Savršenko
Tako fin, kulturan, inteligentan, mlad, divan.
Kada pričate sa njim, on se topi kao šećerna vuna, naprosto je predivan.
Sada je student, bio je odličan đak i u osnovnoj i u srednjoj školi.
Uvijek su curice padale na njega zato što je uvijek bio uglađen, namještene kose, namirisan, samo malom broju se nije sviđao. Kažu ''pederko''.
Njegov život je zasnovan na tome da se svakome svidi u svakom trenutku na bilo kom mjestu. Ne, on se ne šupka, barem ne očigledno, on se diskretno uvlači pod kožu svojim ljepozboranjem i prikazanim intelektom.
Uvijek se pravio najpametniji, uvijek se isticao, možda znanjem, a možda i samo nametanjem, ko će ga znati, ko bi pamtio te budalaštine.
Sada je uspješniji od tebe, ono, ponekad se smoriš, ali onda uvidiš da bi radije bio to što jesi nego premazani pederko.
Dok se dodvorava nekoj curi, iz njega izlaze raznorazni hvalospjevi, ne bi on da se hvali, ali eto, šta ćeš... Njegov književni govor vas drma po moždanim ćelijama, toliko je izvještačen da djeluje da mu konci drže osmijeh na licu dok čitavo vrijeme kenja o nekim intelektualnim sranjima.
Ne ulazi u rasprave i prepirke, daleko od toga, to je za neemancipovane kromanjonce, on je kulturan.
Neki će reći da je to samo ljubomora, ali opet je l' bi ti volio da si ulickani pederko premazan svim bojama?
Da budeš izvještačeni robot koji se svima osmjehuje i priča kao Sanja Marinković?
Niko te ne ćera da si prljav i da smrdiš, daleko od toga, ali brate, budi makar normalno čeljade, nemoj da ponekad strecam jer ne znam što si, da moram da guram guzicu uza zid i da te pitam po deset puta da mi ponoviš to što si rekao jer nećeš da mi kažeš normalno nego tvojim književnim jezikom.
