Bolimud
Mitski lokalitet varirajuće veličine, smešten negde između levog i desnog testisa svakog ljudskog primerka koji iste i poseduje, gde se za razliku od mejnstrim *Holivuda* i nešto manje mejnstrim *Bolivuda* ne pokazuje ni najmanji stepen zainteresovanosti za postizanjem čak i delića *brojeva* koje postižu pomenuti filmski giganti. I dok se, na primer, u moćnoj imperiji pokretnih sličica sa Zapada godišnje prosečno snimi oko 600 (slovima: *šest stotina*) starih/novih naslova, što je za oko 400 usranih i obavezno 4-časovnih govnurdi sa pevanjem i igranjem manje nego u ciganski produktivnoj *sestri- industriji* iz daleke Indije, u filmskoj kući iz naslova ne snimi se niti jedan jedini film. Zapravo, u celokupnoj istoriji ove kompanije zabeleženo je tek nekoliko produkcija od kojih su sigurno najnezapaženije one zvučnih imena ***Boli me kurac šta ste radili prošlog leta***, ***Stani ili će moj kurac pucati*** i ***Kitanik 3-D***. Lucidni reditelji pomenutih ostvarenja su bili toliko raspoloženi da ih snime da na kraju to i nisu učinili. A i glumce je, realno, baš mnooogo zaintrigirao scenario.
Ae, štagod...
- Ćale, daš, pliz, neke pare za *Adu*?
- Ne mogu sad, sine, počinje mi neki film iz Bolimuda...
◄◄◄
- ...i ja taman da uzmem pljeku i krenem kad - ***Ivan Ivanović***! E, 'ladno ON doš'o da naruči šiš-ćevap, jebote...!
- Brate...'Sti gled'o možda ostvarenje *Tri karte za Bolimud*?
◄◄◄
- Nemam ja tu o čemu previše da vam pričam, gospodine Dačiću. Moji partneri iz Indije nalaze da je Srbija za njihove uslove jako egzotična zemlja, nepodeljeno su zainteresovani da snimaju na lokacijama u njoj i spremni su da izdvoje prilična finansijska sredstva da bi te svoje namere i ostvarili. E sad, jedini problem u celoj priči bi bio taj što mi još nismo doneli zakon koji bi gostujućim filmskim produkcijama u našoj zemlji garantovao 20% povra...
- Dobro, dobro, pustite sad to...Nego...Dolaze iz Bolimuda, a?
