Pikavac
Noć je , sve sam cigare ispušio gaseći ih na pola. Sad ide samoponižavanje : odlazim na terasu da isčeprkam predhodno na pola ugašenih pikavaca iz kante za smeće .
Fejsbuk i jutub
Туристичке агенције којима можемо да припишемо највеће заслуге за миграцију ретардa на интернет.
Зиљаве пичке, љаксери и компанија.
Nisam ja kurac našao na ulici!!
Komentar na nezasite želje nimfomanke.
-Čekaj, stoj, pauza!! Nemam daha!
-A još maaalooo ljuuuubaviiii!!!
-Šta malo? Kad sam rekao da ću 31og čekati Novu godinu sa tobom, nisam mislio na Srpsku!
-A moooolim teee...
-Mrš bre! Nisam ja kurac našao na ulici! Idem napolje da ga stavim malo u sneg... Doneću i tebi malo.
Konobarica u birtiji
Nesto slicno kao lazni zenski profil na Facebook-u
Imas veliki broj prijatelja,svi te lajkuju,dobacuju udvaracke komentare,poke-ju te,niko u stvari ne zna ko si ti,i svi bi da te .....
Sumeca tableta
Predmet koji vam svaki put uzme 100% paznje. Ne postoji dete koje je gledalo kako mu matori piju C vitamin od 1000mg i nije bilo tuzno zato sto ono ne moze.
Danas, pak, kad zakucaju tabletu iz sve snage u casu trudeci se da pogode dno njihovoj radosti nema kraja. Onda ide period okretanja tablete na dnu case, koji svi isprate sa odusevljenjem, dok tableta ne ispliva gore..
A onda dolazi na red guranje tablete kasicicom nazad na dno case, ili pokusavanje da je nacentrirate na sred case, dok se tableta stalno priljubljuje uz ivicu.
Džoker devojka
To je ona devojka koja se najglasnije smeje pred svima, baš onda kada bi najviše i plakala.
To je ona devojka koja se zajebava sa svima, smeje na svoj račun i sprda sa bolom koji nosi u sebi, ne bi li preživela dan.
Dežurni klovn koji zasmejava i teši druge, a nju niko ne teši jer niko ni ne provaljuje da joj je teško.
Ona nikom nije prijatelj već samo rezervna uteha, karta koja zamenjuje sve.
To je ona devojka koja se kad se suoči sa bivšim ili sa dečkom koji joj ne uzvraća ljubav smeje na sav glas, satire ga od zajebancije, a kad ostane sama onda plače i kida sebe.
Biti džoker devojka je za neke dar, a za neke prokletstvo.
Tautologija
"Grana" matematike koja vas sačeka na početku prve godine srednje škole.
Naviknuti na geometriju i algebru rad sa ciframa odma ulećete u nešto što više pripada logici nego matematici i mnogi se ne snađu baš najbolje u tome pa nije nikakvo čudo da pljušte kečevi.
- Te nete te nete te, te nete te...
- Druže jel znaš ti o čemu priča ova?
- Nemam pojma izgubio sam se ko dete u robnoj kući!
Prva vožnja sa ćaletom
Vožnja kojom hoćeš ćaletu da pokažeš da si zreo vozač iako si skoro položio, da ne srljaš, da poštuješ pravila i pešake i da si spreman da voziš samostalno kad god ti nešto treba.
Međutim, to je i vožnja kada ćale hoće da ti dokaže da si još uvek "zelen", da stalno ubrzavaš bez potrebe, da nisi baš upoznat sa pravilima i da nedovoljno pratiš pešake tako da još uvek nisi spreman da samostalno voziš.
Po količini nervoze kosi se sa polaganjem vozačkog ispita mada je često onaj pandur na polaganju popustljiviji nego tvoj ćale.
Tokom vožnje:
Ćale: Prebaci u treću i gledaj retrovizor.
Ti: Znam.
Ćale: Eto, za malo da udariš pešaka.
Ti: Ćale, pretrčao je na crveno, a i prikočio sam blagovremeno.
Ćale: Da, ali šta bi bilo da je sporije trčao?
Ti: Da, ali šta bi bilo da je pao meteor na njega?!
(Ćutite par minuta)
Ćale: Daj migavac.
Ti: Ima još 400 metara do skretanja.
Ćale: Nema veze, da upozoriš ovog iza na vreme.
Ti: Iza je fića, on ne može da ide brže ni pri slobodnom padu.
Ćale: E ovde ćeš levo, zgrada je iza ćoška.
Ti: Ćale, valjda znam gde nam je zgrada!!!
Razvaren
Trenutak kada ste toliko preterali sa varenjem da počinjete da umišljate da mozete da uradite svkakve stvari
Mare:E eno je veverica ,aj je uhvatimo. Dodji mala ,dodji!
Joca:Da tako ce da dodje sigurno.
Mare:Pa sta da radim ?
Joca:Pevaj kao lešnik.
Mare:Kako to brate?
Joca:Odakle ja znam , ja nikad nisam bio lešnik!
Djole:Au ala ste vas dvojica razvareni !
Sve na odloženo
Ono na šta su nas navikavali od malih nogu. Istina, uvek je na našu inicijativu, ništa ne sprečavaš, samo odlažeš.
Prvo se odlagao odlazak na spavanje dok se ne odgleda crtani, kasnije su se odlagali kontrolni i pismeni, iako smo znali da nas sledećeg časa čeka ista sudbina, sa istim epilogom. Onda počinje odlaganje izvodjenja psa u šetnju dok ne prodje utakmica, odlaganje plaćanja računa za koji dan, uzimanje robe na odloženo plaćanje..Odlaganje odlaska u vojsku, upoznavanja njenih roditelja, ovoga onoga..I sve se na kraju nekako da urediti i iskombinovati, što se mora uraditi - uradi se, dodju novi dani i na red druge stvari za plaćanje, rešavanje, obavljanje. Ali problem koji se stekne i ostane je mnogo, mnogo veći, i toliko je vremenom postao uobičajen, da ga retko ko ponekad i primeti:
Počeli smo da žiimo na odloženo. Autooptimizam u pokretačkoj snazi sugeriše da bolji dani moraju doći, rokovi imaju svoje krajeve, i kako god bude - ostaćemo živi, nemili period će proći i onda ćemo konačno dati sebi oduška, opustiti se i uživati u ljudima, prirodi, malim stvarima i svemu što je dostupno a zadovoljava nas i čini nas srećnim. I tako ljudi čekaju, čekaju:
- samo da dodje raspust
- samo da prodje septembarski rok
- samo da dodje prvi pa da stigne plata
- samo da izguram decu na njihov put pa da se razvedem od ovog bezumnika
- samo da otplatim jebeni kredit pa da malo živnemo finansijski
- samo da odem u penziju da se odmorim
- samo da otvore granice pa da putujem
- samo dase deca zaposle pa da dam sebi malo oduška, kupim nova kola
- samo da prodje ovaj prokleti rat
- samo da..............Pa će se život nastaviti, biće bolje, lakše, živeću jebote, ŽIVEĆU!
A izmaklo nam je to da se u stvari živi stalno, i danas, i sutra, i juče da se živelo. I kad je rat i kad je mir, kada se planira i kada se planovi ostvare, mimo velikih i malih ljubavi, kad smo mali, veliki, stari, na samrti..I tada smo živi.
Ne dozvolite da vam život prodje u čekanju, ukočenih udova i pogleda. Jer to što čekamo možda nikada neće doći, to nam niko ne može garantovati - u životu nema garancija.
Motike u šake, smesta!
Nama samo alat može da pomogne. Nije bio lud onaj Hića kad je stavio natpis "Rad oslobadja". Ni onaj Tito što je organizovao radne akcije. Radilo se, gradilo, sticalo, ljudi su se upoznavali i družili, i sve je nekako funkcionisalo. Nismo bili gldni, ali nismo imali ni snage da se svadjamo ni vremena da zadrignemo u masti, dosadi i perverziji. A danas nema više diktature, i ode sve u kurac..
Kramp vama treba. Kramp, čekić, ašov, lopata, motika..Zašto? Zato što ste postali odvratna bezlična stoka, jednaka u prividu različitosti. Želudci i debela creva. Ako bude i malo pravde, neće se sve okončati u jednom bezbolnom prasku - ne. Prvo će da zavlada neka opšta gvozdena diktatura. Zašto? Jer smo poziljaveli do kurca, i dokoni smo u pizdu materinu. Zbog lajkova na fejsbuku, 186 komentara na definicijama, zbog svadbi od 5 000 000 dolara, ferarija, prade, kurca palca..Zato što rad zaista oslobadja.
Ako mi zlatna ribica, jednorog, irski patuljak ili neko drugo mitološko čudo ponudi jednu želju, poželeću da budem vaš lični diktator. A onda..Onda ću da vam se najebem majki.
- Ali ja sam bogata! Imam plave krvi, uostalom i nokte sam nalakirala..
- Ovoj motiku. Onu veliku i tupu. Dalje!
- Ovo dvoje grešnika su venčali svoje dve pudlice, uz ceremoniju od 20.000 dolara. Provereno znamo da im ni na kraj pameti nisu bila deca u sirotištu koja umiru od žutice.
- Bukagije na noge. Njemu kramp, njoj ašov. I neka grade vrtić za decu. Sleduje im po komad hleba i dve čaše vode, ako se žale zazidajte ih u temelj ostalima za primer.
- Ali kako možete da budete tako surovi?
- Svet je oduvek surov. Zato je svet a nije raj. Do sad su jedni bili okrutni prema drugima, sad ću ja prema svima. Sledeći!
- Dobri moj gospodaru, da se nagodimo. Zovem se Diter, i jako sam bogat čovek..
- Bogat! Ti? HA! Pa to je sve sad moje! Na mešalicu! Jebaću vam majku ja krvavu, da vidite kako mogu magistrale, vrtići i škole da se izgrade, samo kad se hoće! I priroda da se očuva, ali ne - gospodu boli kurac! Zlato, kola, bunde, pičke, džek sa kolom, kavijar, bolinže, prcanje za pare, zavist, oholost, bezobzir..E pa sad 16 sati medjunarodnog patriotističkog rada u znoju i krvi! A kad završite ima u horu da pevate Jednog dana rešio moj tata i Odu radosti! Ja ću da vas naučim..
Pucketalo
Najlonska folija sa balončićima koja dolazi kao omotač raznih aparata, kućanskih elemenata, itd. Služi za razbibrigu u prizemnom smislu, ali nad partijom pucketanja pucketala se često znaju razviti dubokoumne diskusije o raznim filozofskim problemima. Ukoliko pred komšijinom kućom vidimo kombi nekog dostavljača namještaja, to je znak da trebamo otići kod njega i pomoći mu da ispuca pucketalo do kraja.
Mama
Najbolje zanimanje na svetu.Ako to uspete nikad ne možete da se zapitate "gde sam bila,šta sam uradila,gde mi ode karijera...".
Nenadmašiv je osećaj kad vidite svog prvenca da šutira loptu,pa se setite kako vas je u stomaku šutirao isključivo u želudac i niste mogli da jedete.
Nenadmašivo je kad vam ćerka-mezimica donese prvu peticu iz škole,a vi se setite kolicka je bila kad su vam je dali u ruke u porodilištu.
Onda vam neko kaže da se porođajni bolovi zaborave,što znate da nije tačno.Osetite isti bol kad vas rođeno dete ujede za dušu nepromišljenom rečenicom.Onda izdržite kao i na onom stolu,jer je vaše,kakvo je-da je,a mama je tu uvek da prašta.
