Jedan Bosanac, zvani Soda, hteo je nesto karat', no ni jedna bona mu se nije dala. Svje su nesto bile kisele! Al' Soda je znao onu staru: suprotnosti se privlace, te on spravi jedan carobni, bazni napitak i kao izumitelj, nazva ga 'Soda bi kar'o bona'. Kad ono, medjutim, u stampi napravise grdnu gresku, s trajnim posledicama (ko u Zmaja Jove). Na plavoj kesici, bijelim slovima napisahu 'Soda bikarbona' i tako ostade do danaske. No, ono sto je bitno je da je djelotvorno. Isprobajte i sami!
lebronnn
Uvek na svakom poslu postoji jedna koleginica solidnog izgleda, tridesetak i nešto godina, koja non-stop flertuje sa svima, izazovno se oblači, voli da provocira večitim seksualnim asocijacijama, npr. ako zakasnite na posao - Šta je kolega, nešto vam se ne diže jutros? Ili - Ne mogu da ubacim fasciklu, dođi da mi pomogneš, ti ćeš bolje da mi gurneš, itd. I svi koji je upoznaju odmah pomisle: "Uh, kakva je ovo droljetina, mora da je svi ovde krešu. Verovatno ću i ja, boli me...".
Međutim, to je varka. Takve žene su bezopasne, to ponašanje je samo jedna vrsta odbrambenog mehanizma, svi znaju da je takva i ne shvataju je ozbiljno i nikad je niko s posla nije dirnuo. Niti će.
S druge strane, uvek tu postoji i jedna uzdržana, fina devojka koja se uvek zgražava na bilo kakvu seksualnu indiciju.Čak i ako pomenete seriju Sex i grad, ona će odmah da se namršti na pomen reči sex. I ona solidno izgleda, ali se neugledno oblači i druži se samo sa visoko obrazovanim ljudima i uglavnom ženskim svetom. I kad je upoznate, pomislite da je svetica.
Međutim, i to je varka. Kad dođe vreme pred Novu godinu i organizuje se zabava u firmi, videćete onu 'droljastu' kako igra sa svima, čak nekima i seda u krilo.Ali nju niko neće dirnuti te večeri i to svi znaju. I onda, kao za inat, nekom slučajno dune da uzme nešto iz ostave ili druge prostorije u koju se inače retko ulazi i tamo ima šta da vidi - onu finu, uzdržanu koleginicu kako stenje dok je guzi niko drugi nego 'visoko obrazovani' portir.
Čovek koji je dozivljava katarzu svakim treptajem oka. U njegovom rečniku ne postoji reč "slučajnost". Zna sve tajne od prečnika kuglice u hemijskoj olovci pa do broja dlaka na faraonovim testisima. Može dokazati i da ptica koja vas okenja u rame da je i ona strani plaćenik i borac za uzdizanje novog svetskog poretka. Slušajući njega, dovodite sebe u stalan vrlog neopevanih gluposti koje nastaju po principu povezivanja činjenica sa relevantnim glupostima.
http://www.youtube.com/watch?v=x5WWhhtdpo8
Najpoznatiji srpski kreacionista i verski fanatik (još se ne zna koje vere).
Tvrdi da je Zemlja stara oko 6000 godina, da su Srbi jahali dinosauruse, a sve probleme dijagnostikuje posednutošću demonima.
Tvrdi da ne postoje inteligentni ljudi, već samo oni koji imaju svog demona koji im daje prave informacije u pravom trenutku. Zato govori da ne treba završavati fakultete, jer tako dolazimo u iskušenje da neznajući sklopimo pakt sa Đavolom koji nam dodeljuje ličnog demona, efikasnijeg od bilo kakve šeme sa bubicama i kamerama u olovci. Upravo iz tog razloga je osnovao svoje, doduše neakreditovane, ali bogougodne "fakultete" pri svom "Centru za prirodnjačke studije". Navešću samo neke primere takvih fakulteta:
- Centar za prirodnu medicinu, gde se uči kako spravljati braon napitke (štagod to bilo), koje voće obrađivati kojim sokovnikom, o štetnosti vakcinacije, o jedenju isključivo sirove hrane...
- Institut za nacionalnu istoriju - fakultet u čijem se kolegijumu nalazi i legendarni akademik Jovan I. Deretić, gde se uči da su Spartanci, Vikinzi, Hrist, Bogorodica, Apostoli zapravo sve Srbi.
Nedavno je dospeo u žižu javnosti sa svojom "klinikom za lečenje homoseksualaca" i pretnjom da će granatirati holandske brane, ako iz haškog kazamata ne oslobode srpske patriote.
Svima je poznata rečenica koju je nekada davno izgovorio Branko Radičević! Prvi put smo je čuli na samom početku osnovne škole, ali do poslednjeg dana školovanja - istu mrzeli iz dna duše!
Danas, kada vratim film, iskreno poželim da se vratim makar na nekoliko dana...
Znam da će ova definicija biti negativno prihvaćena od strane školaraca, ali vremenom ćete shvatiti...
Jedan od najboljih crtanih serija iz devedesetih. Mada kao i uvijek sve što je valjalo moralo se usrati kad tad (pogledajte današnje kornjače). Da se vratimo na stare kronjačetine. Pored toga što su bili omiljeni crtać bili su klincima omiljena igra. U zavisnosti kakav je ko imao "položaj" u ulici određivalo se ko će biti koji junak.
Leonardo - je uvijek bio glavna faca u ulici, najsposobniji, niko se nije smio kačiti sa njim iako nije bio najjači. Trebe su se ložile na njega, uvijek je on bio "kapiten" u svim mogućim igrama, nikad nije žmurio (uvjek ga zadnjeg nađu), nikad nije bio golman, u riziku niko njega nije htio napadati itd. Usto bio je buržuj pa je jedini on mogao priuštiti sebi dve mačurine.
Mikelanđelo - je bio najbolji half od Leonarda, najveći zajebant, nikoga nije poštovao (osim Leonarda naravno), jednostavno bolio ga je kurac za sve. Uvijek je bio u sjeni svog alfa drugara. Kad je Leonardu bio zabranjen izlazak on je ostajao u kući jer bez njega je bio niko i ništa.
Rafaelo - on je bio nesrazmjerno veliko djete, bio je jači i od 5 godina starijih likova u ulici, ali bio je veoma povučen i vjerna sluga Leu kralju uličnog univerzuma. Najkorisniji je bio kad je družina išla napadati Sjekača, Kranga, Bibopa, Rokstedija i one nebitne nindže iz susjedne ulice.
Donatelo - u ovom slučaju je bio najnepotrebniji lik u družini. Nije bio najpametniji kako crtać kaže, bio je tu samo zbog toga što je živio u kući lijevo od Mikela, jer su njihove majke najbolje prijateljice, pa je Mikel po naređenju više sile morao da ubaci uljeza u družinu nakon višečasovnog pregovaranja sa ostalim jaranima.
Sjekač - je živio u kući desno od Mikela. Njih dvojica su prije bili najbolji halfovi, on je trebao biti Donatelo i bio je spreman trpiti svakojaka strana od Lea buržujčine, ali međutim zbog gore navedene situacije nije mogao biti primljen u ligu izuzetnih džentlmena. Užasnut tom činjenicom pridružio se negativcima iz pomenute ulice i zajedno sa Krangom spremao užasnu osvetu.
Ona je devojka koja ti skroz promeni život. Iz korena. Menjaš ponašanje, shvatanja, razmišljanja. Sve. Prestaneš da budeš seljak. Više ne duvaš nos na sred ulice tako što jednim prstom začepiš nozdrvu i duneš. Ne. Sada koristiš maramice. Počneš da budeš neko sasvim drugi. Ona je devojka zbog koje ti neće biti žao da ispališ ortake. Neće ti biti žao zato što nisi otišao sa njima blejati ili u kafanu. Bitno ti je samo nju da vidiš. Ona je centar tvog sveta. Sve se oko nje vrti. Ona ti je na prvom mestu. Ona je devojka kojoj po prvi put kažeš: ''Volim te'' i stvarno to misliš. Gledaš je sasvim drugim očima nego svet oko tebe. Ona je za tebe najlepša, najpametnija, najzgodnija. Sve ostale su ti ništa naspram nje. Uopšte, za sve ostale te baš briga. Gledaš samo nju. Želiš samo nju. Svakodnevno pokušavaš da joj pokažeš koliko ti znači. Nikada ne psuješ a kamoli dižeš ton. U stanju si sve da uradiš za nju. Šta god da kaže. Ne daš je nikome. Jebao bi kevu svakom liku koji se mota oko nje. Nadaš se da će vaša veza večno potrajati. U tripu si da ćeš da je ženiš, da je ''ona prava''. Super ti je. Idealno. Ne može bolje. Srećan si kao malo dete koje dobije igračku koju oduvek želi. Sve do jednom. Sve dok ne dođe i taj dan. Dan kada nju to sve smori. Kada joj jednostavno dopizdi. Svidi joj se neko drugi. Jebi ga. Ne možeš tu ništa. Nemoćan si totalno i baš zbog toga ti je najviše krivo. Završava vezu čuvenim rečima: ''Ja bih da ostanemo prijatelji''. Znaš da ne možete to biti. Ne posle svega što se dogodilo. Nju boli kurac. Realno. Rešila te se i sada je slobodna kao ptica. Provodi vikende u ludim provodima, dok se ti razbijaš od alkohola po lokalnim kafanama. Nije ti jasno zašto? Zašto? Šta si to uradio? Gde si to pogrešio? Jedino ti to prolazi kroz glavu. To i trenutci vaše veze. Dani kada ste se smejali zajedno, sprdali, zajebavali. Vreme ti jako sporo prolazi. Minuti kao sati. Sati kao dani. Ona je devojka zbog koje će ti poteći prva suza. Ona je devojka zbog koje ćeš se po prvi put u životu skenjati zbog neke ribe. Svi ti govore: ''Ma naćićeš drugu! Svet je pun boljih riba!'' A ti samo spuštaš pogled. Znaš da je ne možeš tek tako zaboraviti. Ne treba ti nijedna druga. Želiš samo nju. Misliš da ti nema utehe. Da te to nikada neće proći. Sve dok ne osvane i taj dan. Dan kada sa ponosom možeš reći da si je preboleo. Da je to sada prošlost za tebe. Opet se smeješ, iskreno od srca, opet je sve kao nekada. Opet si u igri. Neukroćeni pastuv se vratio. Budu ti smešne stvari oko kojih si toliko gubio živce. Međutim, uvek ćeš je pamtiti kao svoju ''prvu ljubav'', kao devojku sa kojom si sve prošao.
Nebitno da li je u pitanju Sony ili PC igraonica, umetnost psovanja se uvek ceni. Uopšte neće biti važno ako ste loš igrač, bitno je da psujete kvalitetno. Čak će vam i najzaluđeniji gejmeri oprostiti što ne znate da sastavite inventar za Kentaura ako povremeno opsujete mrtvu majku ovima iz Blizarda kad ne radi tastatura. Psovački monopol obično drži grupica starijih likova koji su kod klinaca poznati kao "oni ludaci sto puše Malboro" ili "ona trojica što su jebali ćerku Zidanu". Vrhunski psovač postajete kad usavršite tajming pa psujete samo u pravim trenucima, a ne stalno kao neki prostak.
- 'Ajde, bre, Rumenige, jebem ti mrtvu decu.
- Kreni Ševčenko, šta si se steg'o k'o kurac u ladnoj vodi?
- Šta ces u močvari, jebem ti lebac krvavi? Jesam rek'o da idemo na most, jebem li ti crkvena vratanca?
- Joj Anri, jebem ti ćerku, i to onu najmlađu!
- Skrljaj ga bre lepo, koji kurac si se skupio k'o pička na mrazovini.
- Mali, ostavi to u potoku, jebem ti krsnu mrvu.
- Udri to bolje Bekame, svastiku ti jebem. Važno da si ti šatiran. Jeb'o li te frizer!
- Vidi ga ovaj Esjen, pa idi u rudnik čamugo, koji kurac tu tražiš?
Nakon što ste 40 časova vozili kantu i kuvali/smrzavali se u njoj (leto/zima), sada trebate da pokažete šta ste naučili za tih par meseci.
Dolazite na poligon (neku vukojebinu obraslu šibljem, gde pošten seljak ni traktor neće da protera) oko 9 sati pre podne, neispavani jer je najbolji ortak baš sinoć slavio punoletstvo. Oči vam se sklapaju, pandura još nema...
Oko 9:30 dolaze trojica plavaca po pravilu raspoloženi k'o da ih je poplava izbacila. Razmišljate u sebi kako ste najebali, ali bože moj, malo njih položi vožnju iz prve. Polako jedan po jedan na početku polažu oni sa vezom. Vidite prvo troje je položilo, hvata vas euforija, talas optimizma, možda se čak i nasmešite. Međutim četvrti pada vožnju, mislite da je kompletni idiot, ali takođe padaju i peti, šesti pa sve do desetog....
Oko 11 sati vi i dalje čekate na odlučujućih desetak minuta.... Izbija frka zato što je neki lik zaboravio ličnu kartu. Hvata vas nervoza.
Oko 11:30 nastavlja se polaganje ispita... Vas više ni ne zanima ko prolazi a ko ne, čak ni ne mislite šta ćete vi da uradite, misli su okrenute krevetu.
12 sati-pojeli biste i vola, stomak će da procvrči, a počinje da vas steže i bešika. 13 h -napokon stižete na red. Grickate nokte dok ulazite u kola. Predajete ličnu kartu, podešavate sedište retrovizore i ostalo.... Menjač opet baguje (neće u drugu jebem li ga, sad je naš'o da me jebe). Odvozali ste poligon. U kola ulaze tri pandura prosečne težine omanjeg slona. Mislite kako Yugo ne može da izvuče ni vas i instruktora na ravnom, a ne vas i tri nosoroga na uzbrdici. Pokušavate da izađete sa poligona, međutim Cigani su parkirali svoje oklopno vozilo na kapiju i skupljaju kartone, terate ih u pičku lepu materinu (naravno u sebi), uspevate nekako da se provučete. Izlazite u grad.... Pokušavate da skrenete na put sa prvenstvom prolaza. Odakle li je samo ovolika gužva?! Izlaze li ti ljudi iz kola?! Pa kreteni jedni, sad vam nije skup benzin, jeb'o vas ja da vas jeb'o!!!! Napokon ste se uključili. Panduri vas vode na najveću moguću uzbrdicu koju mogu da nađu u ovom jebenom gradu!! Trebate da krenete pod ručnom.... Pa, stoko debela, šta se žalite na male plate, a tovite se k'o hibridni prasići.... Zašto li vas plaćaju?! Mogli bi ste malo da izađete iz kola i da pogurate ovo govno od auta kad već ovi iz autoškole nisu mogli da ga 'oprave kako valja... Savladali ste i ovu prepreku. Prelazite sve moguće raskrsnice, obilazite čak i kamenčiće (jeb'o te, pregoreće migavac na ovoj mašini). Izlazite na glavnu ulicu i zaustavljate vozilo po propisu na znaku "Stop"... Neko govedo otpozadi vam trubi. Najradije biste izašli iz kola i najebali mu se mile majke, ali tu su panduri. Uključujete se na glavni put, idete ka polukružnom. Glupi pešaci ne znaju da li hoće da pređu ulicu ili ne. Bože, ko sve živi danas u gradu! Zaustavljate vozilo, ulicu prelazi četa pešaka. U sebi ih psujete. Nastavljate vožnju. Naravno ispred vas istrči mlada ćurka van pešačkog prelaza. Naglo kočite i i dalje pokušavate da ne oterate sve u tri lepe. Osećate tup udarac u sedište. Pandur koji sedi iza vas, je to roknuo glavom. Ako, ima Boga. Ionako nikakve vajde od njega. Još jedna prepreka uspešno savladana. Dobro odvozate polukružno. Vozite ka poligonu. Iseče vas glupi motorista koji vozi 100-ku iako je dozvoljeno 40. Najradije bi uzeli ciglu i gađali ga. Ko mu dade dozvolu? Ulazite na poligon, kraj ispita, nek mi svi sisaju malo. Baš vas briga da li ste prošli. Zovu vas panduri, govore vam da ste odlično vozili (već vas hvata euforija), ALI da ste pali zato što niste DOBRO pogledali u retrovizor.
Jedete se, nervozni ste, spava vam se i terate ih sve u kurac. Idete kući i i dalje se nervirate. Jedete. Legli da spavate, ali ne možete da zaspite jer ste Bože moj mnogo nervozni. Uzimate telefon i zovete ortaka. Idete negde da utolite tugu i bol.
Niški merak je kad odeš u kafanu sa ortacima, unutra starogradska muzika, miriše jagnjeće pečenje. Ujedno i jagnje se vrti na ražnju ili još bolje pod sačem, dok sve to posmatraš pije se špricer. Opuštena atmosfera, boemska. Jedeš jagnjetinu sa kajmakom koja se topi u ustima, dolivaš špricer i obavezno ako te pogodi pesma zapevaš i setiš se neke Nišlijke. A kad se sve završi i dođe račun vidiš da i ne košta mnogo, pa dođeš i drugi dan. Što u Beogradu nije slučaj. E taj merak ima samo u Niš.
Opasni momci, mahom bivši robijaši, žandari, navijači, boxeri. Imaju minimum 110 kilograma, većina je ćelava. Vreme provode kurčeći se skoro svima na ulazu. Klinkama dobacuju, likove prozivaju. Cilj večeri je da se odvede neka maloletnica na pušangiju u wc ili da izbije tuča kako bi mogli da se ižive nad nekim nesrećnicima. Muškim gostima se obraćaju izuzetno bezobraznim tonom. U slučaju tuče udaraju nemilosrdno, iz sve snage. Oni su alfa mužjaci, Bog i batina, gospodari grada, ekipa mutnija od Dunava.
Ispred kluba kreće tuča u kojoj učestvuje 10ak momaka od oko 17, 18 godina, jedan ima štanglu.
Kroz masu se probija tip iz obezbeđenja visok oko 175cm, težak oko 125kg, ćelav, sa tetovažom zmaja preko pola vrata. Pored ide njegov saborac, visok oko 2m, težak oko 110kg, sa ožiljkom od sekire preko oka. Za njima još nekoliko podjednako zajebanih pripadnika obezbeđenja. Masa im se sklanja sa puta. Momci u tuči ostaju prepušteni sami sebi.
Ćelavi batica sa zmajem na vratu iz zaleta nabada dečka od 15ak godina strahovitim udarcem iz ramena, ovaj pada kao sveća i ostaje na zemlji, onesvešćen. Drugi lik iz obezbeđenja sa ledja oduzima štanglu jednom od momaka i istom ga udara po bočnom delu glave, otvara je i ovaj pada, krv prska po obližnjim ribama koje vrište. Ostali u užasu beže u svim pravcima.
*jedan od bezbroj istinitih primera
Izgovor za fakultet na kome se pada na ispitu samo ako se padne sa stolice.
Baba imala 4 unuka, i dosli unuci kod babe na selo, i sad ih baba ispituje...
Baba pita prvog:
-"Što ti sinko studiraš"?
-"Medicinu baba"
-"Lepo sinko, odlicno, velika familija, dobro je da imamo doktora u kuci..."
Pita drugog:
-"Šta ti studiraš sinko"?
-"Ekonomiju baba"
-"A fino dušo, veliko imanje, treba sa time raspolagati, ekonomisati..."
Pita treceg:
-"A ti sinko"?
-"Ja pravo bako"
-"Fino srce moje, veliko imanje, bogata familija, treba se sporiti oko toga, oko medja, oko nasledstva..."
Pita cetvrtog:
-"Ti sinko, što ti studiraš"?
-"Megatrend"
-"... BOLI TE KURAC"