Je l' se to čestita
Priroda je odredila da muškarci od datuma pamte jedino Mijatovićevu prečku i Bari devedes'prve. To je to.
Nismo mi žene, pa da pamtimo kad nam je prvi put u braku nestala voda, kada nismo platili prvi račun za struju ili kada nam je kučetu rođendan...
Ovom frazom bi mogao da upotpuniš događaj, jer kad si već zaboravio, dodaj i ovo ili kupi poklon za samog sebe, nek' zna ko ore traktorom, a ko trči po vodu.
-Ljubaviiii, ksss, ksss, ljubavi... jesi li budan?
-Naravno, obožavam nedeljom u pola šes' da budem budan... si normalna ti? Šta mi šištiš pored uveta, k'o da spavam sa šarkom, daleko bilo...
-Znaš šta se desilo pre tačno osam godina u ovo vreme, na današnji dan?!
-Ne, je l' treba da čestitam?
-Zaboravio si?!
-Ne! Ali, znam šta će se desiti na današnji dan ako momentalno ne legneš da spavaš... ovoga mi krsta...
Ljubav
Privlačna sila koja ima neobičnu osobinu da je 800km uopšte ne oslabljuje, ali 8cm može da je potpuno uništi.
-Džaba mu sve kad je niži od mene, ako se držimo za ruke, izgledaće kao da vučem kofer na točkiće.
K'o da kuva pekmez
Meša konstantno, istim ritmom i bez prekida.
- Ljubavi, 'aj ga malo izvuci da promenim položaj...
- Što sad baš?
- Pa vrtiš dupe k'o da kuvaš pekmez, utrnuli mi kukovi...
Dete za prodavnicu
Najmlađe dete u porodici, obično treće po redu, čija je jedina svrha postojanja da ide starijim roditeljima u prodavnicu.
- Bogme Snežo, ne znam da li da rodim treće?
- Zašto da ne!? Bar ti i Mlađa imate uslova za još jedno.
- Hvala Bogu! Ali, malo je velika razlika u godinama. Veljko ima 14 a Marija 12 godina.
- Ma, boli te ripče. Kad ti ovo dvoje odu u Beograd da studiraju, ko će ti ići u prodavnicu?
Vi ste danas besni
Ovo je rečenica kojom svi razgovori sa ukućanima počinju i završavaju se, a tiču se tebe. Kada se okreneš u prošlost, cela tvoja familija 10 kolena u nazad su bolji od tebe. Kao novi Ajfon i Nokia 3210, s tim što si ti ta mala Nokia.
Krenimo od pradede. On se školovao do 4. osnovne. Jebiga, smetovi, vukovi, vile i drekavci ga omeli na tom putu. On je sve mogao da postigne. Pošto su mu oca zadavili Bugari u ratu, na njemu je ostalo sve. Morao je da se brine o majci, bratu, sestri Marici, sestri Ljubici i sestri Nadeždi (koja se udade za onog što mu se ime ne spominje u kući, ali to je duga priča). Namirivao je stoku, kosio, orao i kopao, ali je ipak bio čovek.
A sad, deda. Sa dedom je već druga priča. On se čovek školovao za mašinbravara, upoznao u Trstu tvoju babu, oženio se, dobio tvog ćaleta i strica, radio u državnoj firmi, dobio stan, fiću na čekove i dočekao penziju. Jednom reči, pravi porodičan čovek. Pa, ti vidi.
I na kraju, ćale. Gradski šalabajzer. Odrastao na kaldrmi, završio fakultet, koji je u to vreme bio duplo teži nego ovi vaši, jebiga, komunizam, radilo se i učilo. Jurio cice, radio noćnu i završio u roku. Na radnoj akciji upoznao tvoju kevu, naravno, seksa nije bilo dok se nisu uzeli, pljuge nije ni mirisao, trenirao rukomet čovek, nije bio jebivetar kao ti. I da, služio je vojni rok 2 godine, nema tu tih civilnih i koje pičke materine.
Ti. Ti si danas besan. Spavaš do kada hoćeš, izlaziš, vratiš se pitaj kurac kada. Ne juriš devojke, na produženoj godini studija si, ne šljakaš nigde, vojsku nisi ni služio (izvukla ti kevina koleginica sa VMA potvrdu da imaš deformitet cevanica i tabana. Prc, evo vam kurac da ja idem šest meseci po gudurima).
E, sad. Danas deda ima bolove u kostima, pije one kapi za vene i gleda Žikinu šarenicu. Ćale postao tehnološki višak, keva ga izdržava, puši tri pakle dnevno, juri Poljake iz iksa i dva plus drugo poluvreme. E, a kakvi ćemo mi biti...Da li će i nama naša deca biti besna i raditi sve pogrešno, ostaje pitanje na koje čekamo odgovor...
Kontrolni Listić
List toalet papira, koji, za svaki slučaj, provučemo između guzova posle brisanja, čisto da proverimo da je posao obavljen temeljno i nema neželjene zaostavštine...
Devojke iz elektro škole
One su bile devojke sve dok jednog prvog septembra nisu sele u učionicu sa jedno 30 likova koji su nekad bili deca. Posle oko godinu dana ovih tridesetorica postanu nešto kao Alibabinih 40 razbojnika samo što ih je manje pa devojke moraju da se prilagodjavaju situaciji. Posledice su sledeće:
-kad im ispadne sveska, knjiga ili nešto treće šutiraju ga do kuće
-pertle vezuju samo dok sede na stolici
-odazivaju se na "brate"
-na dvosmislene izjave neuspešnih šmekera odgovaraju pesnicom u nos i flašom u glavu
-nisu sigurne kako se zove najnovija Avonova maskara ali znaju koliko su koštali svi transferi u engleskoj drugoj ligi
-nikad ne zaboravljaju uloške jer nemaju od koga da ih pozajme
-ostatak odeljenja ih posle par godina smatra za ortake koji su malo drugačiji, ali niko ne može da se seti zašto
Narodski rečeno
Израз којим разбијате све формалности у разговору, а да нико не може да вам замери.
- Еј, како је било на фудбалу синоћ? Је л` сте победили?
- Декласирали смо их. Народски речено, јебали смо их у дупе.
Zenski izgovori za okoncanje veze
Ove izgovore koriste devojke kada zele da zavrse vezu, ali cinjenica je da ti izgovori imaju sasvim drugo znacenje.
Mislim da je vreme da prekinemo, ja imam previse obaveza i ovo stvarno vise ovako ne ide. - Zeli da proba novi kurac.
Ti si se promenio, nisi onaj isti decko u koga sam se zaljubila.. vreme je da prekinemo. - Zeli da proba novi kurac.
Predugo smo zajedno a veza nam stoji u mestu.. svakim danom je sve hladnije i hladnije. - Zeli da proba novi kurac.
Ja sam se promenila, nisam vise ona klinka koja je srecna kada joj napises volim te.. vreme je da raskinemo. - Zeli da proba novi kurac.
Iako te volim ovo vise ne ide.. a potvrda toga je i da mi se svidja jedan decko.. vreme je da raskinemo. - Probala novi kurac.
Samo šarke od sanduka ostale
Kažemo za nekoga ko je odavno umro.
- Brate, je l' živ Milanov deda još?
- Gde bre živ, samo šarke od sanduka ostale!
Trejler
Situacija u kojoj ti devojka dozvoli da osetiš samo malu porciju svega onoga što ona ima i što će ti dati, samo ako budeš uporan i strpljiv.
- Ej Mare šta bi sinoć? Je l' si opalio Milicu?
- Pa ne baš. Pustila mi je samo trejler, ono malo da je ’vatam i pokazala mi je dupe. Uf bre, kakvo dobro dupe ima, surovo.
- I šta misliš, kakva će da bude premijera, sudeći po trejleru?
- Mislim da će da bude blokbaster.
Pljuvanje u pravcu televizora
Dobar dan pri ulasku u kladionicu.
- Dobar dan.
- Pazi baksuza, sa’će ku*ac da dođe.
- Hrk puj, je*em ti smrdljivi Oxford, da ti...
- E tako...
Vojislav Šešelj
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite.
-Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni.
-Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led.
-E onda dobro.
Skida sako, seda na stolicu.
-Kolega, izvucite karticu sa pitanjima.
-Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite.
-Molim vas, kolega, izvucite karticu.
-Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće.
-Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu.
-Ako je do procedure, onda dobro.
Izvlači karticu, pročita je i kaže:
-Mogu li da zamenim pitanja?
-Zašto, ne znate ili niste sigurni?
-Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije.
-Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje.
Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu.
-Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje.
-Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola?
-Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka.
-Dobro onda.
I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara:
-Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu...
Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Gostoprimstvo
Kad ti ga gost utera u rodjenoj kući, a ti to prećutno primiš da bi bio dobar domaćin ili zato što si se pokrio ušima. U oba slučaja si svakako gostoprimljiv.
-Domaćin primač: Evo, gosti, smudj kapitalac, ja ga lično upecao!
-Gost uterivač: Aha, onim dinamitom što si ga na kvarno izneo iz rudnika ispod radničkog odela. Nisi ga upecao, nego je poginuo siroma, a ti ga samo strpao u čamac. Ajde, daj ga 'vamo, da vidimo kakav je, ne pravim ja pitanje!
-Domaćin primač: Hahaha, što si mi nešto vickast danas. (Al mi ga utera, mamu li mu njegovu, odakle zna!?)
