K’o da ih Pižon sastavljao
Kaže se za družinu koja ni po godinama, ni po karakteru, ni po interesovanjima ne bi trebala biti zajedno.
-Dogovorili ti se Ivan i ja da idemo u neku kafančinu da se opijamo ko ljudi, dokurčile nam više ove diskoteke, odem ti ja kod njega a pita nas njegov ćale “Je li momci gde ćete?”, ja rekoh idemo u onu kafanu “Oračeva sreća”, i tu ti on kaže nama “Jao, pa ja tamo nisam bio 10 godina”
-Ne seri da je ćale krenuo s vama?
-Ma ćuti, nije to najgore, odemo ti mi tamo, kad Šomi sa curom i sestrom
-Šomi dileja?
-Upravo on, zapeo on da sednemo kod njih, i mi ti sednemo, krenuše Ivanov ćale i Šomi da se opijaju, a Ivanu glupo da se opija pred ćaletom, a meni glupo da ja pijem a on da ne pije. Tu ti Ivanov ćale pozva nekog kolegu koji živi tu blizu da dođe, i čovek dođe i dovede ženu, i taj njegov kolega se napi, kao i Šomijeva riba. Njih četvoro pijani, Šomijeva riba ne zaklapa, a seka mu neka darkerka i celo veče pije guaranu, reč ne progovara, i sve nas osmatra, samo čekam kad će da izvadi neki nož da nas pokolje onde sve, ovi počeše da razbijaju čaše, ona žena se zgrozila, a ja i Ivan sedimo i pijemo sok.
-Ahahaha ludilo, koja ekipa, pa vas kao Pižon da je sastavljao...
Povratak u Budućnost
Kad Crnogorac ne prođe fudbalske testove u Partizanu ili Zvezdi, pa se vrati u podgoričku Budućnost.
Povremeni najbolji prijatelj
To je onaj čovek koji vam je u jednom stadiumu života bio pravi najbolji prijatelj. Išli ste na fudbal, pecanje, pričali o jebačini i ko bi koga, tukli jedan za drugoga, opijali se zajedno i pevali kao retardi posle svirke, zajedno radili sve što možeš da zamisliš. Ali to se jednog dana promenilo kada si ti ili on otišao malo u drugi grad, možda na fax, možda je on upao u loše društvo, kako god, sve što se izdešavalo vas je razdvojilo, ali razdvojilo tako da više nikada ne možete da budete true najbolji prijatelji. Ne vidite se jedan dobar vremenski period. I onda se sretnete na tako nekoj random lokaciji, zagrlite se i potapšete po ramenu, i pošto imate par sati viška, vi nastavite da se zajebavate na isti način kako ste i pre, sa sve istim forama, čitanja misli jednog drugom, istim prozivkama i potezima, kao nekada davno što je bilo u onim najboljim danima. Dodje vreme za rastanak opet, on vam naže - mogao bi da navratiš ovih dana - na šta ti klimneš glavom u znak odobravanja, mada, ipak, dobro znaš da to nećeš uraditi jer jednostavno imaš nenopravljiv osećaj da bi taj akt doneo mnogo više lošeg nego dobrog.
Izaći informativno
Izaći na ispit na koji znaš da padaš, zato što nisi ni pogledao beleške, kamoli knjigu ili skriptu, a da praviš puškice te je mrzelo. Na ispitu prvi put srećeš profesora i asistentkinju (koja je, ako si na MATF-u, neka do jaja riba i odmah je pomešaš s studentarijom), koji se krste kad shvate da ipak jesi u toj grupi.
-O, kolega, pa baš ste brzo završili.
-Pa ja bih i ranije, al ne može da se preda pre nego što prođe jedan sat.
-Pa zašto ste onda uopšte izlazili?
-Informativno.
Stilovi igranja na tehno muziku
1) Звечарка стил - једна нога је на подлози, а друга је мање или више подигнута и тресе се као да је звечарка у ногавици. Након 2-3 минута, врши се замена ногу на принципу шетања звечарке из једне ногавице у другу, а исто тако се мењају и улоге ногу.
2) Измена стил - настао као узор на славне српске тренере када показује судијама да желе да изврше измену, па подигну руке у висини главе и обрћу једну око друге у цикличном процесу.
3) Баскет шут стил (слободно бацање стил) - карактерише га лагано савијање и исправљање колена пропраћено имитирањем кошаркашког шута, али без лопте.
4) Бокс стил - састоји се у формирању млитаве песнице на обе руке и померању истих напред назад. Зна да растера људе око онога ко упражњава овај стил, а није ни реткост да се нађе неки случајни нокаутиран колега, уколико је "боксер" мало више попио.
5) Прескакање вијаче - нису битни покрети руку јер је вијача виртуелна, али су зато поскоци константни, а учесталост поскока зависи од ритма музике.
6) Јеа бејби стил - руке се налазе на столу или шанку, а глава се клима горе-доле са фацом у фазону "јеа бејби, ам д мен".
Osvanjavanje u kafani
Начин на који мушкарци тестирају осећања својих лепших половина према њима.
3:00, класична српска кафана, чује се Моцартова синфонија бр. 40
-Један од алкохолисаних средовечника се хвата за телефон: Миодраг Бојић се јавља на рапорт! Ко зове!?
-Жена му: Јао Мишо, где си љубави, јеси то нешто пио?
-О где си мачко!? Дигне ми се кад ти чујем глас. Цмок. Не брини се. Преживећу.
-Ајде љубави, пожури. Нећу заспати док не дођеш. Ћао.
-Видиш Гојко, још ме воли. То је права жена.
-Гојко: Оној мојој роспији се јебе за мене.
*Зазвони и њему телефон...
-Гојко (сав срећан): Хало љубави. Добро сам, не секирај се. Брзо ћу ја.
-Жена: Шта ти мени љубави пијандуро ли једна! Довлачи се кући мрцино, син ти се још није вратио! Немој да ја долазим тамо!
St Patrick's Day
Дан кад дођете кући, а у десној руци вам лименка пива које нисте купили (Хакенберг, тако нешто), у левој вам неупаљена цигарета малбора (а цигаре сте оставили пре 3 год), на глави зелени шешир (појма немате одакле), а кад се погледате у огледало, на образу нацртана ирска застава.
Bezobrazna riba
Nasuprot prvom utisku, devojka koja otvoreno razgovara o seksu, ume da se nasali sa vama, da prihvati neki seksi komentar, da razume bezobrazan vic ili da isprica neki je uglavnom pametna i kulturna devojka.
Sa druge strane, bar meni je oduvek bilo sumnjivo kad vidim neku prefinjenu da crveni i ljuti se cim se pomene nesto u vezi sa seksom.
Ko o cemu, kurva o postenju.
Moja baba
Moja baba je osoba koju sam najvise voleo dok nije umrla i dok nisam dobio sina. Kad god bih pobegao od kuce bezao bih kod babe, u babinoj kuhinji postojala je fioka u kojoj se nalazio eurokrem uvek ostavljen za mene i to je prvo mesto koje bih proverio kad dodjem kod nje.
Baba je cesto samnom gledala skolski program a najvise "opstanak" i uvek se brinula za kamermana koji ne primecuje lava koji mu se prikrada (iako ga vidimo mi). Cesto je baka znala da zaspi onako sedeci sa otvorenim ustima pri cemu bi hrknula toliko jako da bi probudila samu sebe i unezverenim pogledom pokusavala da odgonetne gde se nalazi. Cesto bi joj onaj nemac (alchajmer) krao i sakrivao stvari po kuci pa se zato na sve ljutila osim na mene. Kad je pocela da me pita kako se zovem, svaki put kad me vidi,
zamolio sam roditelje da se preseli kod nas da brinemo o njoj i spava u mojoj sobi ali baka nije bila srecna van svoje kuce i stalno me je pitala gde je kuhinja, kako se ide do sobe i jel su prva vrata za vece a druga za kupatilo. Mnogo sam voleo svoju baku a pretpostavljam i mnogi od vas svoju a ovo mi je bila jedinstvena prilika da je se setim i nekom objasnim koliko je divno i pomalo smesno stvorenje bila tako da mi nije vazno da li cu dobiti plus ili minus.Laka ti zemlja moja bako.....
Profa proziva po datumu
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Svetlana Bojković
Жена која и у Зони Замфировој изгледа као да ће сваки час да седне за клавир и проговори латински.
Keš taksi
Човек који свесно пркоси закону, и крши сва правила истог. За време вожње, прича са путницима, позива са мобилног, зауставља на местима где није прописано, дели мито путницима, више гледа у камеру, него где вози...И за то зна цела нација, а нико ништа не предузима а нама смртницима пишу казне за прљаву таблицу.
Vožnja vozom kroz Srbiju
Železnička stanica negde oko podne. Voz kreće za 15 minuta, Vi ste uzbuđeni,jer dugo niste videli porodicu, a niste ni putovali vozom odavno. Biće to jedno lepo putovanje.
12:30 – Voza još uvek nema.
12:45 – Voza još uvek nema
13:00 – Voza još uvek nema
13:30 – Voz je stigao, čujete objašnjenje od konduktera da je krava stala na prugu i da su čekali da se skloni.
Konačno krećete, jeste se načekali,ali danas ste posebno pozitivni i ne dozvoljavate svom entuzijazmu da spadne.
Voz se zaustavlja negde van stanice.
Voz stoji.
Posle 45 minuta čekanja, voz kreće. Pitali ste konduktera o čemu se radi,a on Vam je rekao da je baš na tom mestu nekada davno,pre pruge, bila mašinovođina rodna kuća, pa je morao malo da da oduška svojim emocijama.
Na sledećoj stanici Vam se u kupeu pridružuju jedan vojnik, tročlana porodica i još jedan čovek. Vojnik nema kartu,daje sto dindži kondukteru. Svi su zadovoljni.
Malo posle stanice, voz je opet stao,ali, na svu sreću. ubrzo krenuo.
U Vašem kupeu počinje nepodnošljivo da smrdi, jer se Čovek ne odvaja od svoje flaše Vinjaka, dete se ukakilo,a vojnik je zaspao dok vojnički pasulj počinje da se sveti i njemu i svima u kupeu. Izlazite napolje da udahnete vazduh.
Voz je stao. Trajnje stajanja – sat vremena.. Kondukter objašnjava da je bila nesreća na pruzi i da se čeka istražni sudija da izvrši uviđaj.
Ne možete da se vratite u kupe, pa stojite u hodniku.
Entuzijazam je odavno na nuli,preovlađuje misao – Zašto mi je ovo trebalo ?
Taman pošto je krenuo voz,odjednom se naglo zaustavlja,a dva policajca počinju da otvaraju vrata svakog kupea i da viču na ljude :,,Ko je povukao ručnu ?“ ,,Si ti vuk`o ručnu ?“. Krivac je verovatno već odavno stigao tamo gde je hteo,ali će ova dvojica nastaviti da maltretiraju pošten svet,sve dok ih kondukter ne posluži domaćom ljutom, onda voz kreće. Konačno.
Stižete duboko u noć, silazite na stanicu,misleći da Vas neko moždo čeka,ali oni su se samo nasmejali kada su čuli da dolazite vozom.
Ko vam je kriv kada niste znali da možete i autobusom ?
Vožnja autobusom kroz Srbiju
