
Zašto postoji mnogo ljudi koji su sabili fakultete, a mimo toga malo šta znaju? Zašto postoje do jaja i kul likovi, koji dobro balansiraju u mnogo neakademskih voda (gledaju Bergmana i slušaju stoner npr.) a mrcine su na faksu, čak i kad ga završe puše kurčinu? Zašto je moja drugarica, koja je sabila faks, smarač neviđeni? Zašto na sajtu postoji mnogo do jaja likova koji neki ispit polože iz osmog pokušaja, a neki smarač položi iz prve? Da li je razlog tome čovekova ograničenost u pogledu vremena ili samo njegove preferencije? Da li moje čitanje Slavoja Žižeka predstavlja alibi za neučenje onoga što treba? I zašto?
P.S. Čast izuzecima.
Zašto postoje do jaja i kul likovi, koji dobro balansiraju u mnogo neakademskih voda (gledaju Bergmana i slušaju stoner npr.) a mrcine su na faksuOvo je bar logično. Zato što se na faksu ceni temeljno znanje u malobrojnim sferama, a ne to balansiranje. Fazon, treba da znaš dosta u užem spektru, a ne pomalo od svega u širem kao ti do jaja i kul likovi.
ljudi koji znaju od svega po malo nisu dovoljno dobri da rade u nekoj odredjenoj oblasti jer nisu dovoljno kompetentni....a ljudi koji su usko obrazovani sasvim je logicno da ce malo toga znati iz drugih oblastinaaaahh.. ne bi se bas slozio sa time.. mislim da se sve vrti oko organizacije samoga sebe. Kad uspes sam sebe da dovedes u red da sve obaveze ispunjavas, sve ostalo dodje. Isti taj koji zna pomalo sve, moze da nauci vise i brze... da se usresredi ka tome sto mu u datom momentu treba i da ostane da zna i ostalo, samo da nije lenj. Cak sta vise, pre ce savladati to od ovog drugog.
Samodisciplina brej!
http://www.youtube.com/watch?v=p6LboHk0ph0
Јебеш га то је основа поделе рада, специјализација, дал' ћеш да будеш џек у свему или мајстор свог заната. Ако си мајстор и утрошиш тај потенцијал за културу који имаш на свој леб, јебеш га бићеш помало необавештен, ал' ћеш знати да оправиш шкломбоцну која цури у технодрому и зато ћеш наплаћивати, јер ти си уложио најбоље године свог живота у то да се специјализујеш за оно што радиш.
Јебеш га, проблем настаје што је хаотично стање са запошљавањем, тако да многи људи који баш крвнички раде да заврше што боље, испуше јер не умеју да се снађу када изађу са факса, то је једна од мана образовног система, слушам приче о људима који су сабијали десетке на ЕТФ-у, па хране голубове у парку, а џекови који су лагано пролазили су успели из прве да нађу посао у некој фирми за добру плату.- M
Ne spadam ni u jednu ni u drugu grupu, ja sam heterotip.
А сад чекамо Валдемара да се попиша по Жижеку.Kako da se popišam posle ovakve izjave?
http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/467983/Slavoj-Zizek-Zdrava-hrana-je-glupa-moda-treba-pusiti-jesti-cokoladu-i-mnogo-piti
Nisu obrazovanje i inteligencija jedini faktori, bitno je da si usresređen i da imaš motivaciju i snagu volje i socijalnost. Šta vredi nekome što zna mnogo stvari, a ništa do kraja, ili onome ko je super pametan a ne može da se koncentriše ni na šta, ili onome ko je i inteligentan i usresređen na učenje, pa završi faks i sedi u sobi jer ne može da se progura među ljudima? I to još ovde, gde te sve živo demotiviše, a za uspeh ti nije dovoljno to što si kvalitetan stručnjak, već moraš da imaš drugove, rodbinu ili partijske kolege na funkciji koja odlučuje o tvom zapošljavanju... Znam ljude koji su se ovde ugušili u bedi, a znam ih i koji su otišli iz zemlje i tamo procvetali i rade ono što znaju, i za to su debelo plaćeni, a ovde predavali u jebenoj školi. Primer - čovek jedan iz Vršca, svršeni astrofizičar (svi mu govorili da je lud kad je to upisao), doktorirao, predavao u gimnaziji, iskopao se onda nekako, došao do CERN-a, pa u Holandiju, dobio još neku stipendiju njihove vlade, sad je na nekim radio-teleskopima u Indiji, istražuje kvazare i crne rupe. A ovde ga zajebavali i zvali Bozon.
Ovde je obuhvaćeno mnogo pitanja, stoga može se dati mnogo odgovora. Mislim da dosta toga zavisi od samoga čoveka, da li on npr pored faksa želi sam da nauči nešto ili ne želi, da li se interesuje za nešto ili ne, da li ga nešto interesuje ali je jednostavno lenj ili nema motivaciju da to učini.
Što se tiče fakulteta i našeg obrazovanja generalno, mislim da je u veoma lošem stanju. Smatram da naš obrazovni sistem generalno tera ljude da uče napamet, kako knjige, tako i profesori. Knjige nam se nisu menjale 50 godina unazad, samo menjaju korice, sadržaj ostaje isti. Tako da većina inteligentnih ljudi ne vidi neki podsticaj, tj stimulans u ovdašnjem sistemu obrazovanja, dosadno im je, nema nekog preteranog logičkog povezivanja, eksperimentisanja, prakse, većinom je teorija koja ili nije predstavljena na adekvatan način ili jednostavno način na koje su knjige napisane, tera te da učiš napamet. Ne kažem da nema inteligentnih ljudi koji nisu završili fakultete i ostvarili uspeh u svojoj oblasti, ali mislim da bi ih bilo mnogo više kada bi se promenio sistem obrazovanja. Naravno štreberi se povinuju sistemu i uče po 15 sati dnevno naštrebaju sve, polože ispite, dobiju diplomu i posle sve pozaboravljaju.

kratak je život da učiš gomilu toga.
učenje je život.
život je u stvari život.
hodajuće encinklopedije treba biti preko ledja kajišovima. kažeš nekome da je glup jer ne zna locirati neko mjesto na mapi, nije nikada čuo za tarkvoskog niti ga zanima i ti mu kažeš da je glup, a čoek napravi bure da ne curi, ti ne znaš zabiti sikiricu u panj. nije baš pametno imati previše široku sferu interesovanja, možda uzanu, ali strastveno da joj se predaš, pa neka te ošine.
citat Naravno štreberi se povinuju sistemu i uče po 15 sati dnevno naštrebaju sve, polože ispite, dobiju diplomu i posle sve pozaboravljaju. tatic
nije to baš istina, istina je da dosta lakše (manje vremena) provedu pri povratku znanja, kada im je potrebno. štreberi su u moje vrijeme bili ljudi koji su se trgali da znaju BRE!
Smatram da naš obrazovni sistem generalno tera ljude da uče napametJes', zato ga redovno ispušimo na onom PISA testu ili kako se već zove.
nije baš pametno imati previše široku sferu interesovanja, možda uzanu, ali strastveno da joj se predaš, pa neka te ošineNe veruješ koliko ljudi znam da su se "strastveno" predali jednoj sferi i koliko to ne liči ni na šta. Npr. genijalci za matematiku ili fiziku koji imaju problema pri najobičnijoj komunikaciji ili sportisti, neverovatno posvećeni i uspešni u svojoj sferi, a opet fazon ne bi znali da saberu dva trocifrena broja.
nije baš pametno imati previše široku sferu interesovanja, možda uzanu, ali strastveno da joj se predaš, pa neka te ošine.Pametno je imati toliku sferu interesovanja koliku mogu mozak i duša i telo da ti podnesu. Ni manje ni više. Ali otkud možeš meriti na kantar. Na kraju šta je pametno? I šta je merilo uspeha? Neko će tako ići od posla do posla, biti konobar, pisac, gnjurac, kopač grobova, a neko će završiti sa sve desetkama i biti prvo asistent, pa docent, pa na kraju profesor i dekan, možda i narodni poslanik, ali ko će biti srećniji? Ovaj prvi možda zna da živi i kreće se kroz sve to komotno, i uživaće u trenucima u kojima može, a ovaj drugi će biti tipična knjiška gnjida i rigidni fašista sa amovima na očima, neurotičan, neostvaren i pun mržnje. Znam primere i za jedno i za drugo.

Ja recimo ništa fizici ne znam a studirao sam je. A o matematici sve manje znam i takodje sam je studirao. A recimo o štampanom betonu jako dobro znam jer sam to radio. Takođe znam dosta o igraonicama jer sam i u njoj radio. Znam dosta o pokeru jer sam ga dosta igrao. Vrlo dobro baratam sa ženama jer sam se njima bavio. Poenta priče je da suštinski vrlo teško ćete pravo znanje o nečemu steći iz knjige. Praksa je ono što donosi znanje. Mislim da sam promašio temu al ono. Ko ga jebe

Pa dobro fejs ti si upravu, najbolje se nauči nešto iz iskustva, kad nešto sam uradiš i to ponavljaš više puta, dok ti mozak ne zapamti, tj dok ne pređe u određenu rutinu. Ali moraš dosta toga da učiš iz knjiga, zamisli npr kad učiš u osnovnoj lupam o čoveku i njegovim sistemima za varenje, krvotok itd, ne možemo sad svi da seciramo leševe pa da vidimo šta ima unutra. Ali generalno slažem se s tobom da se kroz iskustvo najbolje uči.
uspjeh i pametno van vas/tebe/mene ne postojiŠta sad, ništa van tebe/mene/vas ne postoji? :) Ne živiš u svetu mrtvih fizičkih objekata, već sa drugima i pored drugih, u ljudskoj mreži. Normalno je da se sa njima na neki način porediš, dostignuća, uspone, padove. Ako ne normalno, bar praktično. Ako nećeš sam sebe da porediš, porediće te drugi. Ne možeš izbeći pozicioniranje u tom koordinatnom sistemu, jedino da odeš u planinu da čuvaš ovce ili nešto tako. A i ako si ostao u tom sistemu i odbijaš pozicioniranje, opet si se pozicionirao samim tim. Nema bežiš, jbg.

Visina prihoda je u skladu s visinom obrazovanja, ali postoji anomalija u delu da visina prihoda ne korelira s kvalitetom znanja (broj naučnih radova , otkrića... ).
Dublja analiza je pokazala da visina prihoda uopšte ne zavisi od obrazovanja već od socijalnog statusa roditelja. (Imućni uglavnom završavaju najviše i najbolje čkole +startuju karijeru s najviših pozicija).
Sirotinja često prekida školovanje, bez obzira na talenat ili asistira prethodnoj grupi do pred penziju.Izvor: prilog u vestima na CNN-u od pre nekoliko godina. Lično gledao, pokušavam da iskopam klip.
Naravoučenije: Kakav se Riđa oždrebi, takav i crkne.
biće da sam od ovihI ja bih voleo da mogu to da kažem, ali pošto me svojim stavom i odnosom pozicioniraju drugi, džabe. Igram u životu mnogo uloga koje ne želim, a nemam alternativu. Mislim da je nema skoro niko. Jedino planina i ovce, ali i tu vunu, sir i meso treba plasirati negde, zaraditi za preživljavanje i tamo, a treba ti i neko drugo ljudsko biće koje će biti uz tebe i sve to trpeti, tvoje tripove i ideale da ne budeš šraf u mašini... Neki ode u manastir, ali se zezne, i tamo disciplina i lanac subordinacije. Sve sve kompromisi. A u sebi si šta god hoćeš, ali se slabo računa.
