Šta se trese na zelenoj Vuki?
Da l' to Jebač moderator biva?
Niti biva niti će bivati,
neg to Smarko noćnu buvu pušta,
udovalja sebi s puno gušta,
gleda mlade, autore stare
kako šegu, ironiju pare.
Direktore, starče dovijato,
ne šće piti neki makijato,
neg se pravo Turske kafe lati,
zbog nje cijela Vukajlija pati,
šacuje se njeno četovanje,
riječi njene znače radovanje.
Kad to čulo momče s Trošarine,
skoči momče kako ošureno.
Ciči, psuje, ljutit progovori:
"Direktore, prokletinjo, beno,
man' se Kave, zar si mator šen'o,
Biće ona samo moja kada,
nastaviš li, ode glava sada!"
Odgovara, stari-Direktore:
"Jadan bio, mlađani delijo!
Nije samo mladome jebati,
treba nekad starom malo dati."
Objasni mu Diša šta i kako,
mudrost stara ovlada mladošću,
obojica pristadoše lako
Kafu neće srkat' večeraske,
u kafani piće ladno vino,
popucaće svih buradi daske,
njima tako, mnogo biće fino.
Kad to čula, naša Kafa mlada,
na spavanje opremi se jada,
od bola se siroma prevrtala,
vrelom suzom jastuk natapala.
Kad pomisli da joj lijeka nema,
tad se začu keraća poema.
Moli Pseto, prelijepu Kaficu,
da pokloni svima po šoljicu,
po šoljicu krepkoga užitka,
"Aoj, Kafo, budi svima pitka."
Ne šće čuti, naša Kafa mila,
neće dati, da je goni sila.
Teško ona prebol' Direktora,
draži joj je hljeb sa sedam kora,
nego život u pustoj samoći.
S drugim muškom živjet neće moći!
Čula Vidra pa se ponadala,
u prajvatu slike je podala,
ona mnogo Kafu tursku pije,
šta se dalje zbilo, poznato nam nije...
Pozdravlja vas čika Mitke sve. Svaka sličnost likova sa stvarnim autorima u pjesmi je slučajna ili je plod mašte pripitog autora. Ne zamjerite. ;)