
Dakle otvaram temu za nas koji smo služili JNA, VJ, VSCG , VJ i svaku drugu vojsku koja NIJE civilna. Ovde bih voleo da pričamo pre svega smešne priče iz vojske i sa ratišta. Zabranjeno prepričavanje onima koji nisu služili a čuli su priče. Svaka priča i iskustvo o oružiju KOJE STE KORISTILI dolazi u obzir. Manite me časopisa i prepričavanja metka, kalibra i ostalih stvari s neta. Samo praksa. Može i lovačko naoružanje.
Elem moja priča:
Decembar . Dvadeset i neki dan vojske za tu klasu. Četa postrojena u "pe" . Završavam smotru i informisanje i spremam se da Izdam komandirima vodova zadatak. Pitam vojnike ima li ko mene nešto da pita. Ruku diže Ramadanović Jastreb. I kaže "Ej čale da ti kažem nešto" Vojska prska od smeha. Ja pokušavam da budem ozbiljan al ne ide. Kad se sabrah kažem mu
-Pa kako se obraćaš starešini sa čale?
A on meni
-Ja to tebi potporučniče iz poštovanje!
Opet smeh. Ja krećem na zezanje i kažem mrtav ozbiljan
-Koje si ti Ramadanoviću godište?
On kaže
-1978 .
A ja još ozbiljniji pa kažem
-Ja sam 1979. Kako ja mogu ćale da ti budem?
A on mrtav ozbiljan
-Pa ne zam, onako, deluješ mi na facu!
Tu naravno svi komplet popadamo na pistu od smeha. I ja i vojska.- S
Hahaha slatko se ismijah, daj još neku sličnu anegdotu Penzioner xDDD

Mrzi me da kucam al ajde. Vojnk Bajramović M. Vojska ga zvala Džej. Isti bio . Nizak i samo se kezio. Dan pred zakletvu ja vidim da je totalno usvinjio vetrovku. Ko da se kačkao u ulju. Reko idi u servis, kaži poslao me potporučnik J.N. da zamenim vetrovku i javi mi se kad završiš. Posle pola sata trči on zamnom u krugu kasarne i viče "Gospodine potporučniče zamenio sam jaknu!" Reko nije to jakna, to je vetrovka. A on mrtav ladan kaže " Pa kod nas na ciganskom se kaže jakna" ;-)
- S
Hahahah a što ga zvali Džej, jer se preziva Bajramović ?Ono, cigansko prezime, a Džej je cigan ? Carski :D

Za laku noć jedna kratka. Sutra nastavljam. Ova nije neka smešna.Vojnik Jožef K. Mađar.( Žalosno al trećina vojnika Mađara nije znalo Srpski...) Priprema za stražu. Posle zaustavljanja i pitanja ko ide treba da kaže komandir straže napred ostali stoj. On je ladno reko -Komandno na stražo napred ostalo stoj.

Ne znam da li se računa ali ja sam bio prošle godine u Avganistanu u "mirovnoj" misiji.
Tamo je bio jedan vojnk Bajramović M. Vojska ga zvala Džej. Isti bio . Nizak i samo se kezio. Dan pred povratak kući ja vidim da je totalno usvinjio vetrovku. Ko da se kačkao u ulju. Reko idi u servis, kaži poslao me potporučnik S.C. da zamenim vetrovku i javi mi se kad završiš. Posle pola sata trči on zamnom u krugu kasarne i viče "Gospodine potporučniče zamenio sam jaknu!" Reko nije to jakna, to je vetrovka. A on mrtav ladan kaže " Pa kod nas na ciganskom se kaže jakna" ;-)
U Smederevu 2001. bilo, kaže nama zastavnik "pa šta radite to?", a mi se igrali odbojke preko tenkovske cevi jedne od tenka parkiranog. Mi ništa. On kaže "pa je li se tako kući igrate odbojke preko tenkovske cevi, majke vam ga nabutam" :))))
Koma je bio taj zastavnik, iz Pirota bio, zvao se Radovan, ali nije umeo da kaže "R", pa smo ga svi zvali "Ladovan Pilot".
A jednom je jedan rom Redžepov (zvali smo ga Usnija) progutao osigurač od kašikare naštinu, ali to je druga priča.
KZB, 2001. godina, ja u zemunici, spavam, kad okolo krenu da pucaju Šiptari, ovi moji svi istrčali napolje, ja dok sam se opasuljio i navukao pancir i krenuo da se obuvam, a na radiju svira Zdravko Čolić, Oko okano moje jedino. Ja razmišljam: Šta ti je život, treba sad da poginem, a poslednja stvar koju sam čuo u životu biće jebeni Zdravko Čolić... Srećom, Šiptari samo malo džarnuli, nikom nije bilo ništa.

Pa ipak naučiš nešto što će da ti zatreba ako iskrsne neko sranje. Puška, pištolj, bomba, mina, dinamit, napraviš šator, kako se trči kad pucaju na tebe, a kako se zaleže, na kraju naučiš da se maltretiraš i da te maltretiraju i da tegliš a da ne popizdiš skroz i ne crkneš. Kad bi, to jest kad bude izbio neki rat ovde, građanski ili neki drugi, stvarno bi mi bilo glupo da kao ovca ne znam ništa, pa da se ne priključim strani koju podržavam (ako neku budem podržavao). Ili u slučaju zombi-apokalipse, treba znati te stvari.

Iako deluje paradoksalno, ali obavezan vojni rok je jedan od glavnih uzroka pada Jugoslavije. To sam skoro skontao.
Obučeni rezervisti koji su činili Teritorijalnu odbranu znali su da barataju oružjem i da pružaju otpor. Da je SFRJ imala profesionalnu vojsku, mogućnost za nekim palamuđenjem masa i nekom narodnom voljom bila bi svedena na minimum. Tako će kod nas biti za jedno 20 godina, narod pretvoren u pedere, metalike i slabiće, pod parolom demokratije i slobode izražavanja.
Iako sam prošao vojsku mislim da ne treba da bude obavezna. Drugi je osećaj kada si sa ljudima koji žele da budu tu, a drugi kada si sa onima koji su naterani da obuku uniformu, rade sve preko kurca i samo sabotiraju, drkaju se i koče sve. Smetaju i oficirima i vojnicima, a i sami sebi.
Samo ne kapiram ove mlade kad krenu da kenjaju tipa kao država im ne pomaže ništa bla bla, a oni nisu spremni za tu državu ni pušku u ruke da uzmu. Ne može se nešto dobiti ni iz čega.

Kenjam da sam prošao, još sam u tome lool.
Nego nisu mi jasni likovi koji su išli na civilno služenje, to nikad neću razumeti. Vidiš čoveka 2 sa 2, ko šifonjer, gde si služio, u vodovodu. Jel to strah, ili ne podnosi autoritet, ne kapiram...
Znam da primer rođaka starijeg, lik glumi zajebanost i to, kao on pa on i ne trpi autoritet. Dva puta ga vodili i dva puta bežao iz vojske, dok nije krenulo civilno. Tu bio 9 meseci u hitnoj pomoći, prao govna pacijenata.
Sve u svemu ne treba da bude obavezno, ali ne kapiram ljude koji su to izbegavali dok je bilo obavezno. Jebimu mater, odradiš, ne vidim čega se čovek boji tu.

Ne verujem u to sa TO, svejedno bi puške uvalili u ruke i dali im kakvu-takvu obuku. Samo bi malo više municije bilo utrošeno. Da l' u Iraku, Siriji, Palestini, Somaliji, Libiji, Jemenu imaju Teritorijalnu odbranu? Nisam siguran, nego uče da rokaju usput, što ih ne sprečava da se kolju isto kao mi onda.

A jebi im mater Valdemare, to su muslimani, ionako stalno imaju neke trening kampove, medrese, kurce palce. Trebalo je napraviti debile od naroda i još bi bila Jugoslavija. Ovako ćemo biti debilli u Beogradskom pašaluku. Što je jača individua, slabija zemlja i obratno. Juga učila gegule odbranu od nuklearnog napada, umesto da išamara i pošalje na njivu.
I sad kad pogledam neki klip na Jutubu iz devedesetih, svi umišljeni da su u pičku materinu pametni. Toliko "pametnih" ljudi na jednom mestu nije moglo dugo da opstane.
A jebi im mater Valdemare, to su muslimani, ionako stalno imaju neke trening kampove, medrese, kurce palce.Imaju kad ratuju, a kad ne ratuju, mislim da nemaju, da se u kampovima obučavaju samo teroristi, jer tamo vladaju likovi čijem interesu je baš suprotno da narod zna kako se puca. Mada je to kod njih valjda deo tradicije, da nisi muškarac dok ne znaš da koristiš kalašnjikov :) Zar nije to bilo i kod nas? Pa ta teritorijalna odbrana, sve je to bivša JNA,mislim njen sastav, a znalo se da nisi čovek dok ne odslužiš vojsku. Generalno ne volim oružje, al opet gledaj taj odnos: naoružana policija, naoružana profesionalna vojska, naoružani teroristi, a naspram svega toga stoji običan građanin, čovek koji ne zna da ubaci šaržer u pušku ili da je otkoči i repetira, a o bombi, tromblonu i zolji i da ne pišem. Nije baš u zvezdama zapisano da oni koji nose uniforme i oružje jednog dana neće biti neprijatelji običnih ljudi, kao što se hiljadu puta dešavalo u istoriji. Svašta može da se desi, i dobro je znati bar osnove ubijanja.

Valdemare, verovatno Penzioner može da potvrdi ovu tvrdnju, dobar podoficir može potpunog laika obučiti za NNG i ratna dejstva za cirka tri dana. Garantujem da bi od bilo kojeg polupismenog geaka mogao napraviti odlično topovsko meso i za kraće vreme od toga. Onaj ko nije sposoban da savlada taj tempo obuke uvek može nositi postolje za minobacač ili vući lafet bestrzajnog topa - mnogo jeftinije od konja, a ima veću prohodnost u neurbanim sredinama.
Za sve ostalo tu je ta šačica profesionalaca.

Ali, Bruce, jedno je znati kako da pucaš ili ubacuješ minu u cev, a drugo imati negde godinu dana usađivanu mišićnu memoriju i mentalni set potrebne za ratovanje. U svakom slučaju, zamisli situaciju: da se napravi jedinica od onih koji su služili ovu našu pokojnu vojsku, recimo jedan minobacač, jedan snajperista, jedan mitraljezac i malo pešadije, i da se na terenu ta jedinicu sukobi sa istom takvom jedinicom od tih obučenih za tri dana. Pojeli bi ih za doručak. Da ne pričam šta bi im radili profesionalci. Zato bi i mogli da budu samo topovsko meso, a koristi nikakve u nekom ozbiljnom ratu. Još bi bila smetnja, ko će da zakopa toliko mrtvih i zbrine toliko ranjenih.
