Joga instruktorka
Прилично савитљива. Толико савитљива, да се запиташ да ли си јој заиста потребан, јер имаш утисак да може саму себе учинити срећном кад год пожели. Она не седи као сав нормалан свет, већ околини излаже своје табане на начин који ни најискусније ортопеде не оставља равнодушним. Она сем тога и медитира. Дише на неки ултимативно зајебан начин, мислима контролише рад својих унутрашњих органа, каналише проток енергије кроз своје чакре, и усмерава крв из ножних прстију право у мозак. Једном речју, иде ти на живце. Кад се после 10 сати пробудиш искривљен, укочен и уморан, она ће те питати да ли и ти желиш шољу њеног усраног жуто-браон напитка који узима свако јутро у шест и десет како би спорије старила.
- Дедер, жено, размотај се и скокни до драгстора по једно ладно!
- Боље да те научим како правилно да дишеш. Алкохол може да ти нашкоди.
- Слушај, бре, трансформерсу један! Научио сам да дишем када ме је бабица извукла из пичке, дигла за ноге, окренула наглавачке и ошинула по гузици, још у породилишту. Севај по то пиво да те не завежем у чвор који ни Коперфилд неће развезати!
Etno selo
Луна парк за урбане фаце који тамо воде своје цице на једнодневне излете и осећају се фул патриотски, јер они, будући урбани, иначе не иду на село. У етно селу се једе традиционална српска храна, попут сарме, кобасица, јагњетине и прасетине. У етно селу нема аутодрома и других срања из обичних луна паркова, него гледамо како су наши преци живели у малим, дрвеним кућицама и за славу ишли у мале, дрвене црквице, све то са беспрекорно зеленом травом, мостићима, поточићима и веселим живуљкама као из Дизнијевих цртаћа, које радосно трчкарају около и поздрављају путнике-намернике, позивајући их да уђу у оближњу етно кафану и окрепе уморну душу уз звуке традиционалне етно музике. И тако на крају дана, из етно села се иде кући испуњеног срца, јер смо се вратили својим коренима, јер смо прави Срби, и јер је Косово Србија.
У међувремену, власници етно села чешкају тарзанчиће, броје паре и размишљају колико им је потребно монтажних кућица, лоших глумаца и вештачке траве да привуку још више сељака.
LAPD, uzimam Vam auto!
Situacija u svakom filmu, gde murija juri lošeg momka. Znači samo iskoče ispred kola, pokažu značku i kažu da uzimaju kola. Vlasik kola momentalno iskače iz njih prepuštajući dobrim momcima da spasu USA (i svet).
Kako bi to izgledalo u Srbiji
"Policija, daj mi kola!"
"Beži bre tamo!"
"Treba mi tvoj auto, u toku je sveopšta potera za teroristom!"
"Za kim bre? Čoveče mani me, idem na pijacu."
"Jel znaš ti da Srbiji (i svetu) preti kraj ako ne uhvatimo ovog teroristu iz Brngaljistana?"
"Okani me se bre, mi smo i onako propali odavno."
Okupljeni gradjani:
"Uaaaaa, kakva ste vi milicija, zašto maltretirate narod, jurite lopove!"
Pandur: Vozačku i saobraćaju dozvolu! Jel ti to nemaš florescentni prsluk,a?
Ona je ko njiva
Žena koja rađa svake godine.
- Tato, otvaraj rakiju, postaćeš deda po 17. put!
- I ti nađe ženu ko njivu, jebo te otac ludi.
Nauljana sisa
Науљану сису имају посебне девојке. Пре него што изађу на сплав, оне избаце сисе напоље, доброооо их подмажу уљем, врате их у квази мајчицу и спремне су. У току вечери маме уздахе здравих момака жељних науљаних сиса и нервирају се што их сељачине гледају и добацују им. Нису момци криви, одсјај их ослепео па су морали да погледају...
Lanac ishrane
Redosled po kome se iznosi hrana pred goste na slavljima.
- meze
- čorbe
- sarme, pasulj
- pečena živuljka u vidu praseta i jagnjeta
- sitni kolači
- torte
Univerzum jednog spermatozoida
Samo jedan od mnoštva paralelnih univerzuma. Nazivaju se paralelnim samo zato što postoji puka pretpostavka da imaju neki zajednički imenitelj, a to je vreme, odnosno jednovremenost egzistencije, da se tako pederski izrazim. Elem, paralelni univerzumi bi trebali da budu potpuno nezavisni. Događaj u univerzumu A ne bi trebao da ima nikakvog uticaja na događaje u unevrzumu B, čak i snajperisanje događaja u drugom univerzumu je nemoguće. Međutim, ako su univerzumi na neki način bajpasovani može se očekivati međusobni uticaj događaja.
Na primer, ćale zavaljen u fotelju sa pivom u jednoj, daljinskim u drugoj ruci i dlakavim mudima propalim kroz rupu na šorcu, je jedan potpuno nezavisan, stabilan i u dobroj meri izolovan univerzum. Sa druge strane, spermatozoid u ćalovom mudu je u sasvim drugom univerzumu koji naizgled nema nikakve veze sa nekim ko gleda utakmicu makar i u njegovom mudu bio. Ova dva univerzuma su paralelna i odvojena ali sa velikom šansom da budu bajpasovani na sasvim čudan i buran način. Bajpas će trajati veoma kratko, ali će posledice biti dugoročne.
Spermatozoid je u svom univerzumu prilično srećan, naročito dok je mlad, naivan i takoreći glup. Vreme provodi uglavnom tumarajući lavirintom kanala, uzimajući koktele vitamina, proteina i najfinijih i najčistijih šećera bogatijih i od same ambrozije. Dosta vreremena provodi u teretani, školi gladijatora i na kondicionim treninzima. Svakim danom se oseća sve bolje i bolje, jače i zrelije. Jednom rečju puca od snage i odlučnosti. U školi žongliranja je naučio da jednim udarcem biča ugasi cigaretu. Jednom, spremajući se za maraton, zalutao je do zabačenih kanalića užeglog sadržaja gde su neki stariji skoro nepokretni, poluraspali burazeri počeli da ga podjebavaju kako mu je sav trud i trening uzaludan, kako pičke nikada neće videti i kako će garant završiti negde na nekom govnjivom mestu ili kako će postati sasušena glavata mumija na zavesi ... ukratko, kako će sigurno završiti na pogrešnom mestu. Pala je klađa na to.
Od kako se vratio iz mračnih i ustajalih predgrađa pička mu iz glave nije izbijala. Svojoj mlađanoj sabraći je pustio buvu da se jednom grupom kanalića lako i sigurno stiže do pičke. Reakcija je bila neverovatna i burna. Izazvao je takav stampedo da su se milioni zaglavili u uskim kanalima pa nisu mogli ni napred ni nazad. Nenamerno, napravio je pomor i genocid biblijskih razmera, ali je i napravio bajpas sa drugim univerzumom...
... ćalu se naglo smračilo i do besa prijebalo. Ženu je, kad ju je pronašao, nagnao u položaju u kojem ju je i zatekao dok je četkom ribala WC šolju. Onda se vratio Mančesteru sa čudnom nevericom i pitanjem šta mu bi da mu se u sred utakmice toliko prijebe. Slegao je nemoćno ramenima, malo je pošešoljio jajca, premestio kurac sa desne na levu stranu i nastavio da gleda tekmu i cevči pivo.
Žena je nastavila da riba WC šolju sa čudnom nevericom i pitanjem šta mu bi da mu se u sred utakmice toliko prijebe. Malo je stisla kolena jer je osetila da joj se sperma sliva niz butine. Opraće se čim završi sa ovom jebenom WC šoljom.
Jasno mu je bilo da se teleportovao u drugi univerzum ali nije znao kakav. Ovaj univerzum je izgledao takođe pristojno kao i pređašnji i nije bilo govora da se radi o nekom strašnom govnjivom mestu kako su mu predviđala ona raspala braća. Skoro da je sve bilo u redu osim ... pa bilo je kiselo u pičku materinu ... Mnogo kasnije postalo mu je jasno zašto se kaže kiselo u pičku materinu.
I tako, svašta se pokrene kada se univerzumi bajpasuju ... masovne migracije, glad, iscrpljenost, nepoznata bića koja te jašu, parazitiraju na vratu, smrt ... mnogo, mnogo smrti svoje sabraće je video. Jednostavno nisu izdržali. Taman je i on bio na kraju snage, omamljen od umora i skoro spreman da se u nemoći preda i uzaludno umre naišao je na nešto što mu je ličilo na žensku varijantu Jabbe the Hutta. Mirisala je čarobno, malo je kružio oko nje, dotako je i zalepio se za nju. Dalje se stvar odvijala manje-više sama od sebe, bio je previše umoran, predao se i jedino što je osećao je to da negde tone.
Tek kada se naspavao i probudio odlučio je da krene dalje, ali kurac, rep mu je otpao, zapravo sav se raspadao. Nije se uplašio, osetio je mir i spokoj jer je znao da se ponovo bajpasovao u jedan novi univerzum gde mu rep i sve ono što je imao više neće trebati. Novi univerzum u kome će i on biti neko sasvim drugi.
