kamiona, ne glumi meni Hamurabija ovde.
- A to je drugo, kradem od firme, nisam od ljudi.
--------------------------------------------------------------------
- Da vidiš skeča sinoć, Mile Hamurabi se napio i krenuo lomiti po kafani jer mu je kelner greškom zaračunao sto dinara više.
- Jesu li mu zvali policiju?
- Gore...
- Nisu valjda?
- Jesu. Zvali su mu ženu. Pojavila se Leposava, Mile se otreznio u roku sekund. Kao dete ga izvela iz kafane.
- Au jadan čovek. Vidio sam da je danas sav plav, ali mislio sam da ga je neko tukao u kafani.
- Si lud ti bre, ko mu sme prići kad zapeni onako? Zato i jesu Leposavu zvali.
Četiri na pet
Najgora kletva štrebera. Kada profesor iz nekog od razloga (ružniji rukopis, neuvučen red...) ili iz čiste zabave napiše ogromnu četvorku sa sićušnom peticom u gornjem desnom uglu.
- Gde je Konstantin?
- Eno ga popeo se na prozor, hoće da skoči.
- Opet...Što mu nekad ne da četvorku pa da se konačno osmeli.
Ženski smisao za orijentaciju
Kurac, kao i ženski smisao za vožnju, logiku, vreme i odabir obuće koja je neće nažuljati. Naravno, tu dolazi do onog poznatog Dunning-Kruger efekta i većina žena smatra da su megacarevi u svim tim slučajevima, pogotovo ako im se muško usprotivi. Emancipacijo, jebem ti maiku. Ne do bog da je muško u pravu.
Na prašnjavoj seoskoj cesti se čuju zvuci puntića koji piči 70 na sat u drugoj i zvuči ko ranjeni orao. Parkira se ispred lokalnog granapa i skoro udara u nosivi stub, bog te jebo. Iz puntića izlazi Jovana Lemur-Popowsky, HR menadžer u IT firmi *Bitbajt*, obučena u kožni dopičnjak i štikle od 20 santima *bez šešira*, na radost i polzu ekipe na zidiću.
- Izvinite, *khm* gospodo, gde je ovde hotel Radison?
- Gospoja, da vi niste malo pogrešili? Ovo su Pičkovci Donji, od urbanizma imamo dve kuće ozidane ciglom i kafanu sleš granap sleš kladionicu koju ste skoro srušili tim vašim puntićem, koji budirečeno dimi dok vam mi gledamo u te nabrekle sise.
- Nemoguće, moj GPS kaže da je hotel Radison udaljen samo 10 minuta vožnje odavde te da trebam na idućem raskršću skrenuti levo.
- Gospoja, ako skrenete levo, imaćete čast upoznati Elvisa Bisljimija, cigana mečkara i njegovih 26 sinova. Tamo su se nastanili zimus, čekaju da zatopli pa da krenu na veliku jugoslavensku turneju.
- Bože, ja sam gora što se raspravljam sa ovim neukim paorima, a već kasnim na konferenciju. Duvajte ga paorčine, ja verujem svom nadmoćnom ženskom intelektu u kombinaciji s najnovijom tehnologijom.
- Tako treba, gospoja. Mi živimo ovde samo 50 godina, šta mi znamo.
Titrav
Najprecizniji način opisa fizičkog izgleda narkomana koji je prešao onu finu granicu posle koje nema povratka. To je granica kad se i on sam prestane zavaravati da može prestati kad oće i počne ozbiljno razmišljati da je bolje popušiti kurac iza kontejnera za lapo mića, nego pokušavati zaraditi pare na pošten način, a te pare će ionako otići za lapo mića. Mršav, jagodice se ističu, u očima neka ludačka vatra. Nije još propo fizički, ima ispred sebe još godinu-dve, ali počeo je titrati.
- Sreo sam Jovana iz srednje na kolodvoru. Sav je titrav, mrmlja besmislice, kaže krenuo do rodbine za Banja Luku ali mu migranti ukrali novčanik. Dao sam mu hiljadu dinara.
- Znaš li da on nema rodbine u Banja Luci?
- Znam, šuti. Bio mi je najbolji drug. Ajmo na piće negde, častim.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Na uglu Glavne i Dunavske
u moj je prostor kročila
Titrava, poput sveće slavske
senka sa njenim očima
Američke tinejdž serije
Da su ostale u Amerikama, sve bi bilo OK, ali nisu, jebi ga.
Prvo su bacali bombe na nas, a sada su počeli preko svojih kanala da bombarduju umove naše dece svakojakim retardirano-mongolidnim sadržajem, koji će ostaviti duboko veće posledice po nas od bombardovanja. Finansirane od gej-biber lobija, ove serije imaju za cilj da u umove dece usade dve ideje:
1. Gej je ok. Ako niste gej, budite barem metro, kao Džastin, što u prevodu znači:
**gej**. Ovo se odnosi na mušku populaciju.
2. Idiotizam koji je svojstven samo Amerikancima. Oba pola.
Serija k'o serija, pomisliće čovek, ali nije tako. Ove serije su karakteristične po odsustvu bilo kakvog smisla za humor, a nazivaju se humorističkim. Povrh svega pokušaji humora su sve samo ne komični, a prirodnija je koalicija Srpske Napredne Stranke i Demokratske Stranke, od njihovog osećaja za prirodnost u glumi.
Glumi se bez osećaja, bez stila, na halabuku. Ponavljamo jedan isti fazon milion puta, kao što su radili Englezi u svojim serijama. Niste vi Englezi, pa da može da vam prođe **Gud Mouning**, i da svaki put bude podjenako simpatično i smešno, kao prvi put kad si ga čuo.
Najiritantnija od svega jeste ta neka rasna ravnopravnost, pa se u seriji mora naći jedno crnče, pardon, afroamerikanče, jedno indiče, jedno japanče. A ovi beli su svi isti, Džastini u pokušaju, (da ne kažem vonabi, pu pu pomeri se sa mesta).
Posledice koje će se videti u budućnosti... Ma u kakvoj crnoj budućnosti, pre neki dan su su u Beogradu okupili fanovi Džastina. Eto vam ih posledice, a biće samo gore, jer bolje ne može da bude. Samo vi dajte deci da gledaju ove gluposti, i daleko ćemo dogurati sigurno.
- Tata vidi!
- Stani sine! Ne bacaj govna u ventilator!
- Ali to rade Amerikanci na TV-u, kada sin baci govno u ventilator cela porodica se smeje i kaže sada smo Afroamerikanci. Hahahahaha. :baca:
***Definicija je napisana za MizanTroфy!***
Samouvaljivanje
Прављење проблема (најчешће колосалних размјера) самом себи.
Глагол: самоувалити, самоуваљивати
Милица: Брате мој добри и поштени, направила сам себи проблем.
Стефан: Причај, слушам те.
Милица: Знаш кад треба да пишеш семинарски па ти професор да пуну слободу и у избору теме и литературе и свега? Е, напаковала сам себи посла до јуна, само то ћу рећи.
Стефан: Ооооо, познат ми је концепт САМОУВАЉИВАЊА
Милица: Па да, нико не може човјеку да ували ко он сам себи...
Čmeljav
Нејак, рахитичан, можда има и пантљичару, а уз то и тотално смотан.
- Види оног чмеље чмељавог, што чмељави међу оним рибама тамо, идем да га питам је л' му која сестра.
- Ти? Па ти си још чмељавији од њега, јебем те чмељавог, иди купи нам пиво.
Evrovizijski paradoks
Ove godine, organizatori su Rusiji zabranili učešće. Već sada svi znaju da će ukrajinska numera pobediti, što znači da će se takmičenje sledeće godine održavati u Kijevu. Dakle, Rusija se neće takmičiti, ali će biti domaćin sledeće godine...
Dok te nisam upoznao, mislio sam da samo mušice jedu govna
Ултра гига мега галактички одјеб сератора који у недостатку живота, посла и обавеза зајебава радни народ.
Korporatizam
Društveni nescafe klasik tri u jedan. Spajanje multinacionalnih kompanija, vlasti i vojske u jedno čineći pri tome jedno frankenštajnovsko čudovište kojemu nema kraja, a ni bijega.
Razlog zbog čega ljudi bježe od stvarnog života i prepuštaju se porocima i mašti. Vrhovna civilizacijska bolest koja je uzrok većine psiholoških bolesti, istaknuvši pri tome utjecaj tjeskobe, straha i nesigurnosti. Nevidljiva ruka tržišta, ali i nit koja nas obuzima bez našeg pristanka dovodeći nas do upitnosti čovjekove volje, odnosno determinizma.
50-ih godina dvadesetog stoljeća su govorili da ljudi neće morati raditi više od četiri sata dnevno te da će imati dovoljno vremena da se posvete svojoj obitelji i prijateljima iz razloga što će nam tehnološki napredak to omogućiti. U ovoj pandemiji smo toliko napredovali da više nismo samo ekonomski robovi zatvoreni u ograničenjima svojega uma uvjetovanim kulturom i društvom, već smo postali i zatvorenici u materijalnom svijetu kroz različite potvrde, izolacije i lokdaunove.
Evolucija
Развојни пут од човеколиког мајмуна до мајмуноликог човека. Сви сурови услови, а поготово немилосрдна глупост неодговорно одговорних довела је до овакве појаве. Да смо поново мајмуни. Хипнотисано јуримо наше мајмунске жеље које висе на штапу, који нам је окачен око врата, испред нас. И како се осећа неко ко се уклопио у тек оформљену џунглу и осам сати проводи радећи нешто бесмислено, само да би добио, уместо банане, нешто пара у замену за непроцењиво процењиво време његовог непроцењивог процењивог мајкунског живота радећи у корист мајнуна, њему једнаког физички, али не и друштвено. И за шта ради, за две киле банана по обављању дужности по сату.
Ако приметите следеће симптоме еволуирали сте до мајмуноликог човека:
- Одсуство мишљења рођеног мисаоним током, не десним кликом и копирањем
- Недостатак воље
- Одсуство идеализма
- Одсуство бунта.
Jednakost
Мењаш старе инсталације у кући. Развлачиш каблове у зиду, стављаш нове утичнице, прекидаче...
Треба ти десет прекидача за светло (претпоставимо толико, ради лакшег приказивања). Кад их донесеш из продавнице, сви су они лепи, чисти, ушушкани у оне кесице... Сви су исти. Као јаје јајету.
Онда дође време да их постављаш, да прораде, да почну да служе ономе за шта су намењени. Е, то је тренутак када читава та прича о једнакости пуца: један је за светло у предсобљу, други за кухињу, трећи за купатило... Један је стално у топлом и чистом, али га чвракају на сваких пет-шест минута; други је на хладноћи, промаји и под влагом, а пали се с мене па на уштап (подрум, шупа); онај за терасно светло још ређе... Итд. Одједном, не само да више нису исти, него су им судбине различите до непрепознатљивости.
А од чега зависе те њихове даље судбине? Од нечег баналног, скоро понижавајућег: од тога којим си их ти редом узимао са гомиле. А ти си их узимао насумице, јер је стварно било свеједно, јер су сви стварно били исти.
*Живот*.
Код људи је та различитост још израженија него код ових чвракалица из приче: од самог тренутка кад се два гамета споје и настане човек, он је један, јединствен и непоновљив. Не постоје два иста, ни у једном тренутку. Околности му одреде даљи животни пут, неко прође боље, неко горе (и, наравно, свима се увек чини да су други боље прошли од њих) - углавном, толико о свим тим причама о некаквој "једнакости" између људи.
Равноправност? За њу треба да се боримо, за њу можемо да се боримо и за њу мора да се бори свако ко има иоле мозга, иоле образа и ко иоле држи до себе. Али, једнакост?! 'Ајте, молим вас, колика човек мора да буде будала, па да се заноси тим причама!
Нисмо једнаки, никада нисмо ни били, нити ћемо моћи да будемо. Е сад, који нас је то Мајстор инсталирао и да ли нас је захватао насумице, као ти оне прекидаче када си их уграђивао, или је то ипак радио плански и са неким смислом - о томе увек може да се прича.
