Čarolija umetničkog stvaralaštva. Ovde veliki mag drame Siniša Pavić na suptilan, istančan način uvlači svoje junake u konflikt, gde dolazi do neverovatnog preokreta u dijalogu, uz pomoć samo dva lakonska pitanja: "koji?" ili "kakav?". Ove reči, zahvaljujući karakterističnoj retardiranosti likova, bivaju okidač frustracije junaka kome su upućene, i tako jednim sasvim spontanim, volšebnim tokom dolazi do kulminacije u radnji.
- Branislave, zvoni telefon, hoćeš li se javiti već jednom? - Koji telefon? - Isti onaj preko koga se domunđavaš sa onom rospijom, tvojom sekSretaricom!! Šta je, šta si ubledeo, mislio si da ne znam? Aaaa, pa nije Rajka sisala vesla! - Ma o čemu ti pričaš, ženo? Kakva vesla? - Ovolika vesla! Sad ćeš da vidiš kolika vesla! (uzima veslo i juri ga po kući)
Strategija u muvanju cura koja se dvojako primenjuje u zavisnosti od toga da li je izlazak na selu ili u gradu. U koliko je radnja, stanje i zbivanje prilaska curama tipa muvanja locirano u gradu, tada grupica tvojih drugara prilazi devojkama, napravi od sebe maksimalne budalčine i seljobere, a da bi ti kasnije prišao krajnje galantno i fensi (od stajlinga ovde neki kaputić leže kao budali šamar) šatro izvinjavajući se, dok se infiltriraš sa težnjom pozadinskog napada na lakovernu čeljad. Ukoliko muvaš ženske na selu, onda ideš u prvi plan napada, tj. da glumiš konja - seljančice to jednostavno vole.
Prilazak u gradu
Drugovi koji glume konje: "De ste male, š'a ima ovo, mis'im kako 'e, a? Vidim da ste uzgorele, kopalo se uoči Petrovdana, a?" Devojke se zgledaju, zgroženo, dok ti smoothy u stilu Mračnog Viteza prilaziš... Ti: "Ajmo, momci bežanija, dosta je bilo smaranja ovih lepih, divnih devojaka!"... Dramska pauza, menjaš glas i lagano podižeš pogled, pogled koji govori "da, ja sam taj, romantični ratnik vitez, za kojeg ne znaš da sam isti kao i ona trojica konja koji su ti prišli" ... i počinješ priču: "Izvinite, ali ja sam stvarno izblamiran, znate ja budem u Luksemburgu, na ovo stvarno nisam naučio, pa čak ni u Njujorku ovo nisam viđao..." Podižeš obrvu, nastupa presudni trenutak, pauza od 3 sekunde... : "Nego, dame piju Mohito?" Poentiraš!
Prilazak u selu
Ti glumiš konja: "De si mala, nisam te ranije viđ'o, a takva lepot'ca k'o Seka Aleksić posle drugog albuma za Grand Produkciju..." Čačkalica ti je u ustima, drpaš se za kurac... "Uh, al' sam izudar'o neke gradske mangupčiće, skoro da sam razjeb'o tetovažu kokarde na bicepsu, lebgajebo"! Napinješ biceps da može da šatro da vidi, a u svrhu da se ona napali. "A ove gradske pičke, ovo fini momci se prepali dok sam sam onu šestoricu džibera Boš motorkom po kukuruzu ganj'o"! Pokazuješ na drugare koje glume, fine, kulturne momke, tj. pičke u očima seljančice dok simultano rokaš šlajmaru na pod seoske diskoteke Monako. Seljančica: "UF, AL' SI LEP - GLOOOVAAA ME ZABOL'LA, MEŠČINI MOOOALI DA SI TI IZ ZVEZDA GRANDA, A?" Ti: "Ma, nisam ja - Boban Rajović mi brat od tetke, ako 'oš idemo nekad na koncerat, a?" Poentiraš!
Savremeni pravac u struganju konjske dlake, u okviru kojega se praktikuje veličanje Miloša i Lazara, zajedno sa svima onima koji su se u nekom periodu srpske istorije istakli tako što su nekoga roknuli, mnogo zaboli, ili oslobodili nešto od nečega. Potpuno zanemarujući hronologiju, od Nemanje do Novaka, pa nazad na Čiču, jer je guslar bio faciniran Nolanovim "Mementom", ili mu je što je mnogo verovatnije, toliko pucao da slaže po redu.
Junaci su raznoliki, da se ispoštuje tradicija ubaci se neka bicuri iz crnogorskog krečnjačkog krša koja je svojom lepotom zasenila celu Sinjajevinu, pokojni Cecin muž i Ljupko Petrović.
GUSLE PROMO NOVO 2011
Intro: tuuu ruu ruu ru tuuu ru ru ru
Ginuli su vitezovi, čast je preča od života za Čavića srpskog sina, sa gusala ječe strune a lopova Majkla Felpsa, srpski narod i sad kune
U osnovi plemenita ideja da žene budu plaćene isto kao i muskarci kada obavljaju isti posao. Kasnije se iz ovoga izrodila misao o nepostojanju podele poslova na muške i ženske, po kojoj bi muskarci takodje trebali da peru sudove, veš, da usisavaju... žene bi stvarno trebalo dva puta da razmisle pre nego što zatraže ovo od muškarca jer ovaj mač ima i drugu oštricu, nimalo prijatnu za žene:
Moja cimerka: "Operi sudove! I ti si jeo iz njih! Ne postoji podela poslova na muške i ženske! Treba sve zajedno da radimo!" Bez reči navlačim gumene rukavice na ruke i počinjem sa pranjem sudova --------------------------------- Sledećeg dana ulazim kod cimerke u sobu sa lopatom i kantom: "Ajmo cimerka, blago meni, stigao je ugalj za zimu, treba da se utovari u šupu, nema ga mnogo, oko tri tone..."
Igrače ovog tima lako možemo razvrstati po kategorijama.
Golman - Kaže se, imala majka dva sina, jedan je bio pametan, drugi golman. Veoma česta pojava u beton ligama su debeli golmani sa stomacima kao trudica, ali uprkos tome i dalje su tu, u svojim već uveliko četrdesetim. Ili golmani visine kao ćevap u skoku. Ili bilo koji drugi hendikep, kad ne možeš da budeš u polju, i da trčiš - budi golman.
Štoperi - Dva balvana, sekvoje, cepanice. Search, kill & destroy. Obično na tim mestima stoje oni koji su glavne "badže" u selu, kavgadžije, spremni u svakom trenutku da se pobiju. Tehnika nula. Vole da podmuklo udaraju, a često i otvoreno jer im sudija naravno ne sme ništa, u njihovom selu. Ne pokušavati sa vraćanjem udarca.
Bekovi - Bez želje za diskriminacijom, često ovde stoje pripadnici romske populacije. Valjda zbog svoje konstitucije, mršavi su, brzi a to se od beka i traži. Tehnika im svodi na pokoji centaršut i trčanje po liniji do iznemoglosti. Obično bekove igraju oni slabiji koji nisu uspeli da se probiju do mesta štopera. Ako nije ciga, onda je neki klinac, koji je tu stavljen da se kali.
Veznjaci - ovo je zaista sorta za divljenje. Stari, prekaljeni vukovi, glavni ispred svoje seoske prodavnice, koji istini za volju dele loptu kao Bekam. Ali njihov radius kretanja se svodi na krug na centru igrališta, tako da se od njih ne očekuje defanziva, već samo dobar pas, pokoji centaršut. Neretko su kapiteni. Godine naravno broje 45+.
Krila - Često, jedni od najboljih u timu iako su večito u senci Veznjaka ili Napača. Posao mu je kao i kod Beka, ali sa većom slobodom u igri. Naravno da tu već igraju stariji momci, koji su prošli Beka, i nazad se retko vraćaju, jer pobogu, tu su ovi klinci da trče za njega.
Napadač - možemo ih podeliti na dve vrste. Jedna je, smotani igrač koji bi bilo gde upropastio igru, sem u napadu, gol ne ume da pogodi ni na treningu, ali ipak ok je za atmosferu i svi ga vole u ekipi. U drugu vrstu obično spadaju mladi momci koji su u svojim dvadesetim, seoske devojčice se pale na njega, frizurica je uvek na mestu, ima dobar dribling, postigne i neki gol, čime se njegova "slava" pročuje i do susednog sela (čime automatski dobija naklonost tamošnjih devojčica). Ali neretko, dolazi na utakmicu polupijan jer je sinoć sa drugovima na kafani (šmekerima kao on, ali netalentovanima za fudbal) zaginuo do pet.
Trener - lokalna pijanica, koji je završio sa igranjem fudbala, legenda sela, ali svi ga poštuju.
Doktor - ko god se nađe slobodan u tom trenutku, dobija zvanje doktora. Jedini posao mu je trčanje sa flašom vode u ruci do povređenog igrača.
Ekonom - priglup, socijalan slučaj, dobroćudan čikica koga svi gotive. Nije mu mrsko da posle svakog treninga i utakmice skuplja pobacane dresove, štucne po svlačionici, pere i ponovo ih pakuje.