Rečnik / autori
AN

antiR3ality

na Vukajliji od jun 2011.viđen 25. maj 2013.
1 definicija0 odabranih6 poena

Rudarenje sa malom alatkom. Kren'o u jebačinu bez kurca.

- Jesi počeo?
- Šta jesam počeo? Jebem te već pola sata, ogulio sam kurac!
- Ne znam, bogami, ja vidim samo da ti mene udubi sa tim stomakom, ostalo ništa ne primjećujem.
CHChampy · 6. sep 2012.💬 38

Demorališući odgovor neke ribe na pitanje napaljenog muškarca: ''Šta imaš na sebi?'' Koristi se kao sredstvo za brutalno uništavanje svake vrste napaljenosti.

-Ćao mala, pa gde si ti meni?
-Ej ćao, evo me kući. Ti?
-Pusti mene, reci mi šta imaš na sebi?
-Krvavi uložak, trenerku i sivu ćaletovu majicu koju sam uflekala paradajzom.
-Moram da idem, čućemo se.
АКАреи Куен · 26. mar 2011.💬 26

Ako ste kojim slučajem baš to, ćutite i uživajte.
Ukoliko niste, nikako ne pokušavajte to da opovrgnete i dokažete vašim ortacima da vi ipak to jeste.
Što ste veći "jebach" u očima vaših drugova, to ste veći paćenik i jadnik u očima suprotnog pola.

TUTulumbac · 23. avg 2008.💬 24

Simpatičan i posve odgovarajući izraz za napupele tinejdžerke, tipa 7. ili 8. razreda. Epitet "stasale" dobija devojka koja, po slobodnoj proceni ocenjivača, ima dovoljno kila/visine/sisa/dupeta/godina za "onu stvar".

- Druže, pogledaj ti ovu decu danas. Kratki šorčići, majčice, drolje, bre, u osnovnoj. Nema smisla. Evo, evo - pogledaj ovu: nema godina ni za prednje sedište, a već puši. Nema smisla. Jednostavno, nema.
- Znam. bato, ali pogledaj ovu pored nje. Ima jedno šesdesetak kila na metar sedamdes', od oka. Stasala, bogami.
- Što jes' - jes': stasala.
EZEza · 1. feb 2012.💬 14

Za vaše roditelje svako iole lepo žensko, koje prestupi kućni prag.

Keva: Je l' sine je l' nam ovo snajka? Ova što ode?
Sin: Ne kevo, to mi je drugarica.
Ćale: Ona mi nešto raščupana izađe iz tvoje sobe sinko...(kez)
Keva: Hihi....
Sin: Jeste ćale snajka! Trudna je i dreši kesu u nedelju svadba.
Ćale: Polako. Ako je neka sirotinja beži. Od gole ljubavi se ne živi!
CHCulle.haha · 16. sep 2010.💬 50

A, nije lako, brale moj, nemoj niko da te laže. Jeste sve: i 'ladno i vrućina i standard i uređena država, ali nešto fali. Tojest, fali mnogo, stvari za koje nisi ni sanjao da mogu da nedostaju. Ovako to ide, nemoj da bude da nisi znao:

Došao si u inostranstvo, pobegao, spasao se, ej bre, samo nek je glave na ramenima! Srećan si i ne možeš da veruješ da kad na semaforu pritisneš dugme za pešake, zaista i bude zeleno uskoro, u parku klupe i kante za smeće sve u komadu i redovno održavane, a na izletištu u divljini stoji ispravan roštilj spreman za upotrebu! A ulice čiste, ni plastična kesa da proleti kad dune ustoka, stalno idu neki komunalci i briskaju, glade, trljaju i glancaju. Administracija - milina, kancelarije osvetljene, svi nasmejani i predusretljivi, prosto im dođe drago što treba nešto da ti pomognu, a ti ne moraš da ih podmitiš. Gradski prevoz tačan u minut, ako, pak, voziš, signalizacija je perfektna, niko te ne zaustavlja osim ako napraviš prekršaj ili je petak veče pa su zatvorili random ulicu da odrade alko-test. Ti ne veruješ, živiš bajku, štipaš se za obraze, pa i posao si našao, jezik ti dobro ide, konačno te krenulo, batice! Iznajmio si gajbu, frižider je pun limenki piva i škotskih viskija, kupio si komp i instalirao net, uleteo si u polovan auto u ekstra stanju! Kući javljaš da ti se snovi polako ostvaruju, i da ne možeš da veruješ koliko si vremena izgubio u propaloj Srbiji, savetuješ svima da se što pre otisnu u beli svet! Upoznaješ kolege domoroce koji su tako pažljivi, učtivi i kulturni, 'Bečka škola' u praksi. Sa tobom radi devojka koja se preziva na ''ić'' i dok pokušavaš da se predstaviš, ona ti govori da je rođena tu, da ne govori srpski i da veoma žuri na sastanak. Tebi proleti kroz glavu da je sigurno neka naša pokondirena tikva, i ako ti kojim slučajem pođe za rukom da je odvedeš u krevet, trsio bi je 3 sata bez prestanka, čisto iz inata, dok bi sve vreme mislio na brčine Vuka Karadžića i njegovu drvenu štulu, kako bi odložio ejakulaciju.
Onda shvatiš da ti nedostaje neko naš, ko je u sličnoj poziciji, da malo razmenite iskustva i da ti kaže gde ima 'Don kafa' da se kupi, jer ti 'Nes' oduvek pomalo ide na ganglije. I tu upoznaš par likova i nekoliko mladih parova sličnih godina, i oni su se fino snašli, lepo se živi, neki čak nisu bili u zavičaju po 3 godine, niti im pada napamet! Ti ipak misliš da je to malo previše, sva ti je familija tamo, i svi ortaci i bivše ribe, i najbolji burek, i najbolji jogurt, i kevina sarma, i ćaletovo prase pečeno na vinovoj lozi, i sve tako nešto, ali potisneš sve to, jer praviš karijeru i krećeš od nule, imaš perspektivu i može samo da ti bude bolje!
Dok si se okrenuo, prošlo je godinu dana, situirao si se, čak si i kući poslao 300 evrića, veliki su rashodi, ali opet ostane. Petak je, slaviš godišnjicu u dijaspori, sam u svom studiju (čitaj: garsonjera od 17 kvm) uz pesme sa tjuba i čašicu Balantajna, kojeg si kupio još pre 6 meseci, shvatiš da si obišao grad i okolinu uzduž i popreko, da komentari na fejsu aludiraju da smaraš sa slikama i statusima o svom uspehu, i da ti je, iskreno, socijalni život ravan nuli. Ovi ovdašnji su drugi svet, drugačije se zezaju, nemate zajedničke teme, a probao si, nije da nisi, i sad žališ za lovom koju si stucao sa njima u pabu, plaćajući sam sebi piće. Izašao bi malo u klub, u ormanu su iste one stvari koji si doneo, kapiraš da koristiš samo odeću za posao i majice za spavanje. Lista kontakata u mobilnom da se prebrojati na prste i verovatno svi već sprovode svoje planove za vikend u delo, a i ako bi kod nekoga otišao - nisi se najavio. Stučeš celu flašu viskija i otvoriš limenku piva kojoj je davno istekao rok, a na tjubu sad piči Šabanova ''S namerom dođoh u veliki grad'' i pitaš se odakle znaš tu pesmu, ti: roker, erudita, evropejac i intelektualac, a ovamo te steže u grlu da jedva dišeš. Hvataš se za telefon, nije te briga šta košta, keva se javlja i ti spuštaš, jer ne možeš da govoriš od ridanja. Zoveš bivšu ribu sa kojom si proveo 4 godine, ona te najbonje zna i njen buraz ti govori da se ona udala pre 3 meseca i da čeka bebu, i da je već kasno, a on mora da uči. I zoveš najbolje drugove na mobilni, oni te ne čuju, jedan je u kafani, drugi na fudbalu, treći u pozorištu, niko ne može da razgovara sada, a i šta, koji moj, hoćeš, pa tebi je bar dobro, zar ne?
Ne znaš baš kad si zaspao, svetlo je ostalo upaljeno, mamuran si cele subote, lupaš sebi šamare pred ogledalom i kivan si zbog trenutka slabosti. Ipak rešavaš da sutra odeš u našu crkvu, jer Kolo srpskih sestara sprema ručak, a ti si željan nečeg čorbastog. I tamo svi znaju ko si ti, ali se čude otkud tu, pa sam si rekao da si ateista, šta sad? Pališ sveće za zdravlje i za mrtve, miris tamjana te vraća u detinjstvo, prožima te neki čudan osećaj. Posle službe, sediš sam za stolom, simpatične su ti one bakice što spremaju pileću čorbu i mešaju salatu rukama, lepo si ručao i zalio ''Knjaz-Milošem''. U povratku kući pada odluka da ideš na duži odmor u Srbiju, i dok kalkulišeš koliko to može da te košta, shvataš da nećeš to sebi moći da priuštiš, jer si do guše u kreditima, odmora nemaš jer radiš na ugovor, a ni troškovi puta i poklona nisu zanemarljivi.
Odjednom ti puca pred očima da su ti jaja u procepu i da ništa više nije sjajno, ako je ikada i bilo. Od svojih si se otuđio, a da se ovde nisi asimilirao i ne znaš da li bi ostao ili bi se vratio, ništa više ne znaš. I vremenom, materijalno stojiš daleko bolje, a duhovno si skoro bankrotirao, i svaki dalji korak je sve teži i neizvesniji i ne usuđuješ se da išta promeniš, jer može biti samo na gore. Da bar nisi ni dolazio ovamo, ali bi i onda svakako kukao, jer ni kući nikako da krene na bolje. Pa da, ali si kući, svoj među svojima, jok, ajde sad svi da zapalimo preko!
Od tamo te bodre da si pametno uradio što si otišao, dok ti njima govoriš da ne napuštaju zemlju nipošto i ne razumete se, jer je trava uvek zelenija sa one druge strane.

Danas si opet obukao košulju za posao, koristio isti javni prevoz, kupio duži espreso za poneti, stigao na posao i otvorio vesti iz Otadžbine. Odsutno si pogledao prema nebu i prepoznao avio-prevoznika koji vozi u zavičaj. Usresređuješ se na posao.

A zemaljski dani teku...
МБМиле Бубрег · 11. okt 2012.💬 180

To su uglavnom hardcore krimi porno romani.
Ove opširne knjižurde niko ne čita. Služe uglavnom da se lokalni radikali hvale pred komšijama kako imaju nekakvu debelu knjigu (što odmah uveliča tvoj imaginarni intelekt u očima komšije).
U Banatu ove knjige služe i za to da sose potapaju kupus njima.

Spisak nekih šešeljevih porno romana:

Afera Hrtkovci i ustaška kurva Nataša Kandić
Politički ortakluk Kurve del Ponte i Kurve del Koštunice
Narkomanija Vuka manitoga
Vašingtonski seksualni manijak Bil Klinton
Haško bajramsko prase
Lažljiva haška pederčina Džefri Najs
Engleski pederski isprdak Toni Bler
Podmukli galski picopevac Žak Širak
Holandski kurvin sin Alfons Ori
Smrdljiva gvajanska svinja Mohamed Šahabudin
Degenerisani majmun Bakone Džastis Moloto
Mafijaška pudlica Nebojša Čović
PEpetarjak · 23. jan 2009.💬 26

Za razliku od šonja koji jebu, kose mrse samo junačine čija su dela veća i od balvana koji čuvaju u gaćama.

- Ženo, idi zakopaj one Turke što leže po avliji, operi mi sablju, na'rani konja, pa dođi u dvore da ti mrsim ruse kose u dupe.
STStefanBičBožiji · 31. mar 2012.💬 42

Onaj čovek koga vidite svaki dan da se vraća kući posle druge smene, mračnog, smrknutog pogleda, brinući se kako da otplati sledeću ratu kredita ili kako da upiše dete na faks, a u isto vreme plati i grejanje. Ipak, kad dođe kući, te brige na putu nekako zaostaju, a on pozdravi ženu i decu, nabaci osmeh i eto, sutra kreće u novi boj, hrabro i dostojanstveno, ma viteški bre! Samo tako! Jebiga kad se mora. A što se mora nije teško. Malo sutra. Ko zna zašto je to dobro.

-E, gde si, čoveče? Kako žena, kako deca?
-Pa, evo me, razmišljam sad, nešto ne znam kako ću se izvući. Žena je nekako sklepala posle posla u neku zadrugu sa ovim drugaricama, prave zimnice, pa dobre pare izvuku, i ja radim, ali treba nam još malo, pa se računam na čemu da štedimo. Nekad se pitam kako ona ostaje sa mnom, nikad se žena nije bunila, divno biće jedno. Mnogo više ona zaslužuje.
-Ma, vas dvoje ste kao dobitnici genetske lutrije, volite se od kad ono beše? Snaći ćete se vi, ako nešto znam to je da se Srbin uvek snađe. Mađija!
____________________________________________________________________
-Betmene, moram da znam jednu stvar. Zašto si ostao sa mnom ceo dan? Rizikovao svoje dupe za nekog ko ti nije doneo ništa sem nevolja?
-Znam kako je kad pokušavaš da ponovo izgradiš život. Osim toga, imao sam i ja loš dan... Jednom.
-Fini momci kao ti ne bi trebalo da imaju loše dane.
TLTužni Lijam · 20. sep 2012.💬 53