Etiketa za loše kompove, poznatija međ' mlađom populacijom, još neupućenom u ovaj deo tehnologije.
Klinac1: Je l ti radi kol of djuti?
Klinac2: Ne, ja imam beli komp!
Klinac1: A sranje!
Etiketa za loše kompove, poznatija međ' mlađom populacijom, još neupućenom u ovaj deo tehnologije.
Klinac1: Je l ti radi kol of djuti?
Klinac2: Ne, ja imam beli komp!
Klinac1: A sranje!
Prosečnom srpskom drajveru manje više svaki strani auto mlađi od četiri godine, obzirom na konstruktorske podvige domaće auto industrije i činjenicu da nova kola kupuju mahom tajkuni, Bajatovići i državne institucije od ministarstva pa naviše.
Negde u Nemačkoj...
-O Hans kupili ste novi auto vidim?
-Da, prošlo je već četiri godine, bilo je krajnje vreme za promenu.
-Zaista.
Rez na proizvoljnu lokaciju u Srbiji...
-Opa, nova kola. Da častiš bre, š'čuo?
-Doterao juče burazer iz Švabije, vidi ga sine, ni dan preko četri godine, da je dete u vrtić ne bi pošlo još.
-Au, dobar, dobar.
-Upadaj, idemo na vops.
-Saće bude pičke ko salate, utripovaće se da ti je ćale Bajatović ili tako neki lopov.
-Hehehe dosta je bre bilo ćaletovog Stojadina.
Ultimativna pretnja koja se upućuje isključivo iz sedećeg, eventualno ležećeg položaja.
Da bi dobila na težini i svrsishodnosti, onaj koji pretnju upućuje u datom momentu mora prolaziti kroz neki oblik idile, kako bi osoba kojoj se preti shvatila da će biti usrana od batina.
Poznato je da čovek bije ženu, ili čoveka, jače i bolje kada ga ta delatnost odvrati od ispijanja rakije, večere nakon ispijanja rakije ili gledanja Vučića.
S: Ćale, opet gledaš Pičkoustog? Daj, jebote, promeni kanal, počeće fudbal....
Ć: Puši kurac.
S: Ćale, kako to pričaš sa sinom?
Ć: Siši karu.
S: Okej, vidim da si ponovo šibao dspi.
Ć: Kakav dspi vidiš da je Vučić. Aj' beži, nemoj da ti ustanem!
Kolokvijalizam od reči deda ili djed koji označava oca jednog od vaših roditelja, ali se Đed ne postaje tek pukim dobijanjem unučadi, titula Đeda se zaslužuje. Đed je iskreni i nepatvoreni pater familias, glava porodice, lik koji ne jebe ni 2% od predviđenog neku višu silu ili pravila.
Đed je kao mali jeo poparu i kačamak jer drugo nije bilo, klao se sa vucima oko ubijenog zeca, išao do škole 10 kilometara po snegu kroz razne vukojebine i imao vremena i snage da tu školu završi, za razliku od tebe koji živiš na 50 metara od škole i kasniš na prvi čas.
Kao mladi kalfa ili đak gimnazije je lomio srca svim mladim snašama po varoši i bio glavni mangup na korzou. Ne kao ti koji misliš da si mangup ako se tučeš po ulici i piješ pivo, već doteran, uglancanih cipela, frizure sa svakom dlakom na svom mestu, gospodin čovek.
Đed je vojsku služio kod kralja, pa ga '41. Švabo uhvatio i poslao u logor negde u Austriju ili Nemačku. Đed je tamo šarmirao i kresnuo lokalnu doktorku od koje je zauzvrat dobio ausvajs. Sa ausvajsom je pobegao iz logora, vratio se peške u rodno mesto gde je odmah uzeo pušku da tom istom Švabi jebe mater pored one doktorke. 4 godine se Đed makljao sa njima, Talijanima, Bugarima i ko zna još kojim strankama po našim u pesmi opevanim vukojebinama. Na kraju je sa Rusima oslobodio Zagreb, a potom se za inat partiji oženio Švabicom, ali ne onom doktorkom, nju je dotad već jeb'o neki Englez ili Amerikanac, dok je ona sirota sve njih jadnike upoređivala sa Đedom i maštala o njemu.
On je postao direktor nekog javnog preduzeća zarad svojih zasluga u ratu i Đedu je Tito dolazio na noge i sa njim se slikav'o. Đed je '68. kad je Rus upao u Čehoslovačku tamo lično i potpuno sam otišao da traži tramvaje koje je naručio i ovi su mu morali dati, sa njim nema zajebavanja, ne šljivi Đed ni Kominternu ni Sovjecki Sojuz.
Kasnije je celi bogovetni rat u Bosni presedeo ispred kuće i brojao granate koje padaju, jer u odnosu na ono što je on preživeo taj rat je najobičnija zajebancija.
Đed je u 75. godini života oboleo od nekog raka, ovaj krenuo agresivno, ali kada je skontao sa kim ima posla povukao se i sada ćuti i smrdi tu gde je, na Đeda ne sme ako hoće da opstane do daljnjeg. Đed danas ima 95 godina jer Smrt nema muda da dođe po njega iako mu je Bog obećao maksus terenski dodatak i nadoknadu za prekovremeno. Pa nije valjda lud? Đed jednostavno ne umire kad neko drugi hoće, već kada on odluči da tako treba.
I dan danas Đed ode do pijace 5 kilometara od kuće. Naravno peške, prevoz je za slabiće, buržoaziju i kolaboracioniste. Čisto da se porazgovara sa domaćinima, podseti mladosti i kupi unucima voće, jer unuci su na prvom mestu, niko na njih ne sme udariti, ni roditelji ni tamo neka bolest. Usput štipne neku mladu snašu za obraz i dobaci joj nešto, onako šeretski, kako samo on ume. Ona se zacrveni i obori pogled kao pre 70 i kusur godina kada je on bio u punoj snazi. Jer prema njemu nijedna ne ostaje ravnodušna. Zato što je on, jednostavno rečeno, Đed. Nešto što mi verovatno nikada nećemo biti, jer nismo dostojni te titule.
Jedina važna informacija o automobilu dok si klinac, (pored toga da li mu se vrata otvaraju normalno ili na gore).
Odgovor na ovo pitanje nalazi se, naravno, ugraviran na brzinomeru.
(Niži klinac): -Koliko piči ova bembara?
(Viši klinac, naslanja ruku na prozor i viri): -240!
(Niži klinac, zadivljeno): -U jeee... naš Jugo može samo 180...
Da bi bili korisnici ovog elegantnog automobila,morate ispuniti odredjene uslove.Vec tu vidimo da ovaj auto nije za svakoga.
-odmah se odrecite udobnosti,jer ako hocete juga 45, vi ste covek od avanture
-pre sedanja u kola,morate imati iza sebe 10 nedelja teretane,jer je prebacivanje iz 2 u 3 zasluzilo da postane olimpiska disciplina
-naravno tu je i kriterijum cene,no ovaj auto mnogi naslede od svojih predaka.Vas otac ga je nasledio 74 od dede kada je isao u Trst da rovari farmerke,vi ste ga dobili 09 da idete na more u Grcku
-Reflexi vozaca F1 ,nikad ne znate kada ce volan da krene da odstupa od datog naredjenja
-uveg uz sebe imajte jednu gredu ili granu duzine 8 metara,jer su i kocnice zeznuta stvar ( automobil se inati,vidi se da ga je nas covek pravio)
No uz sve navedeno ,moramo istaci da ovaj auto ima dusu,i da je voznja u njemu jedinstven osecaj. To vidimo jer mnogi udju samo jednom i posle pitaju caleta : Cale,a koliko je taj punto ?
Situacija u kojoj prisustvujete razgovoru dve osobe koje se dugo nisu videle.
1: Gde si Milena, 100 godina te nisam videla!?
2: Juu, Zorice, pa je l' si ti? Nisam te prepoznala uopšte!
1: Pa kako si, kako tvoji?
2: Ma ne pitaj, išla sam kod Mikija nešto da uzmem za ovog mog, treba da
ide kod Mirka Strvine posle nešto da rade kao.
1: Čekaj, Miki je onaj Milevin sin, što mu se sestra udala za Milanovu ćerku?
2: Ne bre, Mileva nije ni imala sina, ona imala dve ćerke, Milicu i Nevenu.
Nevena se udala za nekog debila što švercuje šljive u Bugarsku, a ova druga
se još nije udala, pitaj boga što.
1: Ko je onda Miki?
2: Miki je bre Stevicin brat, što mi Ljubiša bio otac, a on išao u školu sa našim Radetom što ima ona tri sina. E jedan sin otišao u inostranstvo i tamo mlati pare, ovaj drugi isto mlati pare, ali se ne zna kako, a za onog šuntavog i najglupljeg otišla naša Jelena brljiva.
1: Aaaa. A ko je Mirko Strvina?
2: E, to je već duga priča...
Redovan komentar starijih ljudi i teoretičara zavere na letnju vremensku prognozu i saopštenja o trenutnoj temperaturi.
voditeljka - Danas je u celoj Srbiji izuzetno toplo i sunčano vreme. Trenutna temperatura u Beogradu je negde oko 38-og podeoka a tropske temperature nas očekuju do kraja nedelje!
Baba - Kako lažu! Sram ih bilo! Ima više! Živorade, donesi termometar!
Deda - Evo ga! Pokazuje 43! Opet lažu narod, mamu im jebem! Ovaj Studio B drže demokrate, nije ni čudo!
Baba - Nije to samo Studio B! Lažu bre na svim kanalima! Konstantno nam zamazuju oči ti iz hidrometeorološkog zavoda! Kako su smeli juče da pričaju da je bilo 39 kad ja pouzdano znam da je bilo minimum 45 stepeni!
Deda - To je zato što bi u slučaju da priznaju morali da proglase vanredno stanje i onda bi samo bolnice radile. A oni to neće, hoće sve da nas pobiju polako, da ne osetimo!
Unuk - Ne lažu nas nego daju tačne podatke. Postoje određeni standardi kako se meri temperatura. Za Beograd se meri na Avali, na visini od 2 metra, u zaklonu. Tačno je da je na asfaltu mnogo toplije ali ti podaci nisu validni zato što ...
Baba - Dakle lažu! Lepo sam rekla! Neću ja levitirati na Avali, na visini od 2 metra, pa da me to zanima! Ima da umrem sutra u redu za penziju!
Period kojeg se rado sjećaju djeca rođena poslije 2000-te godine.
u pozadini piči Ivan Gavrilović
A: Brate, snimi mi kajlu.
B: Au, odlična tebra. Pazi ove puma tike.
A: Nema maćori, devedesete fazon i to. Ček, zvoni mi telefon (javlja se)
C: Gdje si to više, ohladiće ti se čokolino
A: 'Nači tu sam sekundarno. (spušta slušalicu) Brate, zovu me iz geta nešto. Izgleda neka frka izbila pa moram da palim.
Prilika da, sad kada si već mator konj, provedeš jedan dan ispunjavajući sebi želje koje si imao kao mali, a koje se iz ovih i onih razloga nisu tako često ostvarivale. Rešiš da se najebeš mame malom džeparcu i vestima koje su ti prekidale crtaće, i da se dvadeset godina kasnije sit nauživaš.
- Ustaneš ujutro, ali ne da bi išao na predavanja, već da bi radio šta se tebi radi. Oduvek si želeo da ne odeš u školu i ceo dan se samo zajebavaš. Sedneš za net u nameri da gledaš crtaće, ali ne sanmo jedan kao što su puštali u jutarnjem programu, već dok se boje ne rastope. Kreneš sa pticom trkačicom, odgledaš pet komada i onda pustiš onaj kad ju je kojot konačno ščepao, da se osvetiš i njoj što je maltretirala jadnog Peru a tebi išla na kurac. E onda nindža kornjače, patak Dača, pink panter..Jebite se vesti, nema prekidanja!
- Pošto ti je dosadilo, uključiš torent i skineš sve one igrice koje si palijao na fićomatima. U medjuvremenu odeš do radnje, neumiven, jer mrzeo si teranja sa kevine strane da se umivaš čim ustaneš. Kupiš kinder jaje, u stvari kupiš tri komada, to se u detinjstvu retko dešavalo, i uzmeš dve litre soka koji ćeš sam da popiješ, kole, original naravno. Zasto si i voleo slave, jer tad se kupuju original sokovi. Uzmeš i jednu jafu za kasnije, koja to kasnije dočekati neće.
- Nagruvan slatkišima, sedneš da igraš pang, Mustafu, panišera, avione..Nakucaš sebi u startu 3000 života, da se osvetiš žetondžijama što nisu dali da uvaljuješ olovnjake. Konačno saznaješ kako je izgledao jebeni kraj neke igre koja ti je toliko para pojela.
- Onda pošto je uveliko dan, izadješ iz stana i ostaviš nered, jebite se roditelji, jebi se spremanje sobe, sad živim solo. Uzmeš najveći sladoled, sedneš na bajs i odeš sa drugarima na reku, ne čekajući ćaleta da ustane posle popodnevne dremke da te vodi. U vodi ostaješ koliko hoćeš, nema ko da te osam puta opominje.
- Posle ideš na fudbal sa ortacima, ispit bet griže savesti ne sdpremaš, jer mrzeo si da radiš doma ći. Nema ko da te tera sa terena, sad sdi mator konj a ne klinac koji od starijih ne može da stigne na red za fudbal. Sad smeš čak da šutiraš loptu u novim patikama. Poasle odeš i spucaš para što ti je ostalo na kupovinu albuma i svih sličica iz radnje, da popuniš makar jedan sa svetskog prvenstva.
- Uveče ispaljuješ ribu, rešen da ovaj dan posvetiš samo sebi. Gledaš televizor do kasno, ne jer ima nešto pametno već jer si se kao mali uvek pitao šta ima noću na programima što ne možeš da gledaš jer si oteran na spavanje. Ležeš u krevet, ne opravši zube. Jebi se i ti karijesu, znaš!
Starija gospođa kasnih pedesetih i ranih šezdesetih godina sa istančanim ukusom za automobile.
Ona je vrlo pobožna žena, ide u crkvu svojim četvorotočkašem svake nedelje, redovno posećuje zelenu pijacu, ponekad ode sa drugaricama na bingo i poneku partiju bridža a uživa u istančanom ukusu šerija pred spavanje.
Vrstan poznavalac automobilizma, ne zanimaju je prdavci nego samo provereni modeli sklepani u najfinijim laboratorijama Nemačke kuhinje.
Mag u izboru opreme, njen auto mora imati klimu, kožu, servo, alarm, senzore za parkiranje i još trista čuda za koje ni sama ne zna koj će joj kurac, al nek stoji.
Obavezno sive ili crne boje kupuju se iskljičivo modeli tri renomirane firme a to su Mercedes, Volkswagen i BMW, sveto trojstvo svake penzionerke u Nemačkoj, jer jebeš 40 godina staža a kupiš recimo japanca nekog. Odma si izdao hardkor, i svi na pijaci a i u crkvi će ti se smejati, blam jebote.
I auto se ne vozi posle 150.000 kilometara. Ne. On se prodaje u inostranstvo obavezno, da bi se kupio neki noviji model, jer baš juče je Gertruda tri straße niže kupila najnovijeg Golfa VIII generacije, a ovaj je tako pase i više nije nizašta.
I na kraju krajeva ovo je sve istina, nema laži nema prevare. Zar ne?
-Halo brate?
-E, kaži.
-Ajd dođi da častim kupio sam kola.
-Ne seeeeeeeri, pa odakle? Kolko si platio, koji model?
-Matori upala mi kašika u med. Passat, 2009, iz Nuremberga vozila ga baba do pijace i nazad, nači ono koža, klima, senzori, DVD, EMS, SMS, PMS, GPS, HIV. Znači brate sve, baba ga u treću nije ubacila.
-MA DO JAJA!!!
Nema dalje. Neko te ili toliko iznervirao ili si tačno ostao bez riječi na nečiju izjavu ili događaj, da samo bleneš i ne progovaraš ni jedne. Zajebano stanje, ili te baca u nekontrolisan bijes, ili jednostavno odeš bez riječi. Nastao od izraza tiltovati, korištenog u fliperu, kada je neko čačkao oko flipera, pa pokretao lopticu tamo gdje ona ne treba da ide (dizanje flipera tako da gravitacija ne utiče na lopticu, samim tim i bolji rezultati).
-Čovječe šta ti bi sinoć, što ode bez pozdrava, mislili smo da si negdje zaglavio, nit' si zvao, nit' si se javljao.
-Ma vidio onu moju kako se vaćari sa nekim likom iza kluba, kad sam ih vidio, mozak mi tiltovao. Okrenuo se hladno, došao kući, nazvao ju, izderao se i zaspao kao zaklan. Sad sam opet slobodan strijelac. Konta ona ja van grada, pa malo da šveramo. GARGIJA! Ne'š ćaći!