Stil
Stil (lat. stilus — naprava za pisanje) je način izražavanja, kojeg karakterišu sve osobine po kojima se razlikuje od ostalih - najjednostavnije, ono po čemu te prepoznaju.
Čika Jova Zmaj:
Taši, taši, tanana,
Evo jedna grana,
A na grani jabuka
Kao molovana.
Željko Samardžić:
Taši, taši, tanana,
devojčice malena,
ja matora drtina,
a seks nam je sudbina.
Goran Bregović:
Taši, taši, tanana,
Taš, taš, taš, taš,
hop cup, hop cup, taš,
Jab, jab, jabuka,
jabuka je duboka
cup, cup, cupika,
paprika i bunika.
Bajaga:
Taši, taši, tanana,
na nanana nana nana
nananananana na
nana nana na
nananananana na
(ruke gore)
na nanana na
Crnogorski/hrvatski kantautori:
Taši, taši, tanana,
Srce si mi slomila,
kad si me poljubila
u noći punog mjeseca...
srce divljeg jelena,
jabuka si rumena...
(to be continued)
Bez Kosova
Instant podizanje kredibilnosti na neki "proračun".
Novinar: Kažite nam molim vas, vi ste oftalmolog, koliko otprilike ima zelenookih riđokosih ljudi u Srbiji.
Oftalmolog: Pa oko 10.000. Bez Kosova.
K'o ništa
Neosetno.
Perfektno i precizno.
Iznošenje napora sa lakoćom, a protkano elegancijom.
Graciozno.
...a ja mu kažem "čiji đed nije branio Kosovo?", i izbijem ga k'o ništa. Moji su bre dole pod zaštitom Uneska. Na Vidovdan mi rođendan.
...i tu viknem "Ko ne može?!", oni se smeju. Ja dovatim i eksiram ono pola litre lozovače k'o ništa, a oni muk. Posle me silovali.
...E, šta ti ono bi sa ženom? - Ma ženska posla, pusti...Lečila se četri meseca od tuberkuloze, pa bubrezi, pa svaki dan dijaliza, i stuče je rak k'o ništa.
...Slušaj, što se tiče naše veze...Biću Iskren. Mislim da su nam interesovanja suviše različita. Mene, recimo, zanima neka dobra knjiga i da ponekad bacim pogled na dobar teniski meč, a ti se, primera radi, po ceo dan jebeš k'o moldavska nimfomanka sa onim u stanu ispod na koga sam sumnjo ozbiljno da je peder dok vas nisam zateko. Sad se kupi dok su reklame dok ti nisam surdukno redenik u mali mozak da kaneš na patos k'o ništa.
Da li ga znam?
Прво питање које муж упућује жени када сазна да му је била неверна.
Логичније би било да се интересује колико траје швалерација, чија су деца и да ли је покупио неку болештину али за превареног мужа је ипак најбитније да утврди да ли познаје жениног швалера.
Једна од највећих мушких ноћних мора је сазнање да је пио кафу и дружио се са неким ко му је иза леђа кресао жену као и могућност да је комшилук нешто сазнао.
Женин одговор на ово питање је кључан фактор у одлуци да ли ће је муж послати на онај свет или само вратити у родитељски дом.
- Случајно сам сазнао да имаш другог. Ко је он?
- Мани ме тих глупости! Идем да окопавам башту а ти се јави кад се отрезниш и дођеш себи.
- Стани, курво! Нећеш отићи док ово не расправимо! Све знам! Имам и доказе!
- Онда добро! Истина је! Ти ионако никад ниси код куће, ништа те не занима, не свиђам ти се више ...
- Ко ти је тај са ким ме вараш? Да ли га знам?
- А што је то битно?
- Само ми реци да ли га знам?
- Деца су његова! Уствари Лука и Дејана су сигурно његови а за Сару не знам, можда је и твоја!
- Да ли ја тог човека знам?
- Он је имао хепатитис Б али не брини, није нам пренео. Тестирала сам се а и тебе сам тајно тестирала - негативан си. Сећаш се кад сам ти тражила да даш крв, наводно за мајку моје колегинице ...
- Само ми реци да ли га знам?
- Пре тога морам да ти признам да онај новац што смо штедели за викендицу није на чувању код моје маме. Дала сам му све паре, прокоцкао их је али вратиће кад буде имао.
- Да ли ја знам тог човека?
- Не знаш га! Никад га ниси видео! Није из Београда, живи у Алексинцу! Упознали смо се на стручном семинару 'на Палићу, 1995-те!
- Онда добро. Крени полако да се пакујеш и јави мами да се враћаш код ње а за децу ћемо видети шта ћемо. Ја одох на пиво па на фудбал.
Nismo u dobrim odnosima
Kulturniji način da objasnite da ste se sa nekim gadno popičkali, na krv i na nož, da uopšte ne govorite i da mu nećete doći na sahranu ako slučajno umre pre vas.
Koristi se uglavnom kada se priča o rodbinskim odnosima, zato što nas je sramota da komšije saznaju da smo bili akteri nekakve sočne porodične svađe.
- Što ti tetka nije došla na svadbu?
- Nije mogla, znaš da živi u Grčkoj a tamo je kriza pa štede svaki evro.
- Ne ta nego ona druga, iz blokova.
- Aha, misliš na Maricu. Pa, znaš kako, verovatno nije mogla da stigne jer puno radi a i ne krivim je što se nije iscimala budući da nismo u najboljim odnosima.
- Misliš na ono što se tužite?
- Otkud ti to znaš?
- Stigao predmet juče kod mog ćaleta, znaš da radi u sudu. Šta je to bilo?
- Sve je počelo kad se navukla na alkohol k'o teniserka na kurac, otela nam pola babinog stana na ostavinskoj raspravi, oterala nas sa tečine sahrane a onda se potukla sa kevom ispred Rodića. Nemoj da širiš trač dalje, nije to ništa specijalno. Svako čudo za tri dana, pomirićemo se valjda uskoro. Jedino što trenutno nismo u dobrim odnosima ...
Poklanjanje kompjutera cigančetu
Čin koji vrednost emisija "Čudne životne priče" i "Čudne priče života" u udarnom vikend terminu diže na pijedestal novinarstva i nebrojene ručkove zaliva majčinskim suzama čineći da žalimo što Džulija Roberts nije glumila u Titaniku.
Hipocentar emotivnog zemljotresa koji nas u isto vreme uči dvema velikim istinama:
"Loše...hrbrgr...Srbija...hrbrgr...nema se para...hrbrgr...ciganče malo umače buđav Wellness keks u prokis'o džem" i "Ipak ima dobrih ljudi na ovom svetu".
Uvodni kadar spušta se sa obližnje planine Golije, dok u pozadini tihuje neki Bregović, na trijes dva cigančeta kojima su prethodno rekli da šutiraju svoju loptu od čarapa i da ne gledaju u kameru, Kadar se zadrži taman dovoljno da triguje majčinski instinkt, a onda tragičnu sagu počinje da odmotava dežurni kvadraturač kruga.
Zatim nam pomenuta porodica otvara svoj skromni dom od tri sobe i trijes četiri stanara (od toga trijes dva houm-mejd), a onda roditelji započinju svoju visokocenjenu propoved o porodičnoj etici i nebrizi države za njih sirote vredne pčelice i patriote, dok su deci zapretili krvničkim batinama ako se samo čuju kad ih niko ne zove, pa ovi samo sede oko njih i pokunjenih glava glođu mokar lebac.
Nakon krupnih kadrova plakanja i rupa na krovu kroz koje u glave dece udaraju UV zraci i grad k'o pesnica, u maniru supermena kroz maglu gaca frontmen neke od aktuelnih stranaka i dok on, više biće, grli ciganče i podiže glavicu kupusa s Himenovskom "I have the power" mimikom, u pozadini vorkraftovski krpe njihovu planinsku straćaru.
Opet tužni kadar dece. Roditelji plaču. Majke ispred malih ekrana čupaju kosu. Zajebi ratove i zemljotrese, evo ga ciganče sa okrajkom! Četvorica unose i povezuju kompjuter na instalaciju bez uzemljenja. Svi se grle, slomljeni teškim porodičnim trenutkom. "Naša stranka...brgrbr...zemlja Srbija...brgrbrmrgrbr...nove tehnologije ovim mališanima!".
Deca se smeju u Najkovim patikama. Svi mašu. Lagano kreće Bregović i kadar se diže na Goliju. Prejebana kvadraturaška konkluzija. Gase se kamere i žgadija se razilazi. Političar pali cigaru i psuje sitnu zvezdu što se toliko zadržao, a stanovnicima Gorskog Gvozdengrada se vraća ona iskonska oprezna zloba na kakvu te samo nemaština nauči.
Pada zavesa.
Kurčenje u čituljama
Убедљиво најморбиднији начин за испољавање снобизма и елитизма.
Суштина је у томе да набеђена породица покојника по сваку цену инсистира да испред имена преминулог стоји и титула односно занимање којим се бавио, наравно ако је исто довољно репрезентативно и достојно курчења.
Није никакав проблем ако породица има жељу да наведе занимање покојника у званичној читуљи коју му дају али има оних који иду до те мере да у редакцији одређених новина наглашавају да се никако не објављују читуље пријатеља и родбине у којима није експлицитно наведено занимање преминулог. Раме уз раме са набеђеним ожалошћеним породицама стоје они који, када некоме дају читуљу, потенцирају сопствено фенси занимање или метрополу из које се јављају.
За више информација погледати средње странице "Политике" или прилог одоздо.
- Последњи поздрав нашем драгом примаријусу доктору Милутину (Милисава) Чоњагићу. Поштовани примаријус-докторе, не знамо како ћемо наставити живот без тако великог стручњака и човека. Неутешна супруга са децом.
- Последњи поздрав нашем никад прежаљеном сину, доктору ветеринарске медицине Стратимиру Шабановићу који нас је јуче изненада напустио у 32-ој години живота. Неутешни мама Госпава и тата Лабуд, доктор специјалиста кардиологије, са многобројном родбином из Париза, Љубљане и Лозане.
- Последњи поздрав Радоју Свршићу, генерал пуковнику у пензији и дипломираном правнику. Вечито ожалошћени, брат, доктор стоматологије Благоје Свршић и сестра, виша медицинска сестра Олгица Свршић-Вјештица са породицом из Минхена.
- Последњи поздрав драгој Љовисни од тетке Виде са Флориде.
Moreuz
Ovo kažu naše bake pre nego što ih drmne srčka dok nam nude slatko
- Uzmi slatko, sine
- Ne mogu, bako
- Uzmi, srećo bakina
- Ne mogu, ne mogu
- Uzmi kad ti kažem, naljutiću se
- Ne mogu bre, baba
- Moreuz... krklj..kljkkk
- Baba!!! Kuku mene! Šta ti je, baba?! Lele, bako moja...
Završavati nešto po gradu
Izraz koji služi da odjebete nekog preko telefona, a u isto vreme da istripujete i sebe i druge kako vi ustvari radite nešto pametno i zajebano u ovom životu. Inače omiljeno zanimanje naloženih klinaca i nezaposlenih likova koji sviraju kurcu po ceo dan.
Primer 1:
Nezaposleni lik od trideset godina izašao da kupi cigare od para koje je uzeo kevi. Utom ga zove ortak iz srednje posle sto godina:
Ortak: Alo 'de si brate moj nema te nikako. Šta se radi? Kako posao, žene. . .?
Lik : E brate ti si... Evo me završavam nešto po gradu, u gužvi sam, zovem te kasnije.
(Prekida vezu) Sebi u bradu: Puši kurac čobane, samo si mi ti još falio da me jebeš na svu muku...
Primer 2:
Naloženi pubertetlija vadi izvod iz matične prvi put bez tate. Uživeo se k'o da kupuje obveznice Dženeral Motorsa. Utom ga zove riba:
Riba: Ćao srce! Gde si?
lik (nervozno): Evo me završavam nešto po gradu! Znači ne mogu nikako da pričam, zovem te kasnije!
Riba: Važi ljubavi! Baš mi simpa kad si u nekom poslu, ćaos!
Pesme Željka Samardžića
1. strofa:
Ja sam matori jebač u najboljim godinama, menjam žene k'o gaće, sva memorija na mobilnom mi ode na imenik (Ema, Ena, Ela...), prošao sam mnogo toga u životu i iskustva mi ne fali.
2. strofa:
a) Ti si jedva punoletna (barely legal :-P ) i od svih na svetu si se zakačila baš za mene zato što sam nenormalno dobar matori iskusni jebač, a meni neprijatnooooooooo... Ali i u dete mož se mete...
b) Ti si žena starija - u najboljim godinama, a i ja sam stara kuka, znamo se ti i ja odavno, ali ti si sada udata i imaš decu od kojih jedno nosi moje ime da te podseća kad sam te pratio na (upisati prevozno sredstvo) za (upisati mesto)...
Refren:
Ja sam matori iskusni jebač sa setom u duši, generacija mi se malo osušila, ali u mene ne treba da sumnjaš nego svrati da slušamo ploče, širi noge da čiča zaore, pa da vidiš Kraljevića Marka...
3. strofa:
Zajebi sve, dođi čici, godine nisu bitne - videćeš iz izloženog, u naponu sam snage i volje, život je samo jedan, dođi da razmenimo iskustva i telesne tečnosti!
Naravno, Željko je daleko suptilniji, ali opet, ja nisam iskusna matora gidža i ne čupam obrve...
Nismo se nikad tukli
Diplomatski odgovor klinca na pitanje da li je jači od daleko krupnijeg druga.
- E mali, 'si jači ti od Radana?
- Ne znam, nismo se nikad tukli.
...ko konj
Najčešća komparacija u srpskog naroda. Šta god da se dešava, to se uvek poredi sa konjem, iako u 91% slučajeva nema veze sa konjima.
Pada kiša ko konj.
Crta ko konj.
Svaki dan ide na svirke ko konj.
Zima loše utiče na Jocinog mladjeg brata, koji boluje od leukemije ko konj.
Golicanje mašte
Пустити у промет тему која ће заинтригирати саговорника и натерати га да мисли о значењу нашег говора. Најчешће, мислилац пусти машти на вољу и одлута у потпуно супротном смеру са својим тумачењем изреченог.
Мада, голицање маште се може искористити и као јефтина провокација којом привлачимо пажњу на себе, распирујемо неке блудне мисли особе са којом разговарамо. Поготову су интересантни разговори две особе овог типа.
1 - И шта кажеш какав је, ако ме разумеш?
2 - Хм, ко?
1 - Па Беч. А на шта си ти мислила?
2 - Хехе, па овај леп је ваљда, није толико велики, али има то нешто, има душу?
1 - Мислиш? И је л' ти било лепо?
2 - Па јесте, шта да ти кажем, ништа ми није фалило, знаш. Него је л' ти се диже, овај, јеси ли кренуо да устанеш?
1 - Јесам, јесам. Кажи шта треба.
2 - Донеси крпу, просух мало пива на столицу.
1 - Важи, добро ћу ти је орибати, ништа се не брини.
2 - Дај ми. Вештија сам.
1 - Ево ти. Не мораш да журиш, нема потребе.
2 - Хм, влажна је.
1 - Па ваљда треба таква да буде. Мислим не знам, боље иде него кад је сува. Зар не?
2 - Сигурно. Сува је грубља. Може да се оштети. Намештај.
1 - Видиш нисам о томе размишљао. Паметно збориш. Дај ми је.
2 - Ма јок, ја ћу да је оперем.
1 - Ајде важи. Само пожури, не чека ми се баш много.
2 - Ма добро. Да укључим климу?
1 - Ма јок, не би ваљало да се спусти. Температура.
2 - И то што кажеш, пријатно је овако. Скинућу кошуљу.
1 - Важи. Не смета ми ни најмање.
2 - Јеси волиш Бору Станковића?
1 - Читао сам. Добар је. А ти Толкинову митологију, "Господара прстенова" и те форе?
2 - Ух нисам могла, превише је велик.
1 - Прочитај једном, издржаћеш. Мада неће ићи брзо, има пуно детаља. Квалитетно је.
2 - Хвала на савету.
1 - Да га упалим?
2 - Упали, само немој Пинк.
1 - Договорено, ништа се не брини.
2 - Немој превише гласно.
1 - Бићу тих.
2 - Стани, стани, стани. Немој унутра. Направићеш хаос.
1 - Ма не смета мени хаос, али 'ајде нећу. Ау извини, поломих случајно ову вазу. Платићу ти.
2 - Ма не треба, бесплатно је.
1 - О чему ми причамо уопште?
2 - Немам појма, ај' се јебемо.
