Tri tačke
Čuveni tet koji je bio izuzetno popularan tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka.
Tetovaža se sastojala samo iz tri tačke, poređane tako da čine trougao i tetovirala se najčešće na kožici između palca i kažiprsta, a značenje tetovaže je bilo "Mrzim kurve, pedere i pandure".
Policija je prosto obožavala da uhvati nekoga sa tom tetovažom.
- A klinac kakvi su ti ovo mladeži na ruci?
- Koji mladeži čika policajac?
- Ova tri. Vidi kako su pravilno poređani u trougao. Ko na Ninovoj faci.
- Pa tako sam, ovaj, rođen, ne znam.
- Ček' kolega pa nisu ovo mladeži, ovo kao da je tetovaža.
- Vidi stvarno, a što me lažeš ti i kakva ti je ovo tetovaža ovde?
- Ma to smo samo probali da li umemo da tetoviramo, ne znači ništa.
- Ništa ne znači a? A ček' da nije to ono mrzim kurve, pedere i još neke, samo ne mogu da se setim koje. Koje momak?
- Ma nemam pojma za to, ovo slučajno ispalo tako. Proba.
- Momak koga to još mrziš?
- Ovaj, vatrogasce.
- Vatrogasce a?
- Da, da.
- Jel ti to mene zajebavaš?
- Ne, ne, ne, naravno.
- Koga još mrziš?
- Pa....
- Imaš tri sekunde da odgovoriš. Jedaaaan......dvaaaaa......
- Milicajce.
- E tako lepo reci. Znaš, ja imam oslikana cela leđa i bolelo me je solidno dok sam se tetovirao, ali tebe će sada ove tri tačkice mnogo više da bole. Kolega, pakuj ga.
Roditeljsko nagađanje u vezi sa bebinom budućom profesijom
Dešava se u zanosu, kad beba uradi nešto što podseća na radnju iz neke profesije.
- Auu, ljubi ga majka, biće trubač!
- Što?
- Duva mi u sisu!!
Švecka
Шта је, морала Јуровизија у Швецку доде па да чујеш за њу, а?
Наш ти да сам ја тамо боравио? Дабоме да не знаш!
Павијан покојни се закачи с ликом неким, разумеш, и онда морали да палимо. И де ћемо, Киза покојни имо неку шему за Швецку, узми сошку и пали из Југе.
И стигли ти ми тамо.
Земља ко земља, ал одма ме сморили они бледуњави педерчићи и оне ружне женетине. Причају шатро да се тамо добро живи, као нађеш шљаку чим запалиш и те форе. Лажу бре! Петнес дана ми тражили шљаку, неће Снус те запосли ако чује одакле си, разумеш? Јонда се Киза снађе за неки ноћни клуб, убаци нас тамо као секјурити. Ма није било проблема, оно све фин народ. И оне се швецке жене ложиле на нас, разумеш, ал ко у то думочи! Нашо ја једну нашу, Босанка, разумеш, и код ње се увалио на гајбу.
Него ми гледамо: Што ми бре да радимо за њих? И кренемо ми полако заштиту да им уводимо, разумеш, као добар дан, добар дан, не праве они проблем. И држали брзо цео крај један у Гетеборгу, ма нико проблем да направи. А кинтаааа, само капље!
Ту ја ову моју Босанку откачим, бежи реко, крај и те форе, она полудела! И одем у хотел са једном Кубанком азиланткињом да живим, та је била мрак! Кад неам шљаку око заштите, само са њом цео дан и ноћ, разумеш?
И било нам добро, живели ко бубрег у лоју, нема ко да нам смета, ми се ту повезали и са Ђомлом што држо остатак града, ма мица тракалица бре, разумеш!
Ал дођу пубови једно јутро по мене у хотел. Лупају они, ја не отварам, развалили врата, мене одма на патос, разумеш, ја њима "Шта је, пандурчине, мора вас десет на једног Оловку!" И приведу они мене, фина им и милиција била, да не веруеш, господа бре! Не ко ови наши клошари да те одвале од батина! Јок, дају ти цигаре, кафу, узму ти изјаву фино, испитују, ал све културишка, па дал ти треба адвокат и те форе. Ја гледам, неверуем, разумеш! Питају дал си ти рекетиро Јевреја маторог, па Бјорна, разумеш, ја све као нисам, немате доказе, ал ме задржали у мардељу.
Одма сутра на суд, ја као нисам и нисам, и мој адвокат немате доказе, ал они доведу сведока, кад оно - ко је сведок? Гледам и неверуем! Она Босанка што сам јој дао педалу кацам дошо до пара! Решило женско да ме сарани!
Ал адвокат мој био добар, све је пита има ли она доказе, па дал је љута на мене, и то, и извуко се ја. Ал нису ни они блесави, видели Снуси колко су два и два, разумеш, и истерали ме из Швецке на десет година јер сам био онај... Илегалац!
Вратио се онда овде, разумеш, пун пара од шљаке, свако вече на сплавове, народњаци, лудило! Него прође и то, ал ајд сад...
Ал добро сам ја и прошо, разумеш! Ови Киза и Павијан што остали тамо, неки дошли што почели да раде и бело, почистили целу екипу за петнес дана! Ја ту мало шљако, после пао, сад животарим помало, шљакам на ситно, није лоше, живи се, разумеш!
Швецка... Е, слепци једни! Ви то само на телевизији можете да видите!
Dnevnik u budućnosti
Autobiografski pečat koji je nalazio svoja mesta u sveščicama i rokovnicima i koji je podsticao želju za pisanjem, otkrivao talente i predstavljao skriveni kutak emotivnog pubertetlije. Disciplina koja gubi svoje poklonike i koja će u budućnosti gotovo nestati ili zadržati par zaljubljenika koji će beležiti neke nove događaje, a pisaće je oni u kojima je ostalo bar trunke pismenosti.
Dragi dnevniče:
Evo ne napisah ništa već sedam dana, bila mi je tastatura na remontu, srećom pa je danas stigla...Pa prvi dan u školi je bio...kao i svaki drugi prvi dan. Naša gimnazija je tek na 35. spratu, jer su do 30. sprata kineski tržni centri, na 31. je laboratorija za nuklearnu fiziku, kabinet za fizičku hemiju, odsek za vanzemaljska istraživanja i kloniranje ovaca i krokodila. Srećom pa radi lift. Veliki je problem dolaziti u školu u septembru i to u skafanderu. Zdravstvena organizacija je izričito naredila to zbog one havarije u nuklearci u Bugarskoj. Gimnazija ko gimnazija, odeljenje ko odeljenje. Ima nas čak sedamnaest, a od toga su petorica Kineza. Imamo osam devojčica koje su mahom anoreksične i pohađaju školu za manekenstvo. E, da, na putu do škole naleteo sam na grupicu ljudi koji su nosili nekakve transparente Ko je ubio Slavka Ćuruviju, gomila omladine, mahom pijane ko guzice. Meni je delovalo kao da se snima neki dobar film, pa sam vikao sa njima, ko zna možda se pojavim kao statista. Na dedino zgražavanje, Kinezi su konačno brendirali svoj proizvod Šangaj Votku, posle godina natezanja sa Rusima. Ćale je konačno ubedio kevu da počnemo da pijemo pivo, jer je voda opet imala visok nivo žive i olova. Danas su nam opet dolazili oni Rusi, kustosi iz Ermitaža iz Sankt Petersburga i tražili dedinu Ladu Samaru kao muzejski eksponat. Deda je do te mere tvrdoglav, još jedva na noge ustaje, a kamoli da vozi Ladu. Rusi su nam ovoga puta ponudili 125 milijardi dinara i 50 ari na Marsu, ali deda ni da čuje. Povrh svih problema, ćaletu se pokvario onaj Tošibin robot za branje banana i pomorandži u voćnjaku, pa ga je odneo na remont. Mi smo zato morali ručno da oberemo ono što je ostalo banana, dok ne uhvati onaj oblak iz Bugarske i ne potruje i nas i banane.
Vesti i politika me stvarno slabo zanimaju, znam samo da je Moldavija konačno pristupila Ruskoj uniji, posle mnogo ubeđivanja i otimanja i od strane Rusa i od strane Evropske unije. Tako je Srbija ostala jedina nesvrstana zemlja na Starom kontinentu. Evo danas je i neki ministar svečano otvorio dva pogona za obradu i reciklažu ljudskog izmeta, tako da će posao dobiti puno mladih inženjera mahom prehrambenih tehnologa. Kinezi su dobili na tenderu prostor Nacionalnog parka Kopaonik za izgradnju fabrika tekstilne industrije (niko se nije ni bunio jer na Kopu već 20-k godina nije nikao bor, a i preti epidemija od najezde mutirnih pacova).
U kladionicu sam svratio tek onako, igraju se kvalifikcije za Evropsko prvenstvo u fudbalu. Odigrao sam keca na Kataloniju protiv Južne Osetije i Baskija – Vatikan od dva do tri. Što se sporta tiče, Četiri skakaonice biće održani na Andima, Himalajima, Kavkazu i Fudžijami, jer u Bavarskoj, Austriji i Nemačkoj, po rečima meteorologa, neće biti snega ni za jednog sneška a kamoli za ski skokove. Vimbldon je opet otkazan jer ponovo nije nikla trava, a glavni direktor turnira je podneo neopozivu ostavku.
Ako se nešto nesvakidašnje desi, svakako ću apdejtovati svoj dnevnik, ali stvarno mislim da nema potrebe da maltretiram tačskrin baš svakog dana. Ajd zdravo!
P.S.
E da, juče smo se ćale i ja odvalili od etil alkohola, komšija Žile je dobio blizance pa smo mu u tu čast cepali skafander. Hehehe..nismo rekli kevi.
17. Oktobar 2098.
Dečije pesme
Подстрекачи рађања, развоја и битисања болесних умова. Клице перверзија, порока и различитих психоза. Нико у њих не сумња. Наизглед безазлени, весели текстови уз које деца плешу и које радосно певају. Али...
1. (Полигамија)
Бубамарац мора време губити
И све бубе редом љубити
Буба Дару, буба Клару, буба Бару...
2. (Наркоманија)
Узми велики ексер
сачекај да падне вече
...
Узми велики ексер
и радошћу наоружан
закуцај сваки свој осмех
да никад не будеш тужан!
3. (Педофилија)
Неко воли певање,
неко воли свирање,
а ја волим, извините на изразу, цинцулирање...
Цинци линци, драги клинци,
ја не желим да вас дирам
желим да вам (вас) цинцулирам
моја главна занимација
то је ситна цинцулација...
***
...обично комарци, долете и оду,
а у међувремену неког и убоду!...
4. (Патолошки страх од губитка невиности)
- Лептирићу, шаренићу, ходи мени амо
ево имам лепу ружу, помириши само!...
- Ја бих дош'о ал се бојим какве игле клете,
стиснућеш ме, пробошћеш ме, онда збогом свете!
5. (Монотонија сексуалног живота, са примесама мотива мртве драгане;)
Ђиха, ђиха четир' ноге,
све четири круте
ђиха, ђиха ми идемо на далеке путе...
...Раго једна, баш си лења, зар те није срам?
Ако нећеш ти цупкаш, ја ћу цупкат сам!
6. (Коцкање)
Коцка до коцке коцкица
Кроз простор и кроз време...
...и тако дан за даном...
7. (Групно задовољавање)
Десет љутих гусара дошло у мој кревет
Један пао с кревета остало их девет...
...једног сам успавао остало их осам...
...један пао у несвест остало их седам...
...се попело на брест! ...пао на главу, остало их шест!
У сваком погледу, ја их се не бојим
ја дишем дубоко и гусаре бројим...!
AJAX
Grčki junak koji je kao mlad igrao fudbal u Holandiji, a pod stare dane razvio maniju čistoće i umro pijući deterdžent i paranoično mrmljajući sebi u bradu "Bolji sam od Ahila, bolji sam od Ahila... I od Van Bastena sam bolji... Mister Proper je pička...".
Ubači Deja!
Poklič koji se najčešće mogao čuti po TV salama studentskih domova u Novom Sadu (kao i u drugim univerzitetskim centrima, stecištima budućih akademskih građana poreklom iz krševite, ali ponosne republike) za vreme utakmica fudbalske reprezentacije Jugoslavije krajem 80-ih godina prošlog veka.
Naime, Dejo Genije Savićević jeste bio virtuoz s loptom, ali nije baš bio u milosti selektora zbog svoje prevelike potrebe za soliranjem te je mečeve često počinjao s klupe....
Igra se treći minut prvog poluvremena, Mehmed Meša Baždarević šalje pogrešan pas. Dva prva reda u TV sali (rezervisana još u cik zore kratkom porukom: "Ko ođe šjedne kukala mu majka") istog momenta skaču na noge junačke i kreće bujica komentara:
- Ama viđe ovog nesoja što čini!
- Ma vadi govna napolje, jadan!
- Ubači Deja, oca ti jebem!
- Ubači Deja! - horski odjekuje TV salom...
P.S. Eh, kakva su to fudbalska vremena bila kad jedan Genije nije imao sigurno mesto u nacionalnoj selekciji (iliti repki što bi rekli savremeni ljubitelji fudbala).
Bio sam živ kad je Srbija dala šest golova!
Опаска која преживљавање Армагедона чини смешним, раздвајање мора као Мојсије прелаким, па чак и достављање исправне документације на шалтеру из прве ништавним. Можда будуће генерације могу да ураде све ово горе наведено док су живи, али и Ви и ја смо били живи сведоци да је Србија дала некоме шест голова!
*Деда препричава причу својим унуцима далеке 2070. године*
Деда: Сад ћу вам испричати причу за коју су сматрали да је мит, прича о томе како је Србија постигла шест голова на једној утакмици...
Унук: Деда опет булазниш, одох ја у моју виртуелну капсулу да се играм, сви знају да то не може да буде истина!
Деда: Балавче безобразни, због вас се заборавља историја!
Instant
Ono zbog čega su svi zaboravili da uživaju u životu.
Instant kafa - odjednom nema više vremena da se čeka.
Instant pasulj - zvekneš iz alu-posude i miran si.
Instant studije - svaki pa i najopširniji predmet je jednosemestralan.
Instant seks - daj nešto da se mlatne na žurci, ko bi se upoznavao?
Instant zarada - bolje da radim promocije za 40 evra nego da ustajem svako jutro pa na posao
Instant uživanje - paket vutre, spid, ekser(da se napijes treba vremena).
Instant informacija - internet, pa znaš ti gde je biblioteka?
Pored svega: "Ne mogu brate, nemam vremena, žurim, moraćemo nešto za 1. maj(a sad je februar), evo me u taksiju neću stići, raskinuli smo ona nema vremena za mene, ne mogu se cimam do pijace uzeću u maksiju degenerisane paprike..."
I sve samo prolazi, prolazi, prolazi...a mi ko kante trpamo, trpamo...
Bife
Deo je starih masivnih regala koji zauzimaju čitav zid. Ima vratanca koja se otvaraju na poseban način i to ka dole a pritom su jedina koja ne škripe, plus imaju magnete (pojam i znak bogatstva 90-ih). Svemu služi samo ne osnovnoj nameni, čuvanju pića.
-E tata, daj mi 200 dinara.
-Nemam ništa. Idi pogledaj ima li u bifeu.
-Mama, gde je garancija na komp? Ne mogu da je nađem.
-Idi vidi jel u bifeu.
Nije prase radijator
Odgovor konobara kad mu svi u kafani naručuju praseće pečenje, al` ako može od rebara.
Dogovorićemo se
Kulturan način da kažeš ne.
- Jel` hoćeš da mi vratiš pare?
- Dogovorićemo se.
- Vrati mi moje pare!
- Pa rek`o sam ti dogovorićemo se.
- Vraćaj bre!
- Što si bre nekulturan, dogovorićemo se.
