žal` za mladost
Fudbal sa društvom - PES
Druženje na ulici - Facebook
Alfred Jonatan Kwak - Yu Gi Oh
Porodično Blago,Bolji život - Jelena,Ljubav u zaledju
Sega - Pentium
Tempo - Kurir
Čunga Lunga,Shock - Orbit,Stars
Sličice - Send Gift(facebook)
Rumenko - King
Mikijev zabavnik - Scandal
VHS - DVD
Walkman - mp4
Žandari i Lopovi - Counter Strike
Tropicak Heat - Prison Break
LAKU NOĆ DECO!
Hvala Vam za divno djetinjstvo:
Slavko Tatić
Nada Blam
Vlastimir Djuza Stoiljković
Nikola Simić
Miodrag Ž. Vučković
Crno more
More na koje srpski radnik ne zeli da ide.
-Gde ces na more?
-Kakvo crno more,struju nisam platio za februar!
Vatanje
Vatanje ili vatačina je malo zastarela radnja u svom izvornom obliku a realno je to samo žestoko raspirivanje mašte (ili sam ja zastareo). Obično se dešava izmedju pripadnika suprotnog pola na žurkama, po ćoškovima, dočecima Nove godine (u onoj sobi gde su jakne svih gostiju nabacane na krevetu). Može da bude i u školskom wc-u, ili wc-u nekog kluba.... Dešava se uglavnom preko odeće sa dodirivanjem ženskih grudi pod obavezno i u retkim slučajevima, dešava se i dodirivanje polnih organa, što se kad si klinac, skoro smatralo za pravi pravcati seks... Danas, u ovoj eri (ubi nas ovaj internet i kablovska), vatanje je sve manje upražnjava. Tu su reči i radnje kao što su peting, felacio itd...
-Pušiš?
-Ne, samo se vatam.
Moj čovek
Ortak koji nas razume bez i jedne izgovorene reči.
Šta ima za piće?! Samo pivo a?! O pa doneo sam ja Vinjak!
To je moj čovek. Idem po čaše...
Skobalj
Ružnija od krndelja, a lepša od nejeba. Za razliku od krndelja ni alkohol ne pomaže.
Ne može se opisati.
Ko za krst da plivam
Када је вода за купање превише хладна.
- Ајде, шта гледаш у воду?
- Па хладно ми...
- Па дошао си да се купаш, јеби га, базен ти је такав... Знаш шта, кад будемо ишли на неку бару, зваћу те...
- Јебемти, па хладна је много, ко за крст да пливам!
___________________________________________
- Сте ишли на плажу данас?
- Јесмо...
- Каква је вода?
- Хладна, ко за крс` да сам пливао!
Kupovina iz fotelje
Kada pošaljem mlađeg burazera do prodavnice po nešto slatko.
Poštarinu naplaćuje u vidu kesice sličica.
Poslednja igra leptira
Čudan osećaj u stomaku kada ste napokon shvatili šta vaša, sada već bivša devojka, pokušava da vam kaže.
"Mojsije" osećaj
To je onaj osećaj kada pešaci čekaju zeleno svetlo na semaforu. Automobila nema a crveno svetlo nikako da se transformiše u zeleno i niko nije toliko jebeno moćan da pređe ulicu. Ljudi i dalje čekaju, neizvesnost je u njihovim glavama. I tada, tada dolaziš ti, sa moćima pobesnelog vepra i mudima velikim poput turskog topovskog đuleta...
Bez ikakvog razmišljanja prelaziš ulicu. Masa koja je do tog trenutka čekala, kao penzioneri u banci Inteza, kreće za tobom iako tebi na leđima ne piše "Come with me if you want to live", ne znajući da li ih vodiš u propast ili koji već kurac.
Razlozi za žensku nervozu
Kada treba da dobije, kada je dobila, ili kada dugo nije dobila.
Inače su kul.
Naši smo
Izraz koji opravdava to što smo stoke na porodičnim veseljima dok jedemo hranu.
-Izvini što ja ovo ovako rukama uzimam.
-Ma slobodno,naši smo.
Kardinalna greška seoskih fudbalskih liga
Običaj da se, po ugledu na premijer ligu, kalčo i ostale vrhunske lige, utakmice igraju nedeljom. I dok se u prvim ligama takmiče timovi u kojima igraju odgovorni i dobro plaćeni profesionalci, u našim beton i džej ligama uglavnom igraju mladi izgovori za sportiste, koji u suštini vole fudbal, ali ne mogu da se suzdrže od odvaljivanja alkoholom subotom (vikend jebiga).
Treneru ostaje jedino da se nada da su igrači rivalskog tima sinoć popili više od njegovih. Ako rešiš da suspenduješ pijane, nećeš imati igrača ni za prvu postavu, tako da trenerima ne preostaje drugo do da gledaju kako im komirani igrači pogubljeno trče po terenu, peglaju kraj aut-linije, i cilj im nije da pobede, nego da živi dočekaju makar poluvreme.
- Pedja ti si trezan, ti čuvaš desetku. Ja ću sedmicu, sinoć sam bio sa njim kod njega u selu u kafani, dobrano smo se upropastili. Pa da ne mučimo jedan drugog, nama dvojici i nerešeno odgovara - mi ćemo polako..
Trut
Trut je pčela, koja je shvatila da joj je za kilogram meda potrebno 60000 puta da izađe iz košnice i svaki put preleti po 800 metara, a isti na pijaci košta 400 dinara , tako da mu se jebe za med, već po ceo dan oštri kurac i čeka da oplodi jeftinu radnu snagu.
nick i nadimak
Nick je ono što ti misliš o sebi, dok je nadimak ono što obično jesi, sviđalo se to tebi ili ne.
- Žabac koji ti je nik na forumu?
- Kazanova, a što pitaš?
Instruktor vožnje
Јединствена врста човека која на саобраћајном ланцу исхране лежи негде између нервозног таксисте и тру камионџије. Недовољно зајебан да некоме олупа главу пајсером, али превише надркан да било коме опрости скретање без сигнализације. Лик који је педагошку струку калио на борбама петлова у Кнежевцу и чији је праг толеранције танак колико и гуме на његовом Југу. Посао му се претворио у хоби, а хоби у посао.
- Ајде друга, ето ти га лежећи. Гас, гас, терај у трећу. Кочи!
- Шт...?
- Успори, јебо те отац луди, гледај је! Јаооо, како се утегла, још у наранџастом. Растрго би је, сунце јој јебем. Обожавам наранџасто, још кад су тако младе, мајку му... Јел се курваш ти?
- Молим?
- Разумем те ја, поштен си ти човек, шта ће ти курва. Ајде трећа. Знаш Арсу из Петнестице?
- Зн...
- Ја и он се стално курвамо, зато смо тако и добри ортаци. Мигавац, лево. Какву сам малу навато прексиноћ, одро сам је од курца.
- Да настављам право?
- Пешаци су говна, најгора сорта људи на планети, запамти моје речи... А? Да. Све пизда до пизде. Стани овде, морам тикет да уплатим.
- Шта играте, уторак је?
- Швеска друга, мали, све зицер до зицера.
Sportska elegancija
Stil oblacenja smisljen u Srbiji 90-ih godina. U pocetku se pod sportsku elegenaciju smatralo imati skupu trenerku, bele patike i bele carape. Zatim su primati evolirali i poceli da nose farmerke, dukseve i patike. Zatim je evolucija dostigla svoj pik i doticna gospoda trenutno nosi farmerke, kosulje (OBAVEZNO ISPASANE a da su pri tom gornja 2-3 dugmica otkopcana) i naravno neki "sportski" sako. U stvari to je stil oblacenja koji tacno ne moze da se definise odredjenim odevnim predmetom, ali svakako osoba koja voli da se oblaci "kezual" ce reci da je sportski elegantna. U svakom slucaju izraz je totalno idiotski.
Sam termin sportske elegancije su najvise koristili pevaci, fudbaleri i tv voditelji.
Voditelj: "Savo, koji je tvoj omiljeni stil odevanja?"
Savo Milosevic: "Aaaa...Mmmm....(glupi rici i zvuci koji su karakterisali Savu)...M...Paaaaa...sportska elegancija, ono taj fazon."
Jelena Bacic-Alimpic: "Pa dobro, reci nam Sasa, koji je tvoj fazon oblacenja?"
Sasa Kovacevic (mlada zvezda u usponu bez ijednog hita, ali svi pisu o njemu posto je sladak i sportski elegantan): "Pa ja sam za neke opustene varijante, ono - sportska elegancija."
Jelena Bacic-Alimpic: "A ti Chedo?"
Cheda Chvorak: "Pa i ja sam isto za taj fazon. Ono u tome se osecam najprirodnije."
Zatim se pogledi upute ka Dzeju.
Dzej: "Pa boli me kurac, ja sam bre covek ciganin i time se ponosim. Keve mi. Mis`sim boli me patka za stil oblacenja, ja sam ciganin i svoj covek. Ono, pazi, kao ja volim ono sve sto voli svaki normalan covek, ali ja nisam normalan, posto sam ciganin. Hi hi hi hi hi"
Publika umire od smeha, Alimpicka je odusevljena... Svi se radujemo i tapsemo njegovim provalama. Zatim Dzej nastavlja.
"Ali ono kao u fazonu, volim ono kao tu jebes joj mater, sportsku eleganciju, ono neki dzemperic, farmerke, gilje, ma ono taj rad. Mamu im jebem. Hi hi hi hi hi." Publika nastavlja da se odusevljava.
Vožd
Srpska titula. Ova srednjovekovna reč zapravo je neprevodiva na savremeni jezik - vožd nije isto što i vođa. Između ostalog, zato što reč "vožd" uvek ima samo pozitivna značenja.
Zvonjava fiksnog. Mladji brat od tetke sutra ima kontrolni iz istorije, pa zove da pita šta je to "vožd".
-Zdravo brate, je l' znaš šta je "vožd"?
-Titula neka jebemliga, šta će ti to?
-Ma imam kontrolni, a nemam pojma. 'Ajd pitaj ćaleta jel zna, ako je tu?!
(Matori gleda fudbal i mrsi muda u fotelji)
-Ćale, šta je to "Vožd"?
-Ko pita?!
-Joco mali!
-Znam! Kaži mu da je to kafana koju je njegov ćale polup'o celu pre dve nedelje. Izn'o šank napolje!
-Jebi se matori, budalo jedna! Ne zna Joco, jebiga. Napiši da je titula i popularno ime za kafanu! Pozdravi ćaleta!
Domar u sportskoj hali
Човек који у суштини има најбољи посао. Углавном нема нека задужења, и све што ради је гледање тренинга и утакмица. Највише воли да га чекају кад је хала/свлачионица закључана, па да се шепури к'о фазан када долази да откључава. Спремачицама је попут управника, пошто је једини баја. Оне купују кафу и кувају му је у пластичном кувалу увек у исто време. Такође воли да досаду прекрати ракијом или пивом. Способан је и да прокоментарише актуелна политичка и спортска дешавања. Мењање сијалица га не занима, више воли да ради на усавршавању тактике разноразних спортова. Напредовање у служби је његов сан, па се неретко дешава да у селима као најискуснији, после оставке тренера који је из другог места, сам преуме вођење неког тима. Наравно и даље одаје строги утисак стручњака за све. Да његова улога оца и супруга не би испаштала због каријере често се дешава да је цела породица на окупу на радном месту. Временом се одомаће, па се осети и мирис паприкаша из оног његовог ћумеза, тзв. офиса.
на једном тренингу...
-Вид' коња, па ти мене ништа не слушаш. Не шутирају се тако слободњаци. Лепо, овако, из кецеље, као што је то ономад радио Радивој Кораћ. Какав је то играч био(замишљено)... Еј, вид' њега, је л' сам ти сто пута рекао да не утрчаваш на терен кад тата држи тренинг! Ћеро, остављај ту метлу! (вичући)Ало бре жено, опет си стављала лук! Осети се до слободњака! Знаш да сам алергичан!...(наставља са тренингом)... Где сам оно стао? А да, Радивој Кораћ... Играчина...
Zanimljiva geografija
Одлична игра наше младости, која нас је толико пута извукла из невероватно досадних предавања и часова. Правила су једноставна – уписати географски појам који почиње на задато слово. Класични појмови били су држава, град, река, планина, биљка, животиња, предмет и име, али су неки маштовитији играчи знали да додају и кола, цигарете или болест. Свака игра почињала је насумичним убадањем слова из неког уџбеника, мада је то знало да се одужи будући да су редовно испадала слова „Љ“, „Ђ“, „Њ“ или неко које је већ било. Међутим, постојао је проблем у игри. Наиме, многи играчи који се не могу сврстати у бистрије знали су да лупају појмове и да вас убеђују у њихово постојање, а опет, они бољи често су били оптуживани за исто приликом навођења неке мало егзотичније локације.
- Ајмо. Држава?
- Аустрија.
- Аустралија.
- Аустрија.
- Град?
- Алексинац.
- Апатин.
- Антананариве.
- Атанариве? Шта сереш, бре, Маре?!
- Морону, то је главни град Мадагаскара.
- Шоми, сти чуо икада за ово?
- Јесам, ајде, ајде, настављамо...
- Река?
- Амазон.
- Аааа... Арис!
- Какав, бре, Арис?
- Па као онај грчки тим... Добио је име по реци.
- Шта једеш говна? Добио је име по Аресу, грчком богу рата! Шоми, реци му...
- Шта знаш, можда је у праву...
- Добро ајде, нек ти буде... Шоми, штас ти имао?
- Амазон.
- Ок. Планина?
- Авала.
- Авала.
- Атлас.
- То је књига, дебилу!
- И планина у Африци, идиоте!
- Чек, Маре, зар није то лик из грчке митологије?
- Е, сисајте курац обојица, нећу више да играм!
