Merna jedinica ucenja studenata koji studiraju fakultete suvoparnog gradiva.
A: Kolega, kako ide gradjansko? B: 30 na sat, kolega. A: A, odlicno, stici ces ti do ispita. B: Kod tebe? A: Ja sam na 20 na sat, jebe me ova kijavica, stalno moram da brisem nos.
Babin nagovestaj da treba sto pre da se udas/ozenis, ili ce te docekati strasni sud usedelickog zivota.
-Ali, baba, ovo je drugo vreme, drugi obicaji. -Tako je i Mileva govorila, pa vidi je sad, sam, ni roda ni poroda... -Baba, Mileva je psihicki obolela zena. -Jeste, sine, jeste...sve je to jer se nije na vreme udala!
U davna vremena, uz parabolu i elipsu bejaše jedna od tri posestrime, koje su zajedno sekle konus. Onda, dođe misteriozni srednji vek i hiperbola dobi i značajnu primenu u desetercima, ispevanim uz gusle.
Godina: 1386. negde o Gospoinu dne Lokacija: krčma u nekoj vukojebini Događaj večeri: nastup čuvene striptizete - Kosovke devojke VIP ekipa: Obilić, Kosančić, Toplica, Kraljević i još kojekakve velmože
Separe. Cirka se rujno vino, a fenjeri bacaju strobove. Iz bijelih grla dopire neki haus uz guslarsku podršku slijepog Mićuna. Promoterke u narodnim nošnjama merkaju mrče, koji su sišli s obližnjih planina. Na podijumu, gola Kosovka devojka sa ovcom na leđima, uvija se oko namašćenog stuba k'o Selma Hajek i mami muške poglede... Nakon par sati, fajront. Sa poda se kupi srča, i obezbeđenje izbacuje pijane goste kroz prozor, direktno u Sitnicu. Separeu sa junacima prilazi zvezda večeri.
Kosovka: Pomaže bog, junaci! Svi u glas: Bog ti pomog'o, lepotice. Sjajan performans, zaista. Kosovka: Hvala, trudim se. Nego, da pređemo na stvar. Drugarice mi rekoše da vi imate najveće buzdovane u okolini, pa ja reko' da utvrdim verodostojnost tih informacija. One govorahu o nekih 25 santima bez šešira. Stoga, momci, oružje na videlo. Svi zajedno: :izvadiše buzdovane:
dramska pauza i grohotni smeh Kosovke devojke
Kosovka devojka: Hahahaha, majku im glupavu, šta one znaju šta je 25 santima. U redu je, momci, navucite untercigere, slobodni ste.
Zakon akcije i reakcije u seksualnoj konotaciji. Posledica socijalizacije (u najvećem broju situacija). Pri kombinaciji svodi se na penetracije i kontrakcije pojedinih frakcija tela koja su u interakciji tokom kopulacije. Iako je tokom masturbacije ponekad sve stvar fikcije najčešće se, kao i kod kombinacije, akcija završava ejakulacijom (preranom u slučaju prevelike eksitacije).
Kada je reč o kombinaciji, materijalizacijom ejakulacije neretko nakon devet meseci slede (nekima radosne i priželjkivane) komplikacije. U cilju eliminacije pomenute materijalizacije savetuje se neutralizacija koja iziskuje određeni period adaptacije i konsolidacije pre konačne normalizacije i stabilizacije (za čije nastupanje nema garancije).
S druge strane, apstinencija je često praćena opstipacijom a u dugim periodima dolazi i do ozbiljnijih neželjenih implikacija, impotencije i raznih drugih disfunkcija, psihofizičkih degradacija i sl.
S obzirom da je ova definicija prožeta mnoštvom simplifikacija, umesto kontemplacije, za potpunije razumevanje Zakona selekcije i erekcije preporučuje se konzumacija, tj. aplikacija opisanog, uz oprez pri detekciji i selekciji saučesnika radi eliminacije odnosno prevencije opisanih negativnih reperkusija.
U pesku ispred obdanista igrali se Stjepan, Milorad, Primoz, Momir, Kenan i Trajce.Posto ih je vaspitac stavio zajedno da se igraju, posle velike svadje u kojoj je ucestvovalo citavo igraliste, deca su bila dobra i igrala se zajedno, mada su se ponekad malo raspravljali. Primoz bi obicno stajao po strani, ne mesajuci se puno u igre, bio je lepo vaspitano dete,lepo odeveno i nije puno pricao. Trajceta su zadirkivali kao i Kenana da je glup, a nije lepo zadirkivati drugu decu,mada je Trajce uvek bio plasljiv i cutao je,dok se Kenan jako ljutio i zadirkivao sve ostale zauzvrat. Deca su ga volela svejedno. Momir se uglavnom izlezavao, dok su Milorad i Stjepan gradili zajedno figure u pesku, kopali kanale, pravili puteve izmedju svojih delova igralista. I sve je bilo super,dok jednoga dana deca nisu cula da je vaspitac smenjen i da se ne zna ko ce ga zameniti.
Tada je doslo do problema...deca su pocela da se otimaju oko lopatica i kofica koje su do tada bile zajednicke, da brazdaju pesak i tvrde da je sve to njihovo ponaosob. Primoz je krisom piskio u pesak druge dece i pobegao na svoju stranu, ogradivsi se malim jarkom, lopacom koja mu je preostala. Trajce se uplasio svega, i dalje je cutao i drhtao, ne znajuci sta da radi, te su ga kasnije, dok nije primecivao, otela deca cudnog izgleda i govora,koja su i ranije bila pored peska, iako niko do tada nije na njih obracao paznju. Momir je shvatio da i dalje treba da radi ono isto sto je radio do tada, tj nista, i resio da ce se drzati Milorada, barem dok ovom bude dobro islo u skupljanju igracaka za sebe.
Milorad, Stjepan i Kenan su se jako posvadjali. Gadjali su se peskom, prvo svako protiv svakoga, kasnije Keno i Stipe protiv Milorada, a sve oko Kenanovog dela peska gde se on uglavnom igrao, mada novim vaspitacima nije bilo potpuno jasno zasto. Deca su vikala,plakala, gadjala se igrackama, stipala, udarala, tuzakala semedjusobno, a svadja je odjekivala duz celog dvorista obdanista.
Novi vaspitaci su se pojavili, izvukli deci usi, neke kaznili, druge manje, sto je kod dece izazvalo nezadovoljstvo, posebno posle odluke vaspitaca da podele pesak i da svako ostane u svom delu. Momir je kasnije odustao od druzenja sa Miloradom, gradivsi svoje kule u pesku, koje su i Stjepan i Keno gradili kao blesavi,jer su im novi vaaspitaci doneli nove, moderne kofice i lopatice na poklon.
Danas su deca zajedno i dalje u istom pesku, neki se slazu, neki ne,ponekad se opet posvadjaju, ali najvise pricaju o tome sto su naculi: naime, novi vaspitaci su resili da primene ista pravila na clokupno igraliste obdanista, sto ce znaciti da ce ponovo jednom svi biti zajedno i sve deliti. Primoza su vec pustili na klackalice i tobogan...
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e. dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem.. . . Zenon: Des Stavro ša ima? Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima... Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a? Stavros: Recimo... Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš? Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...) . . Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana? Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo.. Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš? Stavros: Pa ono, umem.. Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi? Stavros: Jašta da zviždi. Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva! Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..) . . Pitagora: E Stale jes to ti? Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru.. Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,... Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora.. Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz? Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako? Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....