Miloševićeva odbrana
Sistem odigravanja šahovske partije među penzionerima na takav način i sa tolikim trajanjem da se partija mora završiti odustajanjem jednog od igrača iz bilo kog razloga i posledičnim prekidom.
- Ljube, završiste li ti i Žare onu partiju što već pet godina igrate svaki dan?
- Ma jok, taman sam ga saterao u ćošak, a on kurva umro...
Bogati u rat šalju volove, a sirotinja sinove
Narodna izreka koja poručuje i studentima privatnih fakulteta da se pripaze ako dođe do rata.
Cveće
Vekovima unazad najomraženiji neprijatelj ljudske rase, posle promaje, su biljke. Generacije i generacije mužjaka su odrubljivali biljkama reproduktivne organe i poklanjali ih ženkama kao poziv za parenje, a one su sa ponosom nosile ove poklonjene iskasapljene genitalije u kosi, ili ih čuvale u vazi ne bi li pokazale moć trsitelja koji ih je doneo. Što je biljka bila obdarenija, veću metu je predstavljala krvožednom čovečanstvu, veći uspeh je bio posedovati njihove mošnice.
Ali tu nije kraj njihovom javnom ponižavanju, jerbo ljudi koriste skoro svaku priliku da ih ponize još više! Rođendani, proslave, svadbe, praznici, pa i sahrane, svi bitni ljudski događaji gordo i šaroliko prekriveni biljnim testisima, ostavljeni da se beživotno suše i propadaju...
Arogantno prikazivanje unakaženih organa širom planete i u svim prilikama pogodnim za kurčenje prenosi samo jednu poruku: "Iskonski mrzimo suštinu vašeg bića, kao i činjenicu da postojite." A tu porobljivanje i ubijanje za ljude jednostavno nije dovoljno....
Dva cveta u saksiji mirno posmatraju prolaznike na ulici:
-Eeeee zumbule, dobri su to momci bili, stasiti, zdravi... A vidi sad kako im tukididi jadno vise iz onog buketa, uništeni su za ceo život. Pa dokle više bre? DOKLE?!?-
-Vala baš... Pa aman ljudska raso, gde će vam duša??? U redu je, shvatili smo, jači ste od nas, možete da prestanete da se kitite našim đokama gde god stignete!-
-(Pušta suzu junačku za otadžbinom i mučenim svojim narodom)-
Vokativ
Ono što je Pluton među planetama, to je vokativ među padežima. Olako shvaćen, ismejan od strane ostalih, više upotrebljavanih i kočopernijih padeža. Izuzev slovenskih i grčkog kod većine savremenih jezika je izbačen iz upotrebe, a sve zbog toga što su ljudi suviše lenji da ga upotrebljavaju.
Lik1: Što si seo na moje mesto seljaku?
Lik2: Kaže se seljače!
Lik1: Nemoj da se pravis pametan i pomeri se indijancu.
Lik2: Kaže se indijanče.
Lik1: Dobro, dosta je više retardu...
Šta se dereš k'o birov?
U davna (ili možda i ne tako davna) vremena kada nije bilo struje ni svih medija sa njom povezanih, vlast je imala problema kako da narodu prenese važne vesti i saopštenja. Morali su da se snađu obzirom na važnost koje su takve vesti imale (sa kim smo te godine u ratu, ko sve mora da se javi u vojsku, ko je poginuo/ranjen, povećanje poreza i minimalnog iznosa mita, koji vlastodržac se razboleo od opake kijavice i kada se izlečio...). Neposredno narodu je te vesti i proglase čitao lokalni birov.
Birov je bio onaj lik koji ide kroz to mesto, lupa u bubanj i urla „Čujte i počujte!“ dok se narod negde ne sakupi na gomilu tako da svi čuju. Možda jedini posao koji se pošteno dobijao na javnom konkursu u skladu sa posebnim mogućnostima i talentima kandidata. Naravno, pre svega glasovne mogućnosti u vidu prodornog glasa i izdržljivosti njegovog grla uz poznavanje cele azbuke. To je morala biti osoba u poređenju sa kojom operski pevači zvuče k'o iznervirani Boža Đelić. Glaščina koja izbija prozorska okna, baca crep (ćeramidu) sa krovova i izaziva privremeno ili trajno zujanje u ušima i bol u glavi uz mogući osećaj mučnine (mada mnogi ovo poslednje pripisuju psihološkom delovanju obraćanja vrlih nam vlasti).
- Eeee, 'de ste bre, ljudi? Otkad vas nisam vid'o!
- Jebote, lakše malo, štas' dereš k'o birov? Niko ovde nije gluv. Bar još uvek.
Nizak udarac
Zadaju ga osobe kojima je to krajnji domet. Maksimum. Najviše boli, a ne bi trebalo.
Da bi se u životu sačuvalo mentalno zdravlje, nužno je shvatiti da ljudi koji zadaju niske udarce, jednostavno, ne mogu da dohvate dalje od toga.
Veliki ljudi se ne saginju, da se ne bi sa malim ljudima tukli na istom nivou.
