Je l' mogu svojim rečima?
Prevedeno sa studentskog srpskog, značila bi: "Profesore, da li mogu da pokušam da se nalupam za šesticu?".
Rečenica kojom smo u najavi žigosani.
Ali ne, ti si pametan. Imaš opšte obrazovanje (čitao si kao klinac 1000 zašto, 1000 zato) i čuo si od sedog Radeta iz čitaonice da se kod tog profe polaže i sa loše naučenom skriptom.
Ulaziš u kabinet spreman da pocepaš ispit kao litar Step soka u avgustu!.
U tebi se ne odaziva đavolčić koji bi da šapne da ćeš bre izvesti magiju iz Kabale, nego položiti. Cepaš papir iz sveske, mudro se mrštiš; obrve se spajaju i izgledaš kao Suzan Bojl.
Vadiš cedulju, samopouzdanje ne jenjava; prosipaš mudrost na koncept kao Roko Sifredi semenu tečnost u staru kuju koja nema da plati za opravku cevi u kupatilu.
Onda te prozove...i terarijum tvog uma puca, te insekti krivice sada beže na svakoga. Pa nisi ti valjda kriv šospao?
....
-Dončić, neka uđe! Ajde, kolega, sedite, dajte mi cedulju..."Mikroekonomija i institucije".
Krenite, molim..
-Izvinite profesore, jel mogu ja svojim rečima to?
-Pa nisam ja udario monopol na svoju terminologiju, haha. Slobodno!
-A? (tupava faca)
-...Ovaj, kolega krenite vi, krenite, svakako da možete!
-Pa ovako...mikro je od grčke reči μικρο što znači malo, Plotin u Enejadama koristi i za nešto što je duhom nezrelo. Mikroekonomija, to znači kao ekonomija u malom. U plotinovskom smislu te reči.
E sad, institucije...pa postoji dosta institucija, imamo državne institucije, instituciju braka...
-Kolega, da probate vi ipak u septembru, sigurno ćete tada moći bolje? (sažaljiv osmejak)
............
(izlaziš iz kabineta, hiljadu ljudi oko tebe)
-Kako pita?! Šta kaže?! Jel' te pustio??!
-E znači da ne verujete koja debilčina! Traži sve napamet iz njegove knjige da se zna, odmah te zaustavlja ako ne koristiš one njegove usrane termine! Ja izvukao pitanje "Mikroekonomija i institucije" koje sam do jaja znao, a on mene pita o udaranju monopola, znači katastrofa je, mamu mu jebem pokvarenu, to namerno rade da što više ispita za septembar ostavimo!!!
Ples uz narodnjake
1. Dignuti ruke
2. Viknuti: JAOOOOO
3. Prigrliti najblizu osobu
4. Spustiti pogled
5. Cupkati sa noge na nogu
6. Povremeno ponavljati korake 1 i 3
7. Na kraju je aplauz obavezan, bez obzira sto je muzika sa cd-a
kako usreciti zenu
Naravno da je ovo misaona imenica u svakom pogledu, ali evo mogućeg recepta. Poslao mi drugar i Kanade. Možda je to kod njih tako:
Kako usrećiti ženu??
Da bi vaša żena bila zadovoljna
Dovoljno je samo da budete njen:
1. prijatelj
2. životni partner
3. ljubavnik
4. brat
5.otac
6. učitelj
7. instruktor
8. kuvar
9. stolar
10. vodoinstalater
11. mehaničar
12. dizajner
13. kreator
14. seksolog
15. ginekolog
16. babica
17. psiholog
18. psihijatar
19. terapeut
21. organizovan
22. dobar otac
23. veoma ČIST
24. simpatičan
25. sportista
26. osjećajan
27. pažljiv
28. džentlmen
29. inteligentan
30. sanjar
31. kreativan
32. mio
33. jak
34. pun razumevanja
35. tolerantan
36. oprezan
37. ambiciozan
38. uspešan
39. hrabar
40. odlučan
41. poverljiv
42. poštovan
43. strastven
44. ljubazan
45. sklon kupovinama
46. nesklon pravljenju problema
47.veoma bogat
48. nezahtevan
49. onaj što ne gleda druge
takođe morate voditi računa o tome da:
50. ...ne budete ljubomoran
(ali ne i nezainteresovan)
51. ...se slažete sa njenom familijom
(ali ne previše )
52. ...joj ne ograničavate slobodu
(ali se ipak zanimate gde to i s kime izlazi)
Također, veoma je važno:
53. Da ne zaboravljate na značajne datume:
(venčanje, zaruke, prvi susret...)
- godišnjice mature
- imendane
- menstruacije
Nažalost, čak i ako beuslovno prihvatite ove instrukcije, to vam neće biti dovoljna garancija da će ona biti 100% sretna, jer bi se mogla osećati prikraćena životom u jednoj tako zagušujućoj bračnoj perfekciji i zbrisati sa prvim kurvinim sinom, boemčinom,
pijandurom ili folirantom na koga naiđe.
Kako usrećiti jednog muškarca?
1. Daj mu!!!
2. Daj mu kad god želi!!
3. Daj mu i ako ne želi!!!
Zaista nije
Moja bivša riba
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Post-ispitni doživljaj
Trenutak kada posle ispita dođeš kući, skupiš hrpu papira, lepljivih listića, skripti, izrezanih otpadaka od puškica, par markera i ukloniš sve iz vidnog polja, a na računaru pogasiš sve tabove sa forumima, otvorene prozore sa prošlogodišnjim rokovima, ukradenim pitanjima i evo-vidi-kako-sam-ja-to-uradio slika.
Možeš čak i da osetiš kako serotonin juri kroz krv.
Profili studenta
-"Studiram da bi studirao" profil:
Oni ljudi koji nemaju pojma zašto su upisali fakultet. To su ljudi koji su faks upisali da bi pobegli iz provincije i došli u Veliki Grad čisto da bi kupili godinu dana neprekidne zabave. Opijanja, drogiranja, kurvanja. Svesni su da će biti vraćeni u vukojebinu iz koje su došli, pa eto da bude da su uživali bar malo u čarima bluda i nemorala. Moguća je i varijanta da su upisali nešto samo zato sto je njihovo društvo to upisalo, pa kao ajde.
-"Učio sam veče pred ispit" profil:
E, ovo je već kategorija užasnih, iskompleksiranih štrebera koji gisto ništa ne uče, a ređaju desetke. Uzrečica im je "Padam 100%". Vole da se hvale i da sole pamet svima, kako je ta materija u stvari jako laka, i kako treba malo da se nauči.
-"Proračunat" profil:
Matematičkim putem izračuna koliko je 60% knjige, i to nauči, izađe na ispit i možda ih ukenja, ako ne, e onda sledeći rok izlaze opet, samo se preslišaju tih 60% gradiva, i ne pada im na pamet ni stranu više da nauče. Pa će jednom da im se posreći. To su tipovi ljudi sa kilometrima nerava skupljenim u klupko bez kraja.
-"Zmija" profil:
Hladnokrvni prevarant koji će da ubedi i najzajebanijeg profesora da zna, iako relano ništa ne zna. Poseduje sposobnost izvrtanja tri rečenice u hiljadu različitih oblika. Čini se da je nešto rekao, a ništa nije rekao.
-"Trep-trep" profil:
To su uglavnom ONE. Mačkice koje idu na ispit sređene u fullu, sa kilo šminke i ispresovanom kosom. Retko kad znaju dovoljno, ali veštim vrtenjem pramena kose i trepkanjem njihovim neodoljivim okicama, nekim čudom prolaze.
-"Smrdljivi" profil:
Ovo su oni koji pričaju sledeće: "Toliko sam učila da nisam stigla da se okupam, vidi koliko mi je prljava kosa". Suština ovakvog profila studenta je ta, da oni verovatno ne uče toliko nego pola vremena telefoniraju, bleje na netu i piju kafu sami sa sobom i samo se tripuju da zaista nešto uče.
-"Istripovani" profil:
Oni se pitaju, kako su toliko učili, a nisu položili. Često pričaju za profesora da je debil koji ih je uzeo na zub. A realno, negde u dubini duše znaju, da u stvari ne znaju, samo plaše narod za nigde ništa.
-"Derodupači" profil:
Oni koji priznaju da su odrali dupe dok nisu položili ispit. Njih je najlakše ceniti, jer znate da vas ne zavlače već vam kažu iskreno. Njima svi zavide jer nisu lenji da uče, svi bi voleli da budu kao oni, ali niko ne može.
-"Stara slava" profil:
Prve dve godine su puno učili i imaju sve desetke, a posle je bilo malo učenja i prepisivanje ocena. Njima se uvek desi da umesto sva tri pitanja, profesor postavi jedno i kaže: "Kolega u redu je, vidim da znate".
-"Stari" tip:
Od vajkada prisutan. Njihovi roditelji su na pozicijama i znaju pola fakulteta jer su to stara kumstva ili rođaci. "Moj stari poznaje dekana". Njima je super jer umesto cele knjige u najgorem slučaju uče pola.
-"Zamlata" profil:
Uči sve, ne daje ništa jer ne shvata da fakultet nije srednja škola nego ozbiljna ustanova. Oni idu na sve moguće sekcije ili negde gde mogu da budu primećeni. Pohađaju sve kurseve, i samo se zamlaćuju.
-"Frajer" profil:
Taj sve stiže. I da ima ribu. I da izlazi. I da se opija. I da ga vole svi. I da mu se svi šlihtaju. I da daje godine u roku. To je profil blagosloven harizmom. Druži se sa sličnima.
-"Brankov most" profil:
Svaki put kad okine ispit ili godinu priča da će da se ubije. Pada u depresiju i jako je često da menja fakultete. Prvo je studirao FON, pa je prešao na DIF, i završio na Visokoj Poslovnoj ili nekom od privatnih.
-"Keš" tj. "Priznanica" profil:
Oni koji urgiraju. Plaćaju korumpiranim profanima i završavaju školu. U ovu kategoriju spadaju i pojedini privatni fakulteti, u kojima ako platiš ratu na vreme, završio si posao.
-"Večiti" profil:
Lik kog sretneš na hodniku i misliš da će ti predavati nešto, a on je u stvari zamrzao godinu 10x ili jednostavno voli da utvrđuje gradivo.
-"Megatrendlije" profil:
Ispit kraći od ove defke.
Plavi
Sportisti Jugoslavije/Srbije i Crne Gore/Srbije bez obzira na boju dresova.
Reprezentacija Nemačke je u belim dresovima i napada sa desna na levo, dok su plavi u crvenim dresovima.
Poverenje
Ono što žene imaju u svoje debele, dekintirane i odavno oćelavele muževe.
-Gde si bio?
-Kod ljubavnice.
-Ne laži! Bio si na poslu!
U suštini, ništa se posebno nije promenilo
Pomisao nakon punjenja 18 godina i realnog sagledavanja stvari.
Još uvek živiš s' ćaletom i kevom, keva ti i dalje sprema klopu i pita te dvadeset puta dnevno "Je l' si gladan sine?", ćale te i dalje finansira ali sada ti zbog tih osamnaest, osamnaest puta više nabija na nos tu činjenicu,počinje da te sve češće zove "konju", deda ti stalno priča kako je on u osamnaestoj već godinu dana bio u jugoslovenskoj ratnoj mornarici i kako je u to vreme tvoja baba bila već u blagoslovenom stanju, imaš ličnu pa možeš u Mozzart kladionici da uplatiš tiket za 50 kinti,možeš da se oženiš?!, da glasaš, mada ne vidim svrhu, da pri ulasku na sajt na kome piše "I am 18" klikneš "ok" bez laganja, podigneš besplatne akcije i s' njima kupiš pola gajbe piva, polažeš za kola ali u većini slučajeva voziš pod nadzorom šefa kuće-ćaleta jednom nedeljno naravno, pretiš u prazno istom da ćeš otići od kuće zato što ti i pored činjenice da imaš VELIKIH 18 i dalje određuje gde ćeš da ideš i kad ćeš da se vratiš, na šta dobijaš samo njegovo "Ma puca mi kurac"!
Normalna devojka
Ideal svakog muškarca. Devojka o kojoj sanjaju, ona koja bi bila uz njih u dobru i u zlu. Ona kojoj se poveravaju, ona koja brine o njima i koja ih voli bezuslovno. Ona koja se ne šminka previše, oblači se pristojno, lepo je vaspitana, dobro kuva i ume da sluša i savetuje. Medjutim, kada je pronadju, dodeljuju joj titulu najbolje drugarice.
- Deki, znam da si smoren, ali digni glavu gore, znaš da uvek možeš da računaš na mene. Ako ti bude trebao razgovor, znaš da uvek možeš da me zoveš pa makar bilo 3 ujutru. Adje, dodji kod mene sutra, praviću ti palačinke.
- E, car si. U jbt, izvali onu plavušu, kakva pi*ka. Kakave sise, jaaaaaao, oženio bih je!
Buntovnik bez razloga
On mrzi mejnstrim, jer je mejnstrim. On mrzi alternativu, jer je i to nekakav strim. Pošto je većina muzike ukalupljena u struje slušalaca(koje takođe mrzi), on sluša poljski grandž i nepalski tehno. On ne gleda TV, jer je TV oružje komercijale. Ne izlazi često, jer mrzi okupljanja. Ne priča mnogo, jer ne bismo razumeli. On je ambiciozni individualac koga zanima samo usna harmonika i pećinsko slikarstvo. Ima planove i zna tačno šta hoće... Dobro, i da ne zna šta hoće, sigurno zna šta neće: trofaznu struju, crveno meso, bilo koje meso, začijenu hranu, filmove snimane posle Drugog svetskog rata, voće iz uvoza, devojku, šampon sa aminokiselinama, krofne, kućnog ljubimca (mejnstrim), odeću sa brendom, životinje, vanzemaljce, aromu ananasa, religiju, ateizam, gradski prevoz, horoskop, politiku, medije, sokove sa zaslađivačima, Komunističku partiju Nove Jugoslavije, sir... Živi u ubeđenju da je nekoga briga šta radi.
Tipovi likova na svirci
Distinktivni kriterijum je ponašanje u masi.
Bubnjar - Svira imaginarne bubnjeve. Najčešce za šankom, ili tik uz bend, ako je ekstremista.
Gitarista - Prati bubnjara, koji mu odrzava imaginarni ritam u sviranju imaginarne gitare. Dok traje solo, može da bude opasan po okolinu. Mož' nekom oko d'iskopa.
Vojislav Koštunica - Ne radi ništa. Nepomičan je celo veče. Obično se nalaze u grupama i uz sebe imaju jednog Gluvonemog (pleše neprimereno uz svaku pesmu). Slični su
Predatorima - Ignorišu sve, osim potencijalnog ulova. Apsolutni lock-on-target.
Boris Tadić - Gej prijatelji. Dolaze sa drugaricama i neizostavnim ešarpama. Glavna karakteristika ima je da se, pri kontaktu u masi, svima izvinjavaju.
Alternativci - Suviše su kul za svirku, pa su se popeli na drvo preko puta i tu piju sok od brusnice, jer je sve ostalo mejnstrim.
Žiceri - Teku kroz masu u neprestanoj potrazi za cigaretama. Paklica im je kao šahovska tabla.
Narodnjaci - Jedno veče apstiniraju od Džeja, pa dođu sa zastavom Srbije na svirku i sve vreme teraju bend da svira Yu grupu.
Fenseri - Zaglavili su na svirku jer klub FENIX bio na prinudnom stend baju usled neplaćanja reketa. Trudeći se da se uklope, pokušavaju da hedbenguju, što izgleda kao zabacivanje kose Džastina Bibera.
Odvratni znojavi polugoli debeli likovi - Nalaze se većinom na svirkama na otvorenom. Njih ćeš prepoznati i bez gledanja, po kiši telesnih i alkoholnih tečnosti koja ti pada po licu. Taman kad pomisliš da ne može biti gore, počinju da se trljaju o tebe.
Klinci - Jedu govna.
Priprema bračnog para za odlazak na proslavu
U svetu:
Proveravanje da li je:
1. pas dobio svoj sladoled.
2. klima podešena da održava temperaturu.
3. pegla/mikrotalasna/veš-mašina isključena.
Kod nas:
1. Utvrđivanje da nose slavljenicima poklon iste vrednosti kao nekad dobijeni poklon od njih.
2. Opraštanje od para koje moraju velikodušno pokloniti.
3. Dogovor ko pije, a ko vozi(neizostavno).
Pesma o liku što je počeo da se drogira
Priču otvara tugaljiva tema na violini u stilu Godfathera, koja tupi tokom cele cenjene kompozicije, onda se iz nekog razloga čuje grmljavina, a zatim se ubacuje kvazi-depresivni buzdovan, pesnik sa betona sa filozifijom "poezija je za pičkice" i neandertalnim duboko grlo glasom koji nas upoznaje sa tragičnom sagom.
Posle neizbežnog flešbeka iz klinačkih dana kad je njemu i ortaku-protagonisti njegov ćale donosio smoki iz Slovenije i retke klikere, dolazi oštar kambek u surovu sadašnjost, gde ih je bezobrazno vreme razdvojilo, pa je ovaj tužan(a tu negde ubaci i plavookestarski patetičnu “uvek sam bio tu za tebe” repliku, čisto da deklarisani mačomen pokaže svoju nežnu i ranjivu stranu).
Onda malo ide violina na prazno, da se slušalac uživi u trip urbanog vuka-samotnjaka (koji nije u šumama severa), pa nastavlja o prvim buksnama i ribama i te noći smo se potukli zbog nje, al to ništa nije bitno sad. Sledi dramska pauza pre famozne brejktru rečenice u kojoj saznajemo da se ovaj bode, i tu uleće featuring riba sa šatro-dubokoumnim refrenom koji nosi sveremenu teološko-filozofsku epifaniju sa samog vrela života, pa opet violina na prazno, dok se oporavimo od kreativnog šoka.
U drugoj strofi, pošto je temu manje-više istrošio, prosipa random ulilčni žargon i izlive sentimentalnosti tipa mi smo bili i ostaćemo ekipa, dok kiša ronda po vrelom gradskom betonu,i onda je završi još jednim brejktruom gde čujemo da je ovaj probao da se skine sa igle, ali je nekako usput umro, pa je opet ovom žao na betonu i zato je rešio da ćuti, kad su ga gorke suze ophrvale. Riba opet epifanira, a on to isto šapuće za njom jedno dvaput i promrmlja neku epitafnu posvetu, ostavi malo violinu da tandrlja onu Super mario melodiju od šes' tonova(opet uz grmljavinu) i utom mu istekne vreme u studiju.
...i to se tako vrti dok ne naiđe novi opasan reper inspirisan ovim prvim koji je u međuvremenu naštekao kintu da snimi svoju asfaltnu sonatu na koju će klinke da svršavaju.
" Uvek kad je kišni dan, u naš kraj ću svratiti
i sedeću dugo sam, a ti se nećeš vratiti!
Druže, sve je gotovo, naši dani prolaze!
Srešćemo se ponovo, tamo gde svi odlaze...(violina)"
Izdavanje knjige
Probudiš se jednog jutra i rešiš da budeš pesnik. Šta fali, sve što ti treba od opreme je tastatura, a otvara ti bezgraničnu mogućnost da plasiraš svoje mišljenje o savremenoj kulturnoj svesti, većinom bazirano na tome što si revoltiran jer niko na tebe ne obraća pažnju čak ni kad nateraš kosu na urbano.
Pa sedneš i zapišeš pedesetak pesama. Hej, i nije to tako teško, samo treba da zvuči dovoljno alternativno. Hm...
Ti si list breze otrgnut vetrom komercijale koji se bori protiv zlih cunamija mejnstrima. Ti si stidljivi cvet u prašini izopačenog društva.
Oh, ti si tako zaljubljen u boje duge, hipi pokret, i zvučiš tako anarhično i alternativno u svojim skejterkama sa pertlama u boji, dok ti vetar leluja kroz raskopčanu košulju u bojama Benetona.
Naslov treba da bude jako talentovan, kao ti. "Delić beskraja"...Da, to će odraditi posao.
Šta ti dalje treba?
Samo doktor književnosti bez posla, doktorirao na privatnom poljoprivrednom univerzitetu negde u šumama Bosne(gde i danas živi), priznat taman toliko da niko ne sme da ga tuži za obmanu javnosti kad se potpiše sa titulom.
Našao si ga?
Divno. Sad će on za tebe da lobira kod masnog brkatog direktora firme koja proizvodi granule za ovce, a ovaj će se mašiti za džep i pljunuti šaku jevreja umazanu od bureka.
Svašta, pa uvek se nađe za mlade talente! Knjiga odmah ide u štampu. Ovaj iz šume radi ti lektorisanje i proveru kvaliteta...Papira, naravno. Ko još proverava pesme...
Promocija. Još jednom plaćaš šumaru da drži govor. Cela tvoja rodbina je navalila k'o siroče na vruće galete, a, pored njih, u ćošku je i neki siroti namernik koji proklinje sudbinu što ga je baš tu sklonila od kiše. Debele tetke te slikaju dok počinješ naštrebano izlaganje prejebanim Andrićevim citatom, keva ti isplače Amazon radosnica, a ćale te gleda strogo i ponosno. Hej, pa postao si čovek!
Tvoja sreća dostiže vrhunac dok deliš potpisane primerke knjige za koju posle te večeri niko neće čuti i na čijoj prvoj strani ispod posvete piše "Neka i vaša ovca jede za malo novca".
Čestitam, umetniče.
Kritičar pesnika javno vređa
Naslovna strana Kurira nakon emisije “Nedeljno popodne” u kojoj je Karleuša poručila Ceci da joj je muzika jadni kič, Marina Tucaković joj rekla da ćuti, jer ona obema piše pesme, na šta je Isidora Bjelica dodala da su stilski nedorađene, a onaj lik što je napisao “Tajne srpskog džet-seta” samo ih je džedajski mudro posmatrao.
A bubne opne je terorisao gromki smeh Lee Kiš, povremeno izlazeći van zgrade i plašeći lokalne mačke, prosjake i jednog zalutalog rakuna.
Žikina šarenica
sinonim za apsolutni haos.
U istom trenutku aktivno je pola gostiju u studiju. Kate radi škola karatea iz Lazarevca, manekenke pokazuju najnovije šik-modele iz domaće modne industrije, voditelj Žika intervjuiše eminentnog privrednika iz Bele Palanke i tamburaški orkestar iz Kanjiže izvodi obradu ''Smoke on the water''. Svoj nastup čeka politički analitičar i prijatelj Srbije iz Belorusije, dobitnik nagrade ''najbolji uzgajivač krava u Srbiji''(naravno, sa svojim uzgojom), primadona Beogradske opere, folklorna sekcija iz Kusadka i glumačka sekcija O.Š.''Dimitrije Tucović'' iz Čajetine sa šaljivim skečom.
A ostalo je još 2 minuta do probijanja termina.
A: Kako ti je na poslu?
B: Kako mi je na poslu? Apsolutna ludnica...Ne zna se ko je lud, a ko zbunjen. Direktor nikad nije tu, uvalio mi je da obučavam njegovog sinovca sa sela. Došla nam je finansijska, ja ne znam gde su sva dokumenta, a danas u 3 treba da dočekam poslovne partnere iz Italije na aerodromu. Budžet za njih mi je NULA, a svi hoteli u gradu popunjeni. Moram da ih smestim kod mene na gajbu, znači sledi i razvod...
A: Znači, ludnica...
B: Ma još gore...Žikina šarenica
Pesme Željka Samardžića
1. strofa:
Ja sam matori jebač u najboljim godinama, menjam žene k'o gaće, sva memorija na mobilnom mi ode na imenik (Ema, Ena, Ela...), prošao sam mnogo toga u životu i iskustva mi ne fali.
2. strofa:
a) Ti si jedva punoletna (barely legal :-P ) i od svih na svetu si se zakačila baš za mene zato što sam nenormalno dobar matori iskusni jebač, a meni neprijatnooooooooo... Ali i u dete mož se mete...
b) Ti si žena starija - u najboljim godinama, a i ja sam stara kuka, znamo se ti i ja odavno, ali ti si sada udata i imaš decu od kojih jedno nosi moje ime da te podseća kad sam te pratio na (upisati prevozno sredstvo) za (upisati mesto)...
Refren:
Ja sam matori iskusni jebač sa setom u duši, generacija mi se malo osušila, ali u mene ne treba da sumnjaš nego svrati da slušamo ploče, širi noge da čiča zaore, pa da vidiš Kraljevića Marka...
3. strofa:
Zajebi sve, dođi čici, godine nisu bitne - videćeš iz izloženog, u naponu sam snage i volje, život je samo jedan, dođi da razmenimo iskustva i telesne tečnosti!
Naravno, Željko je daleko suptilniji, ali opet, ja nisam iskusna matora gidža i ne čupam obrve...
Tera kosu na urbano
Он је дете града.
Он има осећај за уметност, нарочито авангардну и урбану. Он носи арафатку, и то не само зато што је модерна, него зато што нешто значи. Он носи СМБ кепи, јер се слаже уз арафатку и такође нешто значи. Он носи и браду, јер и то нешто значи. Он свира. Он не мора да свира, али воли фјужн.
Пада у космополитски севдах уз Депеш Мод. Србија му је мала, али му је Београд велеград.
Он је неконформиста у границама укуса. Он је тако изнад свега. Он разбарушује косу тако да му шишке строго и усклађено, али необавезно, падају до обрва.
Он тера косу на урбано.
