
Ja nisam.
Nikad.
Baš nikad.Ma koliko se udubio u knjigu nikad nisam sanjao nešto vezano za nju niti nekog lika.
Uvijek sanjam iz svoje lične perspektive, ja sam subjekt, a oko mene mogu biti samo ljudi koje sam uživo doživo, dakle ljudi iz mog života, a nikako likovi iz knjiga.Da li to znači da ne doživljavam dovoljno duboko knjige, te da sadržaj knjige i emocije u njoj nisu našli put do moje podsvjesti?
Ili možda, ako NIKO ne sanja junake iz knjiga, da li to znači da je čitanje samo mentalna gimnastika (da ne kažem masturbacija) te da ne može ozbiljno uticati na naš život, a ni na naše emocije, kao ni na našu podsvijest?
P.S.
Nije da se nisam uživio u mnoge knjige. Jesam itekako. I mnoge su me i oduševile. Neke su me i duboko potresle. Ali opet ni jednog junaka nisam tako realno doživio da bi ga mogao sanjati. Barem zasad.
- N
meni malo ti delujes ko neki maratonac :)
ali jednom sam sanjala da razgovaram sa Ahmedom iz Dervisa i Smrti :) 
Јесам! Један једини пут.
Је л' знате кад се Љуба Врапче у роману ''Кад су цветале тикве'' туче с оним ликом на крају књиге близу сурдуличког санаторијума, пошто је овај, је л' те, туберан.Е, сањао сам како блејим на том месту. Ту је раскрсница на којој се пут одваја за гробље (иначе, гробље није постојало у време писања књиге). Е, Љуба Врапче долази са гробља и нешто ми прича док долази, ја га кулирам. После ја крећем ка том гробљу.
- s
ima u nekoj knjizi od žike pavlovića deo kad neki jebe neku u kukuruzu...e to sam sanjao kao klinac x puta...čak nisam ni knjigu pročitao a sanjao...

Eto vidiš! Znači, ipak neko sanja likove iz knjiga!
Znači izgleda ih ja ne doživljavam dovoljno duboko. Ili ih doživljavam ali samo na nivou svijesti, razuma, a slabo prodire u podsvijest i vjerovatno ne izaziva dovoljno emocije. Po meni je jedino emocija ključ podsvijesti - ono što duboko emotivno doživimo to se u podsvijest urezuje, ostalo ostaje na nivou logične i svjesne sponaje, na nivou razuma i fakata.
- N
hahaha kad su cvetale tikve jebote! ♥ divna knjigica! :)

Ma ne čitam mnogo. Dvije godine ništa nisam čitao. Sad me nešto malo krenulo u poslednje vrijeme. Negdje ima emocije, negdje nema, zavisi od knjige. Ne mogu u svaku baš da se uživim, to stoji. Ako mi se knjiga sviđa onda ima i emocija. Ako mi postane dosadna, a i dalje smatram da je kvalitetna, onda je više "tehnički" pročitam do kraja (bar nastojim) da je ispoštujem. Sve kontam da će mi se do kraja neke stvari razjasniti i da će mi kasnije "leći".

mozda citas knjige ko doticni gospodin...http://outlandinstitute.files.wordpress.com/2008/09/johnny5.jpg

Ovog je sanjala vecina vas
http://www.thisman.org/thisman.jpg- a
S onim iz Pazi tako da ostanem nevina, uopšte nije slušao.

redovno, cak sam i sanjao Dostojevskog, Tolstoja, Orvela i jos par pisaca, pored likova iz romana.
Najjace je bilo kad sam sanjao Dostojevskog.
Sedimo u nekoj zadimljenoj kafani, cekamo da pocne partija. Ja sam ushicen sto je on u istoj kafani i hocu da pricam sa njiim, a on me pogelda kao da me zna i prekorno kaze: "Uoybilji se." i okrene se na drugu stranu. :)
- a
Na srpskom bre dušane, čovek im'o dobar fleš u ruci a nevidljivi mu tu bahilao na ruci pa tako...

Ја сам сањала бога једном. Изгледао је као Преле, имо је и повез преко ока. Дошао је у пекару, била је гужва ужасна и нико сем мене га није препознао. Он је то приметио, пришао ми и затражио ми 40 динара да купи две кифле са сиром и да нахрани сав тај народ који је чекао ту. Дала сам му, он се захвалио и рекао ми: боље иди кући. Сложила сам се и отишла сва срећна и некако испуњена. Сањала сам и мачку из Мајстора и маргарите неколико пута, Николетину Бурсаћа и можда још неке, не могу да се сетим.
- a
Bog je žensko;) ja sanjala.
- EA
Da je aurora, bilo bi više vjernika (jeli ovo bogohulno?). Lijep ti san.
- V
Sanjam Andjelku Žoli, ali ne mogu da se setim iz koje knjige je ona.

Милице, јел` о овом филму говориш?
