Česta pretnja koju zavađeni popovi upućuju jedan drugome.
dretard
Boli me patka za to što ste me pitali, ali su kamere i mikrofoni uključeni.
Voditelj koji ima neverovatan talenat da svaki zanimljivi razgovor saseče u korenu.
Gošća "Bisera" striptizeta: "I tada sam penis tog političara stavila u usta"
Vanja Bulić: "Ček, ček... reci mi jel imaju još uvek tvoji roditelji vinograd?"
'leba koji nikada nije stigao do kuće sa oba reš okrajka.
Kako je gospoja Svetlana krunisani partibrejker u serijama snimljenim na osnovu rektalnih produkata gosn. Pavića ova opaska upućena je osobi koja će svaku zajebaniciju svojom ozbiljnošću saseći u korenu.
Deki (istrčava iz WCa): Stevo, dođi brzo! Divi govno što sam iskenj'o, reci da nije ista Josipa Lisac?!
Steva: Šta bre lupetaš?....Ahahahahaha....Ne verujem, reci, ista!
Deki: To ti pričam...E i'am ideju, idem ja po fon da snimim, a ti uzmi zabodi četkicu da bude ko mikrofon i pusti vrelu vodu u kadi.
Steva: OK.
Deki: Evo ga don'o sam, čekaj da se još samo malo zamagli kupatilo, pa ću ja da počnem da snimam šolju i da zapevam nešto, a ti me prati..
Steva: Aj.
Deki: Pa da počnemo Magla svuda, magla oko nas, iz daljine jedva čuj..
Joca (upada u WC): Šta radite to?...Mentoli jedni! (pušta vodu) Znate da nije moja gajba!..
Steva: Koji si smarač, što moraš uvek da budeš Svetlana Bojković?
Razlog da se ne radi ama bas nista.
Narod nema 'leba da jede, a ti tu pises definicije.
Narod nema 'leba da jede, a oni organizuju parade.
Narod nema 'leba da jede, a ti si bas resila da uspes u zivotu.
Narod nema 'leba da jede, a ti tu pises pesme.
Narod nema 'leba da jede, a ti bi da se jebes.
Narod nema 'leba da jede, a ti bi u provod.
Narod nema 'leba da jede, a ti zderes k'o nezdrava.
Narod nema 'leba da jede, a ti bacas hranu.
Narod nema 'leba da jede, a ti ides na more.
Ajd' nadjite neku sisatu sto moz' cel narod da podoji, pa da izvadimo ruke iz dupeta i ipak radimo nesto!
Pitanje koje će svaki šatro novinar postaviti svakom strancu koji dođe. Gotovo uvek poslednje. Mi možda nemamo Ajfelovu kulu ili koloseum, ali su nam pičke vrhunske.
Novinarka: A kako vam se sviđaju devojke?
Elton Dzon: Pa znate, bio sam zauzet, nisam baš obratio pažnju.
N: Ajde, ajde bucko, priznaj jesi jebo nešto?
E.Dz.: Ne, znate.. moja seksualna orijentacija mi ne dozvoljava..
N: Kakva bre orijentacija, ne seri da nisi... (sašaptava se sa kamermanom)... Jao, pa ti si peder. Uh, sad mi je lakše. A znaš zašto si peder? Zato što si iz Engleske. Da si odavde na pamet ti ne bi palo da budeš. Pa, znaš li ti kakve su ribe ovde? Vrh. Gle'j, evo ja uopšte ne nosim gaće. Alo, bre pa pogledaj, ne ujedam...
je kada OTRČIŠ! do prodavnice da pazariš koka-kolu, cigare i zluće...
Sprava koja od svakog idiota sa 500 evra može da napravi umetnika.
Uputstvo:
1.Canon D40
2.Podešavanje: Auto
3.Nanišani babu u dvorištu ili ciganče na ulici ili odraz sa naočara za sunce
4.Škljoc
5.Aploud
6.Komentari:
-Brate, pokidao si ga! Skidam kapu!
-Nisam znao da si talentovan be?!
-Robijo care, pa ti si umetnik!!!
Šmekerski telefon. Odraz strpljive osobe. Telefon koji ima svoje mesto u stanu, pravi fiksni telefon. Idealan za unošenje pometnje kod ljudi koji ga ne koriste.
Pored ovih osnovnih odlika, telefon sa kružnim brojčanikom je dokaz da prsti služe i za pamćenje. U pokretima prstiju (isključivo palca ili kažiprsta) su utisnuti mnogi brojevi telefona koje inače ne bismo zapamtili. Kako se na telefonu sa digitalnom tastaturom prilikom biranja brojeva ocrtavaju razni oblici, lakse je njih zapamtiti nego same brojeve.
- Gde ti je fiksni, da pozovemo Jovanu na kafu?
- U hodniku.
- 33... :zbun: (vraća se po mobilni) Jebo te telefon!
Quito- Glavni grad Ekvadora, države u Južnoj Americi. Zbog svog "smešnog" imena predmet prikrivenog podsmeha među učenicima sedmog razreda, koji su, barem u moje vreme, tek tada ulazili u otkrivanje misterije posedovanja nečega što se slično zove.
Pored Kita, popularna su bila i ostrva Kurija-murija u Adenskom zalivu, pa oblast Kurdistan i stanovnici Kurdi, vrh Rudnika zvani Veliki Šturac i vazda smešna Tunguzija.
Nastavnica: 'Ajde ti nama Miloše reci glavni grad Brazila.
Miloš: Hmmm Buenos.......Brazilija!
Nastavnica: hmmm praviću se da nisam čula ono prvo, a Ekvadora?
Miloš: Pa...ovaj...kako da kažem...Kito.
( opšti smeh u razredu )
Nastavnica: Tišina! Šta je smešno? 'Ajde nađi Kito na karti.
Miloš ( vidno preznojen prilazi karti i počinje da pretražuje poput komandosa ): Pa Kito je.....
Dežurni šaljivdžija: Odmah pored Tunguzije, malo ispred nje!
( ponovo opšti smeh, čas se otrže kontroli i sledi 10-ominutna govorancija o tome kako nije lepo dobacivati i kako ništa nije smešno )
U međuvremenu zvoni i Miloš, sav srećan što se izvukao, poljubio bi i Kito i Tunguziju, samo kad bi znao gde su na karti...
Dokaz da zaista ne znaš.