Jedna od nezgodnijih i neprijatnijih situacija kroz koje prolazimo u početku veze.
Ukoliko upoznajete roditelje svoje devojke, imate osećaj da svaki vaš pogled i pokret govori: "Ja krešem Vašu malu, dobru, finu i nežnu ćerku. I mogu Vam reći da uopšte nije fina i nežna".
Ukoliko, pak, upoznajete roditelje svog dečka, sve što uradite odiše rečenicom: "Da, zbog mene Vam sin traži novac za kondome tri puta dnevno. Ta sam".
Jabuchillo
Sprdnja na sopstveni račun kada prilikom upoznavanja sa drugom osobom, ne uspete da registrujete kako se zapravo zove.
- "Brate, stvarno nemam pojma kako se zove... ja kad se upoznajem, obično zapamtim samo svoje ime!"
Stil (lat. stilus — naprava za pisanje) je način izražavanja, kojeg karakterišu sve osobine po kojima se razlikuje od ostalih - najjednostavnije, ono po čemu te prepoznaju.
Čika Jova Zmaj:
Taši, taši, tanana,
Evo jedna grana,
A na grani jabuka
Kao molovana.
Željko Samardžić:
Taši, taši, tanana,
devojčice malena,
ja matora drtina,
a seks nam je sudbina.
Goran Bregović:
Taši, taši, tanana,
Taš, taš, taš, taš,
hop cup, hop cup, taš,
Jab, jab, jabuka,
jabuka je duboka
cup, cup, cupika,
paprika i bunika.
Bajaga:
Taši, taši, tanana,
na nanana nana nana
nananananana na
nana nana na
nananananana na
(ruke gore)
na nanana na
Crnogorski/hrvatski kantautori:
Taši, taši, tanana,
Srce si mi slomila,
kad si me poljubila
u noći punog mjeseca...
srce divljeg jelena,
jabuka si rumena...
(to be continued)
Izraz kojim se konstatuje statusni pad devojke u očima drugih i na hijerarhijskoj lestvici kojom ribe ocenjuju jedne druge, izazvan neosnovanim tvrdnjama muškaraca da se dotična satire od kurca gore nego jedina grupi devojka osrednjeg demo benda iz gornje Vukotrsotine.
Elem, mi samoproklamovani alfa mužijaci po difoltu od trenutka kada nam prepone zasvrbucka prva stidara, uživamo u pečatiranju devojaka. Jednostavno, žigošemo ih nazivima: dobra pička, radodajka, ne bi dala Pitu ni stidnicu da joj omiriše, itd, sve zarad lakše identifikacije seksualne komunikacije dotične sa spoljnim svetom, pa se gubljenje vremena na muvanje onih koje glume nedodirljive smanjuje na minimum.
Ipak, u tom procesu neminovno je doći do greške, pa će se uvek naći neki slinavi, otrcani džudža, koji će se pohvaliti da je otrsio neku jadnicu koja se kurca stidi i na posteru, preveći od nje kurvu par ekselans. Priča se brzo proširi, i ispadne da je devojka stišćala među nogama više palamara nego što ih je u životu videla.
-Oh, ta izvolite Marija Tajuška Vasiljevič.
-O, kako ste draga Sonja Teofilović Gogolj?
-Ta, sedite prvo, čaj da ispijemo, pa da vam se izjadam.
-Pričajte, odmah, pričajte.
-Zatekoh sinoć svoju jedinicu kako sa sve tri zadignute podsuknje u svojoj sobi besomučno zabija sebi u pičku nogar od noćnog stočića.
-Tja, šta joj je draga Sonja Teofilović Gogolj, zar ona nema momka?
-Nema, nikada i neće imati, pade mi dete pod kletvom jezika zlih, neki isprefigovani oficirčić se rastorlokao kako je životinjski kundačio za vreme njenih studija u Moskvi, te se priča, avaj, pronese i u našu čaršiju.
-Jadno, dete, stvarno, ostade tako mlado bez kvalitetnog, bogatog kurca.
-Da znate, draga gospođo, samo je neki propali službenici zagleduju a ovi gabaritnijeg buđelara neće sramotu na sebe.
-Strašno.
-Strašno, draga moja Marija Tajuška Vasiljevič, zar u najboljim godinama bez dobre jebačine?
-Žalim jadno dete... Nego 'oćeš da ti pričam kako sam guženje doživela sinoć, još mi treperi čmarni kolutić?
-Ta, pričajte Marija, tako vam Romanovih, pričajte.
Slikovit opis sadržaja prosečne ženske torbe.
Za sve one, koji se ni malo ne razumeju u kompjutere, preča stvar od kućišta.
Neki tamo glagolski oblik u već dovoljno komplikovanom srpskom jeziku koji pretvara i najčešće korišćene reči u nešto daleko pametnije i uzvišenije.
Oh, sapletoh se.
Šta to uradiste ?
Igrah igrice, blejah na internetu.
Da li sve naučiste kolege moje omiljene ?
Desetku dobih dragi roditelji.
Dobru ribu opalih prijatelji moji.
Upropastih se od vinjaka policijo moja lepa.
Poredjenje za krivu liniju povučenu lenjirom, kad vam ili mrdne lenjir il malo zakačite prst. "Ova linija ti ko transsibirska pruga".
Naime, postoji deo pruge u sibiru koji piči pravo kao strela kroz neke močvare i najgora područja, a onda skrene na jednom mestu, napravi krug pa nastavi istim pravcem, na prvi pogled, bez ikakve logike. Ipak, postoji logika:
Inžinjeri: Druže Jozefe, nemoguće je proterati prugu ovuda kao prvobitno planirano, područje je previše močvarno, i pruga će potonuti vremenom. Jednostavno, ni jedan inžinjer ne može da nađe povoljnu rutu...
Staljin: Šta koj kurac! Ako sam reko da će dide tu, tu će dide! I ako ne umete, možete samo da pređete sa nivoa inžinjera u gulag!
Inžinjeri: Ali kako?
Staljin: Kako??? Kako?? Daj mapu!
*
I tada Staljin uzima mapu postavlja lenjir na nju, vuče liniju, prelazi preko prsta pa mu malo pokvari pravac...*
Staljin: Evo!
Sled okolnosti u vašim mislima koje premotavate dok šetate sami ulicom, vozite se u busu, prisustvujete predavanju (makar fizički), čekate u redu u banci ili bilo gde na javnom mestu, a pri tom se užasno dosađujete. Onda krenete da vučete misli iz naftalina i pravite svakojake asocijacije, praveći nit toliko dugu da na kraju potpuno odlutate. Kad zađete u fazu: mišljenje u mislima, obično se setite nečeg vama vrlo smešnog,i prisutni svedoci vide budalu koja se smeška iz nekog razloga. Oni nemaju razumevanja za ovaj prisećajni smeh. Kada se postidite i svatite da ipak niste sami, skolpite neku ozbiljnu facu i nastavite dalje sa motanjem misli u nedogled.
Red u pošti. Stigla penzija, plata, računi. Stigla vama i stipendija al ostale u redu nešto sve zabole za to. Gledate onaj smorni ček, gledate babe kako se mršte u koloni, ispred vas je doduše jedna zgodna mama koja smiruje ćerkicu. Zagledate ovoj milfači u bulju i nehotično se prisećate radnje farmerki...
''Jao, bre koji je to bio blam. Aj da je bila neka mala radnja, nego u šoping molu! Zakačim onu lutku, ona krene da pada, ja je hvatam i još se izvinjavam istoj. A svi me gledaju kako vičem ''Izvinte gospođo''. Sramota. A makar je, moja cura videla da je me stvarno pojeo živ blam, pa me se sažalila, te je dala to veče. A posle spavanja smo jeli sladoled. Uf bio dobar sladoled. Bolji nego sex. Što ja volim sladoled. Jedva čekam leto. Nisam bio na letovanju šest godina bre! Poslednji put bio sa ćalom. To je bilo vreme. Ja klinja od četrnaest godina i blejim na moru i pecam. A ćale se samo dernja na mene. Tad mi je pričao, dok smo se smarali pecajući, o onome kad je pomagao ujaku na pijaci, pa ujak otišao da fasa, a ćale kao prodaje krompir. I došli neka dvojica i traže džak krompira. A što je najgore, ovaj jedan došao da kupuje a drugi je to jer on se razume u krompir. Ćale natrpa kormpir u džak, pa džak na vagu, i ne može da izmeri. Dodaje on tegove i dodaje. Nagurao na vagu 80 kg tegova, ne može da izmeri krompir. Aj kao da zaokruže na 80. On gleda ne veruje, ovi kažu može. Nose oni džak i još se pitaju kako su ojačali. Kad je došao ujak i video da je zaglavljena vaga, hteo da se upiša od smeha. A ovaj jedan kupac se još razume u kormpir. Ahahaaha, koji kreteni. Aahahaha...''
....ahahahahahhaha!-smejete se ko budala i prodorno razbijate muk u pošti. Svi gledaju u vas i pitaju se koliko ste nenormalni.
Milfača ispred skanja ćerkicu od manijaka.
Vi gledate napred i nastavlajte tok misli od krompira.
Imao bi 121 godinu i bio poprilično neupotrebljiv.
- Druže Tito, Nemačka je dve decenije posle ujedinjenja ponovo na našim granicama!! Šta da radimo dragi Maršale!?
- Zbgzkpoaggasdkls.
- Ali druže Tito, između ostalog raste i nacionalizam kod svih naših naroda i narodnosti, morate nam pomoći!
- IJGDkaflsa majku mu božju askffn.
- Doktore šta mu je?
:doktor se fejspalmuje:
To je kad završiš Gimnaziju i zaposliš se u struci.
Floskula, preuzeta iz filma “Mali svet”, a koristi se kao uvod ili zaključak, za svoje uglavnom neduhovite komentare.
1)
Zaposleni:”Šefe, je l' ovo baš moram sam da radim?”
Šef:” Da se tako duhovito izrazim, sam si se i rodio.”
2)
A:”Batice, baš mi se spava.”
B:”Brate, trebalo je ranije da legneš, da se tako duhovito izrazim!”