
Zašto ljudi toliko veličaju knjigu? Šta je u njoj toliko posebno i uber? Da li bar neko smatra da je "Mali princ" "Alhemičar" tip knjige? Da li je ljudima jednostavno lakše da samo cepe taj naslov jer će sigurno naleteti na odobravanje? Ima li maloprincofila među žiteljima Vukajlije? Pokažite se, i objasnite nama neprosvetljenima.
edit: Molim ne spemujte mnogo sem ako ne osetite da će se poremetiti ravnoteža u kosmosu i gaće vam se uvući u dupe ako ne izbacite takav post iz sebe.
Evo, ja sam baš oduševljena tom knjigom, malo malo pa je pročitam. :)
I realno, nije Alhemičarski tip, jer mi je Alhemičar sranje teško (kao i sve gluposti koje je Koeljo napisao), nekako mi je to samo prodavanje prazne priče, a Malog princa nekako svaki put drugačije doživim, jednostavno nije isto pročitati sa 10 i sa 20 godina, a tek sa više, to još ne znam.. Uvijek otkrijem neke stvari koje ranije nisam, nešto drugačije protumačim..
Ja ga pročitala kao lektiru, shvatila ga tada onako kako i "treba" da se shvati, iskoristila to za najveću kenjažu u svom životu, nastavnica svršavala u nastavcima, ostala deca me gledala belo. Knjiga ima okej, finu porukicu, ali iskreno ništa toliko veličanstveno da bi se toliko dizala u nebesa. Kao što si i sama rekla "Alhemičar" knjiga... samo što mi Alhemičar i sam Koeljo mnogo idu na živce, a još više zbog svih njegovih vernih čitateljki koje veruju da naša azbuka ima 26 slova i slično.
Sad je IN mrziti Malog princa, jer ga "svi vole":)m-a-cm, ispašću hipster ako kažem da mi nije bio nešto od samog momenta kada sam sklopila korice. Pročitala sam knjigu kasnije, "za svoju dušu", i nikakve momente vizije nisam doživela. Jednostavno prosek, mogla bih da živim i bez nje. A onda mi neko dođe i vrišti u facu jer ja ne umem da cenim jedno remek delo sve dok me ne umota u sopstvenu pljuvačku gneva.

Mogu ti poslati kad dođem do knjige, pošto sam trenutno u rodnom gradu :)
Poenta je da je cijela knjiga dvosmislena, al' ne u onom očiglednom smislu, nego kad imaš ispred sebe neke stvari koje su neki ljudi pisali o tome, počneš da gledaš u sasvim drugom svjetlu. (Cimerka mi studira francuski, radili su pola godine Malog princa, pa sam se naslušala svega i svačega, vjeruj mi :) )
Ја мисим да је Мали принц срање.
http://farm5.static.flickr.com/4041/4466868510_f1f89059df.jpgЧитајте Корене. Бичиз лав Корене.
m-a-cm, ispašću hipster ako kažem da mi nije bio nešto od samog momenta kada sam sklopila korice. Pročitala sam knjigu kasnije, "za svoju dušu", i nikakve momente vizije nisam doživela. Jednostavno prosek, mogla bih da živim i bez nje. A onda mi neko dođe i vrišti u facu jer ja ne umem da cenim jedno remek delo sve dok me ne umota u sopstvenu pljuvačku gneva.Znam tačno kako ti je, meni se 90% srednjoškolskih lektira nije svidjelo, nad kojima su ostali plakali koliko su dobre, dubokoumne, remek djela, bla bla. Jednostavno, te što ti vrište u facu ignoriši, pošto su i meni svi tako vrištali jer mi se nisu svidjeli "Stranac", "Čekajući Godoa", "Dnevnik o Čarnojeviću" itd..
Jednostavno, sviđa mi se Mali princ. :)
Имајте поштовауње.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/10/HRH_The_Crown_Prince_of_Serbia.jpg/215px-HRH_The_Crown_Prince_of_Serbia.jpg
Мени није лоша књига, шта знам.
Imali ste to za lektiru!!? Prvi put čujem. Koji razred? Ozbiljno pitam. Ja morala da čitam "Belu Grivu" a oni "Malog Princa"! Nepravda!
Pročitala prvi put prošle godine i imam utisak da bi mi i dalje iz detinjstva bila omiljena "Pipi Duga Čarapa". Moguće da je pisac bio pionir u pisanju kosmičkih bajki i nije patetična kao "Devojčica sa šibicama" pa je zato omiljena.

Nazad u Peti razred! Svi kolektivno na čelu sa MONARHOM!
http://www.klubmonarhista.rs/wp-content/uploads/2009/06/NJ.K.V.AleksandarII.jpg

Ja sam ga čitala u šestom za lektiru. Smorila me knjiga. Verovatno je nisam ni razumela, kontam da ima nekih lepih rečenica i misli, bla, bla.. Uglavnom, meni se ne svidja, i više nisam ni pokušavala da je čitam. Pored onih epskih, lirskih pesama, to je bila lektira koju sam najmanje od svih volela.
Omiljena knjiga iz detinjstva mi je bila ''Hajdi'' i čitala sam je bar 4-5 puta. lololo
Не волим Малог Принца, јер сам дркаџија и серем се на та патетична срања. Али ми је јасно да је то књига за децу и зато не видим чему просипања којекаквих критика и метакритика. Је л' ти срање Страшан лав од Душка Радовића? А Три патуљка од Десанке Максимовић? А је л' ти срање Ружно паче од оног Скандинављанина? Баш је срање хахах, чуј, Ружно паче, који ретард још то чита, е!

Ja mislim da tu knjigu mogu da razumeju samo deca u predškolskom uzrastu, kasnije gube tu sposobnost, iskvare se. I ne shvataju ružu i lisicu, jer su već odgledala dovoljno filmova za odrasle. Ličnost čovekova je samo laž i foliraža a suština ostane nerazvijena. Videti srcem - to je fazon. To je poruka!!!1
