U cvatu
Период у животу једне жене. Не могу ти баш тачно рећи када почиње, кад се завршава и колико траје. Али се да препознати.
Видео си је, прошао поред ње. Не, ниси се окренуо и звизнуо, али си у тренутку заборавио куда идеш, шта радиш, зашто постојиш...
Њена физичка лепота овде није примарна. Та жена једноставно цвета у пуном јеку и свесна је тога. Има сигуран ход и самопоуздања на зајам. Не говори много, али каже пуно. Зна шта желиш, чак и када ти не знаш шта осећаш.
А можда си је познавао док је још била крхки младар у џунгли трновитих ружа или касније, када је као тек расцветали пупољак стидљиво промаљала своју потенцијалну савршеност. Или си је пак, поседовао када је већ била прецветала, узалудно прскајући усахло стабло, док лати неумитно опадају, једна по једна. Можда је можеш препознати и као сасушено пољско цвеће без мириса, загаситих боја, али са титрајем у очима, као далеки светионик бљештавила којим је некада сјајила.
Али ако си је убрао у цвату, док је несебично ширила бехар око себе, ако си био изабрани срећник коме је узвратила емоције, баш тада, док је цветала... Па честитам, човече! Ти ме разумеш.
Деси се једном у животу.
Чешће си ни не деси.
Vetrograd
To je moj grad, Vršac.
Nazvali smo ga tako, jer vetar duva prosečno 300 i više dana u godini.
Ovo samo kod nas ima!
Fraza koju uglavnom koriste ljudi koji nisu ni živeli nigde drugde,osim kod nas.
Baba iz Nemačke
Starija gospođa kasnih pedesetih i ranih šezdesetih godina sa istančanim ukusom za automobile.
Ona je vrlo pobožna žena, ide u crkvu svojim četvorotočkašem svake nedelje, redovno posećuje zelenu pijacu, ponekad ode sa drugaricama na bingo i poneku partiju bridža a uživa u istančanom ukusu šerija pred spavanje.
Vrstan poznavalac automobilizma, ne zanimaju je prdavci nego samo provereni modeli sklepani u najfinijim laboratorijama Nemačke kuhinje.
Mag u izboru opreme, njen auto mora imati klimu, kožu, servo, alarm, senzore za parkiranje i još trista čuda za koje ni sama ne zna koj će joj kurac, al nek stoji.
Obavezno sive ili crne boje kupuju se iskljičivo modeli tri renomirane firme a to su Mercedes, Volkswagen i BMW, sveto trojstvo svake penzionerke u Nemačkoj, jer jebeš 40 godina staža a kupiš recimo japanca nekog. Odma si izdao hardkor, i svi na pijaci a i u crkvi će ti se smejati, blam jebote.
I auto se ne vozi posle 150.000 kilometara. Ne. On se prodaje u inostranstvo obavezno, da bi se kupio neki noviji model, jer baš juče je Gertruda tri straße niže kupila najnovijeg Golfa VIII generacije, a ovaj je tako pase i više nije nizašta.
I na kraju krajeva ovo je sve istina, nema laži nema prevare. Zar ne?
-Halo brate?
-E, kaži.
-Ajd dođi da častim kupio sam kola.
-Ne seeeeeeeri, pa odakle? Kolko si platio, koji model?
-Matori upala mi kašika u med. Passat, 2009, iz Nuremberga vozila ga baba do pijace i nazad, nači ono koža, klima, senzori, DVD, EMS, SMS, PMS, GPS, HIV. Znači brate sve, baba ga u treću nije ubacila.
-MA DO JAJA!!!
Metroseksualna detoksikacija
Skup različitih radnji koje služe da muškarca vrate na pravi put muškosti sa kog je nizom nesrećnih okolnosti skrenuo.
Jebiga, navukla te kurva na zdrav život i metroseksalni fazon. Uradio si to zbog nje. Na trenutak ti je čak izgledalo i da je to do jaja tako. Barem su oni sa TV-a govorili da jeste. Izdepilirao si se potpuno. Redovno si sek'o nokte na nogama. Prestao si da pušiš. Prestao si da piješ. Prestao da jedeš masno. Nisi više gledao fudbal. Možda samo malo Real, Barsu i Arsenal. Nisi ga ni igrao više. Da se ne znojiš.
Al patka. Otišla je sa drugim likom, još metroseksualnijim od tebe. Ovaj je vegan. Moderator Fb strane *Životinje su bolje od ljudi*. Spašava mačiće. Zna da uklopi boje. Ne zaboravi da stavi podmetač kada pije ceđenu pomorandžu. Gleda slike u *Art Zoni* sa uživanjem i razumevanjem, a ne kao ti da blene u njih kao kada je prvi put vid'o pičku. Zna šta da naruči u salad-baru. I šta sad?
Sad bi nazad kod drugara koji upravo sede, vare neku gandžu i igraju PES. Sad bi opet da upadneš na onaj termin u balonu koji se igra nedeljom od osam uveče i gde u devedeset posto slučajeva izbija tuča na pola termina, jer se igra Partizan - Zvezda. Sad bi da baneš u *Durmitor* sa ortacima i oljuštiš dobru porciju jagnjetine i jedno deset piva. Ili makar neku dobru punjenu pljeku da odereš u *Dafu*.
Ne očajavaj. Ako su ti pravi ortaci primiće te nazad u čopor. Samo treba da se očistiš i vratiš u normalan fazon, a to nije lak posao. Metroseksualizam je kao droga. Iako je u principu sranje i nisi ga voleo, navučen si na njega sada, ali istrajni ljudi mogu sve, tako da glavu gore i bori se. Pobedićeš.
- *Deste ljudi*.
- Opaaaaaa. Vidi ko je to nama došao. Đole Stanković-Jakovljević.
- Gospodin Integralni.
- Đole Filgud.
- *E aj ne serite vas trojica*.
- Pa moramo malo da te bušimo kad si gejčuga. Otkud ti brate?
- *Ma svratio malo, da vidim šta radite*.
- Pa iznenađeni smo. Nema te već mesecima. Nećeš sondžu da baciš sa nama, nema te na terminu, nećeš na tekme, a pošteno se nismo napili odavno.
- Sjebala te ona skroz. Poč'o si i obrve da čupaš.
- A i ta frizura brate. Ne ide taj jež na tol'ku glavudžu.
- *E ovo je greška bila. Odo' ja*.
- Čekaj, čekaj, stani bre. Zajebavamo se malo.
- Šta se drkaš odmah jebote. Trebao bi da ćutiš i trpiš malo znaš.
- *A jebiga. Zasrao sam*.
- Da znaš da jesi. Čuli smo da te ostavila zbog Caneta Balerine.
- *Jeste. Mislio sam da je lik gej. Puštao sam da se druže. Kao moderno je to. Drug gej. Kad ono, Cane mi skinuo ribu*.
- Ladno ti Cane skin'o ribu ahahaha
- jebote šta se tebi desilo, nevera.
- I sada bi opet na staro da se vratiš?
- *Da*.
- Dobro, ali prvo moraš iskreno da mi odgovriš na jedno pitanje.
- *Pucaj*.
- Jesi dozvolio da ti nešto furne u bulju?
- *E sisaj kurac, idem ja*.
- Stani bre. To je jako bitno. Ako si to dozvolio proces se ne može obrnuti.
- *Naravno da nisam dozvolio. Pa za šta me smatrate*?
- Otkud znam matori. Sve ostalo si dozvolio.
- Da bre. Vidi u šta te pretvorila. K'o da gledam nekog glavatog Danijela Đokića.
- *Dobro, neću više takav da budem. Šta da radim?*
- Sva sreća, nalaziš se u istoj prostoriji sa ekspertima metroseksualne detoksikacije.
- Kad mi završimo sa tobom izgledaćeš ponovo kao muško.
- Da počnemo. Prvo što trebaš da uradiš je da stučeš jednu brzo rakiju da prostruji malo krv kroz tebe. Zaboravi na koktele i sake. To je stvar prošlosti.
- *Dobro*.
- Onda pojedi parče ove Đoletove pice sa kulenom. Skoknućemo posle do pekare po još.
- Kad se naduvamo ponovo.
- Naravno. Onda idi do kuće, pobacaj sve kreme, pudere i te bočice tih sranja što imaš. Možeš samo da poseduješ jedan dezodorans, jedan parfem i brijač.
- Pena ti ne treba.
- Afteršejv eventualno.
- *Ali sigurno i vi koristite penu za brijanje*.
- Naravno da koristimo, ali ti si zaglibio. Da bi se vratio, moraš samo najosnovnije da koristiš. Bikov žilet.
- *Uf bre*.
- Nije to sve. Garderoba koja je uz telo mora da leti u kantu. To je tako pederski.
- I diskovi Sergeja Ćetkovića.
- *Nemam Sergejeve diskove*.
- Nemoj da nas lažeš. Svi metroseksualci ih imaju. I to originale.
- *Imam. Baciću ih*.
- Moraš da prestaneš da uljiš tu kosu i da se ošišaš na keca već ujutru.
- Kupanje jednom nedeljno, posle fudbala.
- Možeš da se tušneš ponekad.
- Ali ne dva puta dnevno.
- Vrati meso u ishranu.
- Alkohol je dobar za živce.
- Derbi je u subotu. Ne ideš na zapad.
- Prodaj Smarta i kupi auto.
- Ciklama ne postoji, to je roze i to se ne nosi.
- Stoj dok pišaš.
- *Ali oduvek sam stajao dok pišam*.
- Opet lažeš. Sigurno te je smarala jer zapišaš okolo, pa si sedeo.
- *Jeste*.
- Patike za fudbal moraju crne da budu.
- U radnju se ide u pamučnoj trenerci.
- Čivava nije pas.
- *Pa stanite ljudi, šta da radim sa Mukicom sada? Ne mogu na ulicu da ga pustim*.
- U pravu si. Verovatno bi ga usmrtio komarac ako naleti na njega.
- Dobro, smislićemo nešto tu već.
- Onda, fegetarijana nije pica, tako da molim te od sada da naručuješ picu sa slaninom i kulenom.
- Tribal nije tetovaža.
- Jelena Baćić Alimpić ne piše dobre knjige. Ni Paolo Koeljo.
- Isčlani se iz svih NVO organizacija.
- Prestani da čupaš obrve.
- Možeš malo da bricneš onaj most na sredini i to je to.
- Izbriši brojeve telefona svih solarijuma.
- *U jebote ljudi koliko toga ima*.
- Da bre. Totalno si se upčkio. Ustaj i oblači jaknu.
- *Je l' idemo u pekaru?*
- Da. Ali prvo idemo da useremo Caneta Balerinu k'o konja, taman malo da ogladnimo. Polazi.
Surogat snajka
Trenutna devojka vašeg sina( burazera) s kojom, po vašoj proceni , neće dugo ostati.
-S kim ti je ono Dušan? Zgodna ti snajka !
- To je surogat snajka.
- Kako to misliš?
- Ma privremena. Znam ga . Neće on dugo sa njom. Samo mu izigrava devojku dok ne nađe ono pravo.
Pravna gora
Šuma propisa koja ti otežava svakodnevni život.
- Žao mi je gospodine,fali vam jedan papir ,po propisima morate da imate celu dokumentaciju kod sebe...da,znam da ste čekali skoro sedam sati u redu,ali...hej,šta će vam ta sekira?!
Obi Van Kenobi i Anakin Skajvoker
Сленг за два лика који су јако блиски али се тачно види ко је главни, учитељ (Оби Ван Кеноби) и који је подређени, шегрт (Анакин Скајвокер). Наиме, Анакин прво слуша све што Оби прича и прикупља информације и памти. У друштву се увек кида на његове форе, иако се нико други не смеје. Не зна се зашто неко постаје Оби и зашто Анакин баш у њему види Обија, али у томе и јесте драж ове појаве. После неког времена Анакин ће постати Дарт Вејдер и окренуће се против свога учитеља, зато што је сада постао бољи од њега...само је битно да сила буде довољно уз њега и до краја!
Матија (у улози Обија): И тако ти је смувам малу Сару, има језичну јебо јој пас матер само такву. Много добра пичка...ма шта да вам причам и сами сте видели...
Вукашин (небитан лик-Чубака): Ау, брате, озбиљно? Који си ти цар!!!
Јован (сада већ као Дарт Вејдер): Хмммм...мислиш на ону Сару што има дугу косу до дупета?
Матија: Та.
Јован: Па она ми је пушила баш пре журке. И шта кажеш добро се љуби, а?
Настаје тотални хаос. Матија не верује и сви га гледају и смеју му се у лице док Јован победнички ликује. Поражен одлази испред оближњег дисконта пића и пије пиво да убије стид. У том тренутку долази Јован, очигледно као Анакин јер тамна страна није била довољно јака да га задржи у облику Вејдера.
Матија: Шта ти хоћеш, сисо једна?
Јован: Извини молим те, морао сам да кажем то да бих испао баја у друштву...ти си ме тако учио.
Матија: Па не мене да спустиш, мајмуне!
Јован: Ево извини молим те, хоћеш да ти купим бурек или желиш да ти попушим курац?
Taj ti je imao život ko Borusija Dortmund
Ортак који је био на врхунцу славе, омиљен у друштву, прави лаф, шмекерчина. Е онда је све успео да засере. Увалио се у говна до гуше, дословце отишао у курац. Дужан ко Грчка, није га било нигде и само њему је знано како је преживљавао. И онда после тмурног периода враћа се у пуном сјају. Како? Опет, то само он зна. Све се враћа на старо, опет омиљен у друштву, можда и више него први пут. Опет је све лепо, бајно и сјајно, само што је после толико година бедака стекао неко искуство, па се сад понаша зрелије. И свима је драго због тога, чак и они који га не воле поштују га. И заслужио је њихов наклон. Једино што постоји бојазан с обзиром на историју да не понови све наново...
Džentlmenski priručnik
Бити џентлмен значи бити истински мушкарац, бити Прави Џентлмен, доћи до одређеног нивоа понашања и живљења који подразумева интегритет и заслужено поштовање. Нешто чему би сваки примерак мужјака који је престао да сиса палац и отарасио се едиповских жеља да сиса кеву требало да тежи.
Посебно код нас на Балкану. А још посебније због постојања руралног мита о Балканцу као мачо Тарзану, јебачу и "фрајеру", који иначе не постоји. Ако игде има мање мачо мушкараца онда је то у нашим крајевима, стога балканци као стереотип уопште и не постоје. Фејк искарикирани шовинизам са примесама пичкопаћеништва се не рачуна у мачизам.
Џентлмен није господин, господин може да буде свако ко искешира довољно за Хуго Бос одело или је спреман да прода бубрег не би ли му италијан фегетлија по мери сашио сако и упарио кравату са гаћама. Да су господа џентлмени, имали би пуну скупштину истих, али нажалост ако би смо скупштину називали по томе ко у њој обитава, могли би комотно да је зовемо и штала.
Прави џентлмен мора да буде оличење равнотеже у свему. Да балансира на десној нози док левом шутира кретена у дупе, у једној руци да има књигу док другом показује средњи прст систему, једним оком да гледа напред а другим да мерка конобарицу. Мора да буде свестрана особа, способна за све али не и спремна на све. То разликује дилеју која покушава да пробије главом зид од џентлмена који заобиђе зид, узме пнеуматски чекић, сруши га а онда се врати и прегази преко њега. Џентлмен у животу ради оно што воли али тиме не угрожава друге, не смета и не смара о томе. Веома је важно не бити смарач, не досађивати својим ставовима када нико није питао за њих, не дробити увек о истим темама и не силити са духовитошћу. То је одлика Правог и ту се добро оцртава она равнотежа што сам је споменуо. Бити наметљив када треба али не стално, имати смисла за офанзиву и дефанзиву, тактичност је џентлменска врлина.
Још пар ствари морам да споменен у вези џентлменовања, једна је веома важна, а то су жене. Истински Прави поштује жене, ту се разликује од Балканца који је и даље заљубљен у своју маму јер она зна да ујутру воли прженице са бабиним џемом и кафу са једном и по кашичицом шећера и најрадије би се оженио мамом или женом која је подобро емулира. Дакле, поштовање према женама је основа односа са њима. И да се не схвати погрешно, да нагласим, поштовање а не лизање дупета ради добијања приступа међуножју супротног пола.
Да би неко био Прави Џентлмен, мора, нажалост тако је, да има само једну жену. Зашто? То је једноставно питање са компликованим одговором. Да би се разликовао од остатка мушке популације и да би остао концентрисан на важне ствари не сме да ландара к'о муда за вепром. Од тога боли глава, није хигијенски а нема ни смисла. Концентрација је важна јер се тако фокус преноси на друге важне ствари у животу, а то жена може да постигне са Правим. А и супер су жене, понекада дају смисла бесмислу, понекада одузимају смисао свему али зато увек, увек пријају.
И задња ствар у ионако предугачкој беседи је поштовање. Поштовање не као усађен рефлекс учтивости који бесмислено подсећа на некадашње идеале и обрасце понашања већ поштовање као одраз здравог разума и културе. Да дам један баналан пример: Уђеш у ГСП, седнеш, до тебе два старца дрве о томе како је омладина искварена, дрогира се и генерално курцу не вреди, онда те један од њих погледа "устај коњу, ја сам четресшесте био на радној акцији" погледом. Е сада, таквој багри не треба устати да му живот овиси о томе, није лепо бити фин према дебилима који те без упознавања окарактеришу лоше, бесмислено је и нимало логично. По мени, не би било културно устати таквом човеку јер реакција на некултуру треба да буде сам још већа некултура, бахатост а ни физичко насиље не би било на одмет. Што опет доводи до једног обрасца којим би џентлмен требало да се води. Ко тебе каменом ти њега никако хлебом него пиштољом или бомбом. Не око за око него глава за једну длаку са дупета. И по мени, то је скроз исправно и поштено. А треба да функционише и у другом правцу, ко теби џак ораха, ти њему два џака ораха догодине када твој орах роди. Џентлмен је бољи према онима који су добри према њему и гори према онима који су лоши према њему.
Толико.
Padavan
Student koji se loži na SF, a stalno pada ispite pa se s vremenom transformiše u večitog studenta.
- Veze, reakcije veza, aksiome o vezama?
- Pa ovaj, profesore, može neko drugo pitanje?
- Sile na gredi.
- Pa ovaj... Te sile... Može neko treće?
- Eh, mladi padavane vidimo se u septembru. Sila je slaba u tebi.
Devet godina kasnije, promenio fakultet:
- Hajde kolega recite Vi nama kako je Ruskom pravdom regulisano ubistvo?
- A samo to nisam učio, ne znam šta mi bi pa to da ispustim, neka sila u meni...
(u sebi: "koji sam kurac gledao Rat klonova crtać na Cartoon Network-u?")
- Slaba je sila u tebi, vidimo se u sledećem roku "mladi" padavane.
Pam pa pa pa pam pam, pam pa pa pa pam pam
Početak naše čuvene adrenalinsko dizačke nacionalne pesme Marš na Drinu, koji se može lepo iskoristiti kada neka paljevina počne da daje kvazi patriotske izjave, a znaš da em što nije patriota ni mrvicu, nije hrabar uopšte i običan je picopevac koji ne zna ništa o svojoj zemlji, nego samo kenja onako, taman toliko da te iznervira.
Otpevavanjem ovog početka jasno mu daješ do znanja, na blago sarkastičan način, šta ti misliš o njegovim kvalitetima u tom smislu i koliko misliš da je njegova izjava istinita, realna i kolike su šanse da on uradi to što sere da će uraditi.
- Brate, kažem ti, ako izbije rat na Kosovu, prvi idem.
- Gde ideš? Iz zemlje?
- Ne bre, na Kosovo idem odmah. U rat. To je naša sveta zemlja, tu su naša ognjišta....
- Pam pa pa pa pam pam, pam pa pa pa pam pam....
- Ima da objasnim Šiptarima neke stvari, kako......
- .....paaaaaaaam paaaaaaam pararara raaraa.......
- Šta radiš to? Sti normalan bre?
- .......pam pa pa pa pam pam, pam pa pa pa pam pam....
- Brate je l ti to mene zajebavaš?
- Pa naravno da te zajebavam. E evo ga taman Đole. Đole, znaš da Mikica ako izbije rat ide odmah na Kosovo da koka Šiptare iz kalaša.
- Ko bre? Ti Mikice? Ma idi bre, pam pa pa pa pam pam, pam pa pa pa pam pam.....
Živeti život punim plućima
Kupila je šareni časopis sa debelim koricama i masnim papirom i na njega potrošila poslednjih dvesta dinara koje joj je majka dala za sendvič i sok na pauzi između predavanja. Čarobni svet prepun blagodeti slobodnog života se otvorio pred njom. Sa druge strane, najgore noćne more greha koji se naziva brak. Vagina se usled prirodnog porođaja nepovratno rastegne i zna se da gde detetu glava prođe tu kurcu sreće nema. Carski rez ostavlja ožiljak koji jednoga dana neće moći da pokrije bikinijem za koji će joj mama ispisati čekove. Sise se od dojenja otrombolje i izgledaju poput pečenih paprika, samo nemaju miris belog luka. Agonija, tuga, čemer i jad! Postoji li veće zlo koje može da snađe tako savršenu žensku jedinku, bez čije tesne pizde svet ne bi opstao ni dana.
Odlučila je, neće se šaliti da u svoj život uvede takvo neopisivo zlo. Možda će morati i mužu ručak da skuva i uštirka kragnu na košulji. Složila se sa drugaricama da im takve stege u životu ne trebaju! Živeće život punim plućima!
Koju godinu kasnije, na godišnjici mature, osećaće se tako uzvišeno jer može da ostane do jutra ne misleći da li je kod kuće čeka dete i napokon će moći da ostvari svoju dugogodišnju želju i iza restorana popuši Marku iz IV-3. Jedine neudate su ona i Sanja. Doduše, Sanja drži jednu od najboljih advokatskih kancelarija u gradu i osmelila se da za koji mesec na svet donese dete, do sada nepoznatog oca. Naša urbana riba, inače prodavačica u obližnjem butiku, ne može da razume takav postupak, jer nema ničeg lepšeg nego deliti dom sa babom, ocem i mamom koja i dalje mezimici pere gaće i kuva jutarnju kafu za rasterivanje mamurluka.
Pored svih čari ovakvog života, tu su i one dve večeri u mesecu kada legne plata, gde se izlazi sa par drugarica čiji zbir godina već premašuje stopedeset. Kakve nezaboravne večeri uz koktele i komplet novih kurčeva koji će se ujutru vratiti svojim ženama. A ona, ona će se vratiti svom fabuloznom životu, ormanima punim krpica, koje polako počinju da odaju godinama pregaženo telo. Grudi, bez obzira što nije dojila, ipak počinju da liče na pečene paprike.
Više nema keve da kuva jutarnju kafu. Čak i kombinacije koje su bile stalne našle su još pre mnogo godina mlađe žensko meso i rekle "Da". U butiku je dobila otkaz jer je gazdarica saznala zašto joj se njen muž uvek onako zagonetno smeškao. Drugarice su ugrabile poslednji voz. Od života punim plućima, ostala je samo etiketa da daje posle tri pića. Udomila je jednu mačku, od nje se ne dobijaju strije, a i vagina ostane čvrsta. Iz ove perspektive, kuvanje gulaša i peglanje veša možda i nije tako loša ideja. Umesto da sprema ćerku za veliku maturu, sredila je mačku za izložbu.
2058. godina Dom za stare "Nova mladost"
-Dobar dan, želim da zbrinete moju tetku. Tačnije, ona je rođaka mog oca, upoznala sam je tek nedavno na očevoj sahrani. Jedino ima mene. Znate, ja živim u Australiji, tako da ne verujem da ću biti u mogućnosti da je posećujem. Možda dođem tek za koju godinu ponovo, ako me dočeka da se vratim.
Beogradska diploma
Малограђански трофеј за комшијску употребу.
Наиме, то у Крагујевцу, Нишу или Новом Саду нису факултети и само то што нису на Косову их разликује од Универзитета у Косовској Митровици, те тамо студира само онај који је или глуп или сиромашан за Београд.
- А твој мали, Џике, шта би са његовом школом?
- Ево, завршио је мастер на електронском у Нишу, наставиће, ићи ће на докторске...
- А, па добро... Мислим, Ниш - колико то може тамо да буде компликовано? А и боље, свакако је мањи трошак. Него моја ћера даде Креативни дизајн лаком за нокте 3, сунце татино, то јој је један од најтежих, то предаје онај што је сад државни секретар...
- Креативно лакирање ноктију? Који ће јој то?
- Боже, Џике, па то је београдска диплома, сви само њу примају! Биће за њу посла где 'оћеш!
Evropska omladina
Ako je sudeci po reklamama kojima nas obasipaju poslednjih godina o nacinu tj. stilu zivota koji bi jedan mlad covek/devojka trebao da vodi da bi bio prikladan clan drustva koje "samo sto nije uslo u EU" moze se zakljuciti sledece:
1: Moras imati mobilni telefon i naravno karticu koja ti omogucava da pricas sa cak TRI tvoja prijatelja non-stop.
2: Koristi samo Blend-a-med ciju bi najnoviju verziju cak i Ckalja bolje izgovorio od tebe.
3: Ne smes da pijes, osim ako to nije Tuborg extra-ultra light koji ce za cas od tvoje sobe napraviti neverovatan happening tj, party gde ce doci DJ "Tučučitukaki" koje je inace veoma popularan na "svetskoj" clubbing sceni, ali mi nismo culi za njega jer smo zaostali. Sutra ipak moras biti spreman za posao gde ce te docekati gazda nasmejanog lica i smejati se na tvoj novi fazon.
3.a: Zamena moze biti Lav/Jelen jer muskarci/navijaci/koale/africki nojevi znaju zasto !
4: Ne smes da pusis, to vise nije IN, bolestan radnik nikome nije od koristi a tek da ne pricam o ne daj boze prekidanju posla zbog pauze od 5 minuta. Odobrava se samo ako nameravas da koristis (pogledaj pod 2.).
5: Zivi u iznajmljenom dvosobnom stanu sa jos dva zagorela ortaka s kojima ces se smenjivati za kompom jer iskreno gde ces naci bolje ribe nego na netu, i ovako su ta vanzemaljska stvorenja samo za gledanje.
6: Koristi najnoviju NAIVE kremu koja ce za cas neutralisati bore oko cmara, izleciti sifilis, hepatitis, sidu, poboljsati probavu, spreciti opadanje kose, depilirati medjunozje, ...
Ulazi cvi-kerusa u sobu bacajuci kesicu 16 u 1 kafe koja sadrzi sve, od mleka pa do nedovoljno obradjenog derivata nafte:
Cvi-kerusa: "Marko, zelim ti da polozis ispit".
Marko: " JEA "
Cvi-kerusa: "Nenade, zelim ti da izadjes veceras".
Nenad: " VAU "
Cvi-kerusa: "Petre, zelim ti da malo razvijes i tu levu ruku".
Petar: "Kazi osam"
Cvikerusa: " 8 ? "
Petar: "......"
Kompjuterska Azbuka
@
6
w
g
d
dj
e
zh(x)
3
i
j
k
l
m
n
nj
0
p
r
C
t
tj
y
f
x
c
ch(x)
dz
sh(x)
Ovo se prenosilo sa kolena na koleno...Pa sam ja sada sastavio
Wuk Johnny Shtjekitj.
Lepi Brener
Šara-mantni oplođivač, uglađeni biznismen, ljudina u kafani i van nje - to je ljubavnik Lepe Brene, arheneprijatelj onog njenog supruga tenisera. Dok je teniser sunčao znojave mošnice po otvorenim turnirima belog sveta, sve obučen u najfiniji južnokorejski poliester, Brener je teniserovu gospođu čašćavao međunožnom rabotom u zemlji matici. I postelji matici. Ta, i kamen običan, pa se kresne o drugi kamen, a ne jedna dama takvog sklada i šatorsko-koncertne aure.
Lepog Brenera nije niko video. Lepi Brener se ne hvališe svojim podjednako otmenim prijateljima, niti se eksponira. On živi u jonosferi dostojanstva i tvrdog kurca, carstvu armani parfema i ćebadi od kašmira, i jeftina slava ga ne dotiče. Njegova je nagrada ništa drugo, nego zahvalan pogled Jahić Fahrete dok ga ispraća preko kućnog praga krajnje poetičnim i odabranim rečima:"Hvala Vam na opravci, majstore. Ako mašina opet otkaže, zvaću Vas."
Nama smrtnicima Lepi Brener nek posluži kao čudovišni kanon i postulat pouzdanosti i stamenosti, iako ga nikada nećemo prestići u tom domenu. Lepi Bener jebe, a ne pita, jer ne uviđa mogućnost odbijanja, a žene mu opet zahvalne.
-"Uradi sam", izvolite?
-Halo? Komšinica ovde, zvala sam i juče, možda se sećate. Treba mi Boš udarni čekić što je na popustu. I jedan propanski brener. Hoću reći, Lepi Brener. Znaće gazda šta treba da radi i koga da šalje.
